LISIČJI KOPITAR

Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-15 cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast, žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut.

Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe, cjevčice su duge 3-15 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, u starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu. Slike je snimio Anton Gračanin.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.