TRPKA SOČNA RUPIČARKA

Amaropostia stiptica (Pers.) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: stipticus (lat.) = koji steže. Po okusu.

Engleski naziv: Bitter Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-18 cm širok i 2-3 cm debeo, lepezasto, najprije bjelkasto, u starosti žućkasto, često je s crvenkastom nijansom, površina je fino baršunasta, kasnije i zrnasto-bradavičava.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.4 mm široke, okrugle su pa duguljaste, bijele, cjevčice su oko 6 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, lagano su lateralno ulegnute, prozirne, 3.9-5.3 x 1.7-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je mekano, sočno, žilavo i vlaknasto, kasnije plutasto i lomljivo, bjelkasto; miris neugodan, a okus neugodno gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke i borovice. Dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Podlogu, odnosno drvo na kojem raste oboji u crveno. Okus je karakteristično gorak i uvijek raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća po čemu se lako razlikuje od sličnih vrsta iz ovog roda. Slične su lomljiva sočna rupičarka (Fuscopostia fragilis), koji ima sitno dlakava plodna tijela, na oštećenom mjestu ili na pritisak postane crvenkasto-smeđe, te valovita sočna rupičarka (Osteina undosa), koja je uvije u obliku kozole s valovitim rubom. Obje su slične mnogo manje gorke od opisane vrste.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.