TAMARISOV KOPITAR

Inocutis tamaricis (Pat.) Fiasson & Niemelä

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Hymenochaetaceae / Inocutis

Plodno tijelo: 5-30 cm široko, školjkasto, lepezasto, manje ili više pravilnog konveksnog oblika, iz panja s kojega izrasta se izdiže u obliku polumjeseca, u mladosti je žućkasto ili žućkasto-smeđe, u starosti je narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina nije pojasasta, prekrivena je s vrlo kratkim i gustim dlačicama, ubrzo postane skoro glatko, rub je nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, ubrzo su nepravilne, dosta su guste, žućkaste su ili srebrnaste s gutacijskim kapljicama, kasnije su hrđastosmeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe, cjevčice su 0.5-2.5 mm duge, žućkaste, kasnije su žuto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Žilavo, tvrdo, vlaknasto, pojasasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim stablima tamarisa, te kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, na sredozemnom području; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta najčešće raste u sredozemnom području. Sličan je lisičji kopitar (Inocutis rheades) koji je uglavnom slabije mesnat i s nešto manjim cjevčicama i rupicama, te malo drugačije boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.