Mycena
Phellinus viticola

Phellinus viticola - created in Finland by Allar Antson

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

PLANINSKI PLUTNJAK

Phellinus viticola (Schwein.) Donk

Etimologija: vitis (lat.) = loza, vijak + colo (lat.) = moje odijelo.

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, uglavnom je razrašteno, kasnije s izdignutim rubom ili formira klobučiće koji se naslažu jedan do drugoga, koji su do 2-12 cm dugi i 1-3 cm debeli, tamnosmeđi ili hrđastosmeđi, u mladosti je baršunasto-dlakavo, u starosti je golo, pojasasti je rub uglavnom nešto svjetliji, cimetastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Žuto-smeđe, kasnije su smeđe, uske, tupe, okruglasto-eliptične, guste, 4-5/mm, cjevčice su 1-3 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, 6.5-8.5 x 1.5-2 µm; bazidije su 6-sporne, izraženo batinaste, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, žućkasto-smeđe do smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u predplaninskim predjelima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Phelinus ima jedinstvene vitke i valjkaste spore, te šiljate čekinjice. Raste u predplaninskom području.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1265. Planinski plutnjak (Phellinus viticola (Schw.: Fr.) Donk), Sinonimi: Phellinus isabellinus (Fr.) Bourd. & Galz., Fomes tenuis P.Karst.

Phellinus viticola

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.