Mycena
Polyporus umbellatus

Uvjetno jestiva gljiva     Ljekovite vrste     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste     Na listi za determinatore

JELENOVO UHO

Polyporus umbellatus (Pers.) Fr.

Etimologija: umbella (lat.) = kišobran. Po obliku pojedinačnog klobuka.

Engleski naziv: Umbrella Polypore

Klobuk: 2-7 cm širok, mnogobrojni klobučići tvore jedan kuglasti busen, 20-100 cm visok i širok, u kojemu može biti preko 100 pojedinačnih klobuka, pojedinačni su klobučići zbijeni, mesnati, tanki, dosta pravilni, skoro okrugli, u mladosti su konveksni i ispupčeni na sredini, kasnije su izravnati i malo ulegnuti na sredini, krem, smećkast, siv ili sivo-smeđ, često je ljuskavo ispucan, rub je najčešće valovit i vijugav.

Stručak: Onaj zajednički iz kojega kao iz debla izlaze mnogobrojni pojedinačni do 10 cm visok i do 5 cm debeo, pun, tvrd, mesnat, bijel ili bjelkast, a pojedinačni koji na sebi nose središnje postavljene klobuke su 3-6 cm visoki i 0.5-1.5 cm debeli, puni, bijeli, kasnije mogu biti krem do svijetlosmeđi.

Rupice/cjevčice: Sitne, prvo su okrugle, kasnije su višekutne, boje su cjevčica, cjevčice su vrlo kratke, jedva su 1-2 mm duge, dosta su silazne, urasle su u meso kao njegov produžetak (zato se ne daju odvajati od podnice klobuka kao kod vrganjevki), bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, obično su s jednom ili dvije krupne uljne kaplje, prozirne, glatke, vrlo tankih stijenki, 7.5-10 x 3-4 µm (cromushrooms: (7.5) 7.7 - 9.7 (10.8) × (2.5) 2.8 - 3.6 (4) µm, Q = (2.2) 2.4 - 3 (3.2), N = 60, Me = 8.6 × 3.2 µm, Qe = 2.7); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, tanko, u mladosti je mekano i sočno, kasnije je sve žilavije i vlaknasto, uvijek je uzdužno lomljivo; slabo miriše na brašno ili gljive, a okus dobar orašast, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprotrof u podnožju bjelogoričnog drveća, najčešće bukve ili hrasta, a plodna se tijela razvijaju prividno iz tla, uz stara stabla i panjeve, obično u nizinskim krajevima, a ne u submediteranskom pojasu; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s devet lokaliteta: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji, a najviše se pronađe oko Pisarovine. Prvu i petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži polisaharide koji posjeduju antitumorske, antioksidativne, hepatoprotektivne i imunomodulatorne učinke (National Library of Medicine. 2024. Mechanisms of Macrophage Immunomodulatory Activity Induced by a New Polysaccharide Isolated From Polyporus umbellatus (Pers.) Fries; GPP (Composition of Ganoderma lucidum Poly-saccharides and Polyporus umbellatus Poly-saccharides) Enhances Innate Immune Function in Mice; Quantitative Analysis of Polysaccharide Composition in Polyporus umbellatus by HPLC–ESI–TOF–MS).

Napomena: Prelijepa je gljiva s karakterističnim stručkom koji se razgranava, na kraju svake grančice nalazi se klobuk, a svi zajedno izgledaju poput cvijeta. Dosta se zamjenjuje sa zečarkom (Grifola frondosa) čiji klobuci nisu zbijeni, te klopoću kada se grm prodrma i klobuci su lateralni, a ne središnje postavljeni kao kod opisane vrste. Vrlo su teške za mikroskopiranje jer su potpuno prozirne i s vrlo tankim stijenkama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1181. Jelenovo uho (Dendropolyporus umbellatus (Pers.: Fr.) Jülich), Sinonimi: Grifola umbellata Pilat, Polyporus umbellatus Pearsoon ex Fries; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Jelenovo uho (Polyporus umbellatus (Pers.: Fr.) Fr.)

Polyporus umbellatus

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.