|
Lactarius serifluus - created in Finland by Minna Viljanen |
![]() |
![]() |
|

GRBAVOČAĐAVA MLIJEČNICA
Lactarius serifluus (DC.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Russulales > Porodica Russulaceae > Rod Lactarius > Vrsta Lactarius serifluus (DC.) Fr. (GBIF ID 9111925)
Etimologija: serus (lat.) = sukrvica, surutka, djelomično vodenasto mlijeko + fluo (lat.) = teći, strujati. Po vodenastom mlijeku.
Engleski naziv: Watery Milkcap
Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini, zagasite, tamnocrvene, tamnosmeđe ili crnkasto-smeđe boje, rub je prilično tanak.
Stručak: Valjkast, skoro je boje klobuka, crvenkasto-smeđe boje, nešto je tamniji na bazi.
Listići: Kratko se spuštaju po stručku, dosta su gusti, stisnuti, žuto-smeđi ili oker.
Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežasto-bradavičave, 6-8 µm; otrusina je žućkasta.
Meso: Okerasto; slabo miriše na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, obilno, pomalo je vodenasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.
Napomena: Mliječnica je kojoj sliči dosta vrsta iz skupine kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus). Uvijek se može lako determinirati po tome što je krupnija rastom i nešto mesnatija od drugih sličnih mliječnica.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 797. Grbavočađava mliječnica (Lactarius serifluus DC ex Fr.)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
