UGLATI RUPIČAR

Lentinus arcularius (Batsch) Zmitr.

Etimologija: arcularius (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka.

Engleski naziv: Spring Polypore

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i lagano ulegne na sredini, tanak, elastičan, kožica se lako guli, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, dlakavo-ljuskav, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, dekoriran je sitnim stršećim dlačicama.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 1-3 cm debeo, najčešće je centralan ili blago ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, žućkasto-smeđ do smeđ, bjelkasto ljuskav na smeđoj osnovi, uz cjevčice je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, izdužene, 1-2 x 0.5-1 mm velike, 0.5-2/mm, bjelkaste ili kremaste, cjevčice su 2-3 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 7-9 x 2.5-3 µm, Qav = 2.9 (cromushrooms: (5.4) 6.9 - 8.9 (10.8) × (2.2) 2.5 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.9) 2.2 - 3.1 (3.7), N = 120, Me = 8 × 3.1 µm, Qav = 2.6); otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, kremasto ili žućkasto, čvrsto, elastično, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta ili graba; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici je rastao na truloj grani graba na lokalitetu Vojnić pokraj Sinja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo žilave konzistencije mesa.

Napomena: Ima dosta razilaženja u literaturi oko ove vrste, svibanjski rupičar (Lentinus substrictus) se često poistovjećuje s ovom gljivom. U svakom slučaju, niti jedna od spomenutih gljiva nema kulinarske vrijednosti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.