SMOLASTA RUPIČARKA

Ischnoderma resinosum (Schrad.) P.Karst.

Etimologija: resinosus (lat.) = smolast.

Engleski naziv: Resinous Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 4-40 cm široko, promjer od supstrata je 15-25 cm i do 3 cm debeli, kapasto-polumjesečastog je oblika, raste na bukovim panjevima i u blizini zemlje, nekad se raširi i na metar dužine, polumjeseci su često malo izdignuti, u mladosti je sivo-smeđe ili sivo-crvenkasto, često je prekriveno s crvenim ili crvenkasto-smeđim kapljicama, sa pojasevima, uz supstrat je tamnocrveno, maslinasto-smeđe i narančasto-crveno, kasnije postaje sve tamnije crveno, površina je hrapava, maljavo-baršunasta, s brojnim je tamnim mrljama, valovita, rub je kružan i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-6/mm², u mladosti su često s crvenim gutacijskim kapljicama, sivkaste, svijetlooker ili smećkaste, na dodir postanu cimetastosmeđe, cjevčice su duge do 10 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Slojevito, plutasto, debljine do 2.5 cm, bjelkasto, žućkasto ili smećkasto, uz rub je crvenkasto; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili anis, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina kao saprotrof krupnih drvnih ostataka skoro isključivo bukve; izaziva bijelu trulež drva. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Od slične se mirisne rupičarke (Ischnoderma benzoinum) razlikuje po tome što uvijek raste na bukvi, a ne na crnogoričnom drveću, meso je nešto svjetlije boje, nije tamnosmeđe, rub je zadebljan i jasno kružan, a ne oštar i tanak, te nema crnih mrlja po kožici klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1254. Smolasta rupičarka (Ischnoderma resinosum (Fr.) P.Karst. ss. Pouzar)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.