Lepiota echinella - created on September 2013 in Skanderborg Denmark by Jens Mårbjerg

ČEKINJASTA ŠTITARKA

Lepiota echinella Quél. & G.E.Bernard

Etimologija: echinus (lat.) = jež + -ella (lat.) = nešto manje ili manje izraženo. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 2-6 cm širok, konveksno-stožast pa otvoren, također je spljošten, na sredini dosta upadljivo ispupčen, skoro je šiljat, sredina je crvenkasto-smeđa, kožica se prema vanjskom dijelu razlaže na sitne, guste, koncentrično razmještene i djelomično uzdignute ljuske, ostaci bijelog ovoja prelaze preko ruba.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, sužen je i gladak iznad vjenčića, bjelkast, kasnije je smećkasto, ružičasto-smeđe ili smeđe vunast do rijetko ljuskav, prema bazi je nešto tamniji, donji je dio baze malo proširen i smećkast, a na dnu je s bijelim micelijem; vjenčić je brzo prolazan, nepotpun, smećkast.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, malo su trbušasti, suženi su i zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli do svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-6.5 x 3-4 µm, cheilocistide su batinaste, 30-48 x 6-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, svijetlosmeđe u stručku, a crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe ispod sredine klobuka; miris je neugodan, metalan ili na spaljene gume kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je također malo neugodan, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama jasena, hrasta i bukve, ali i crnogoričnim šumama smreke, na tlu bogatom humusom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve male sunčanice.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po tome što bazi nema crvenkaste micelijske niti.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.