
USKOLISNA PILAŠICA
Neolentinus cyathiformis (Schaeff.) Della Magg. & Trassin.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Gloeophyllales > Porodica Gloeophyllaceae > Rod Neolentinus > Vrsta Neolentinus cyathiformis (Schaeff.) Della Magg. & Trassin. (GBIF ID 8188469)
Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.
Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je konveksan i ispupčen na sredini, ubrzo se manje ili više lijevkasto ulegne na sredini i nakrivi, u obliku je nagnutog pehara, svijetlo oker-smeđ, smeđ ili crvenkasto-smeđ, prekriven je sitnim smeđim ili crvenkasto-smeđim ljuskicama, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 5-13 cm visok, kratak, zadebljan je na bazi, pun, gladak, ponekad je centralan, a ponekad ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, bijel do oker, na bazi je tamnije crvenkasto-smeđe boje, sitno je ljuskav ili pahuljast.
Listići: Gusti, dosta su uski, spuštaju se po stručku, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, oštrica je valovita i nazubljena, bijeli, zatim su kremasti ili oker, u starosti su smećkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 10-15 x 4-5 µm; otrusina je krem-žućkasta.
Meso: Bjelkasto, u starosti je sa žućkastim nijansama, kožasto, žilavo; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je gorak.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do rujna, u šumama i parkovima kao saprotrof (možda i slabi parazit) krupnijih drvnih ostataka i starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća, uglavnom bijele topole, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na panjevima i trupcima crne topole i lipe, na osam lokaliteta, u Zagrebu, okolici Kutine, Slavoniji i Međimurju. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, posljednje dvije početkom svibnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Karakterističnog je oblika i s tankim listićima koji se dugo spuštaju po stručku, listići su sitno nazubljeni. Stručak je nekad dug i skoro korjenast, uronjen je u supstrat iz kojega gljiva izrasta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1044. Peharasta busenjača (Lentinus cyathiformis (Schaffer ex Fries) Bresadola), Sinonim: Panus cyathiformis Fr.; 1041. Glatkonoga busenjača (Lentinellus tigrinus var. cavipes), Sinonim: Lentodium squamulosum Morgan; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Uskolisna pilašica (Lentinus degener Kalchbr.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis