|
Lactarius fluens - created in Germany by Markus Pischel |
![]() |
![]() |
|

TEKUĆA MLIJEČNICA
Lactarius fluens Boud.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Russulales > Porodica Russulaceae > Rod Lactarius > Vrsta Lactarius fluens Boud. (GBIF ID 5248760)
Engleski naziv: Nimbus Milkcap
Klobuk: 3-12 cm širok, konveksno-spljošten, ponekad je ispupčen, na kraju je ulegnut na sredini i konkavan, po vlažnom je vremenu mazav, a po suhom je vremenu sjajan, žućkasto-maslinast, sivkast, maslinasto-smeđ ili siv, površina je s tamnosmeđim pjegama, s jasnim je maslinasto-smeđim koncentričnim pojasom prema rubu, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije je iskrivljen i valovit.
Stručak: 4-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, šupljikav, na kraju je šupalj, proširen je na bazi, po vlažnom je vremenu mazav, bjelkast, na bazi je obično tamnosmeđ, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu je smeđe prošaran.
Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, uski, najprije su bjelkasti, zatim su krem do svijetlooker, na pritisak ili na oštećenom mjestu se stvaraju smeđe ili narančasto-smeđe mrlje.
Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s brojnim širokim, međusobno povezanim grebenima visokim do do 1 µm, koji ne tvore potpunu mrežicu, 6-8 x 5-6.5 µm, bazidije su valjkaste do batinaste, uglavnom 4-sporne, 40–55 x 8–11 µm, cheilocistide i pleurocistide su vretenaste, s oštrim vrhom, 55–72 x 7–9 µm (nekado i do 90 µm), s obilnim, refraktivnim granuliranim sadržajem, pileipelis je iksocutis koji se sastoji od nitastih, gusto isprepletenih hifa širokih 2–5 µm, bogato razgranatih, uronjenih u želatinoznu (sluzavu) osnovu, hife su sa žućkasto-smeđim sadržajem (cromushrooms: bazidiospore su (6) 6.1 - 7.2 (7.8) × (4.7) 5.2 - 6.2 (7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.25 (1.3), N = 113, Me = 6.6 × 5.6 µm, Qe = 1.2, bazidije su 34-49 × 8.2-9.9 µm, N = 13); otrusina je svijetlokrem.
Meso: Bijelo, na prerezu blago pocrveni; miris nije izražen, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta bijelo ili vodenasto mlijeko koje ne mijenja boju, na dodir postaje više ili manje smećkasto ili crvenkasto, okus mu je najprije blag pa trpak.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim busenima, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom i bukvom, voli vapnenasto tlo.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice čije je meso ljuto, gorko ili žestoko u grlu nisu jestive gljive.
Napomena: Veoma je slična viskozna mliječnica (Lactarius blennius) od koje se razlikuje po zelenkastoj boji i po mlijeku koje teži da postane smećkasto, a ne sivo.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 770. Tekuća rujnica (Lactarius fluens Boudier)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
