ABRAMSOVA ŠLJEMOVKA

Mycena abramsii (Murrill) Murrill

Etimologija: Po dr. Donaldu Abramsu, američkom doktoru medicine, koji se dosta bavio istraživanjem ljekovitih gljiva.

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast do stožast, kasnije je spljošten, sa ili bez malog, tupog ispupčenja na sredini, površina je vodenasta, prozirno narebrana do 2/3 širine, malo je pahuljasta, zatim je gola, siv, sivo-smeđ do tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, lomljiv, šupalj, gladak, na vrhu je pahuljast, donji je dio gol, po suhom je vremenu sjajan, sivkast do tamno sivo-smeđ, obično nešto tamniji na donjem dijelu, a sivkast na vrhu, kasnije izblijedi, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Razmaknuti, široki, trbušasti, 15-27 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, bjelkasti do sivkasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste ili u obliku sjemenke jabuke, duguljaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-13 x 4-6.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, batinaste, valjkaste, rjeđe su u obliku boce, 25-55 x 10-14 μm, na vrhu se obično sužavaju u tanki vrat ili su ponekad s dva ili više vratova, nema caulocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto ili sivkasto, stručak na prerezu kod vrlo svježih primjeraka izlučuje vodenastu tekućinu; miriše slabo na klor, ponekad nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od travnja do siječnja, u malim skupinama ili busenasto, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na mahovinom obraslom živom drveću, ponekad se nađe i na crnogoričnom drveću, najčešće jeli, a nekad i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama koje su na vrhu obično sa tankim vratom i po donekle izduženim sporama. Miris je promjenjiv i obično prilično slab. Curenje vodenaste tekućine koja nastaje prerezivanjem stručka posebna je značajka ove vrste, ali se to rijetko događa kod primjeraka nekoliko sati nakon sakupljanja, kao i kod svježih primjeraka ako su djelomično suhi. Postoje brojne slične sive šljemovke, ali sve imaju caulocistide, Slične su sivolistićava šljemovka (Mycena aetites), koja se razlikuje po kraćim i širim sporama, kao i po staništu, raste na travnjacima, livadama i pašnjacima, naherena šljemovka (Mycena galericulata), kod koje su cheilocistide na vrhu gusto prekrivene jednostrukim ili račvastim, prstastim izraslinama, snježnonoga šljemovka (Mycena niveipes), koja ima sličan miris, ali je većih dimenzija, srebrnastija i raste ranije, te smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja ima jači miris.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.