ZIMSKI RUPIČAR

Lentinus brumalis (Pers.) Zmitr.

Etimologija: brumalis (lat.) = zimsko. Po pojavi zimi.

Engleski naziv: Winter Polypore

Klobuk: 4-12 cm širok, konveksan, kasnije je izravnat, ulegnut i više ili manje ispupčen na sredini, oker, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, rub je nepravilan, kovrčast i baršunast.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, pun, tanak, tvrd, žuto-smeđ, oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, maljav, zatim je lagano ljuskav.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, duguljaste ili višekutne, 1-3/mm, bjelkaste su do žućkaste, cjevčice su kratke, do 3 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste ili kobasičaste, glatke, 4-7 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vrlo je žilavo, elastično, bjelkasto, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe, prema dnu je tamnije; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, od rujna do travnja, u šumama, po parkovima i vrtovima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve i vrbe; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom prosinca i u drugoj polovici siječnja, na ukopanoj grani bagrema.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Nasuprot uglatom rupičaru (Lentinus arcularius) nema trepavičasti rub klobuka i ima sitne rupice koje su bijele, okrugle, višekutne i kratke. Prepoznatljiva je po tome što se čitave godine može pronaći na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.