|
Hygrophorus gliocyclus - created in Finland by Tapio Kekki |
![]() |
![]() |
|

SLUZAVOBIJELA PUŽEVICA
Hygrophorus ligatus Fr.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Hygrophoraceae > Rod Hygrophorus > Vrsta Hygrophorus ligatus Fr. (GBIF ID 3344548)
Infragenerička taksonomija: rod Hygrophorus
Etimologija: ligatus (lat.) = zavezano, opasano. Po prisutnosti upadljivog vjenčića.
Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, često je upadljivo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, s vlaknastim je ostacima ovoja, bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, rub je jako podvijen.
Stručak: 4-10 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, lagano je zakrivljen, jako je sluzav, gladak, bijel ili kremast, na vrhu su uočljivi prstenasto raspoređeni, sitni, ljuskavi ostaci ovoja.
Listići: Dosta su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli ili kremasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7-11 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, prilično je čvrsto, mekano, vodenasto, bjelkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Na stručku su prisutni prstenasti ostaci ovoja, a raste u crnogoričnim šumama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 929. Sluzavobijela puževica (Hygrophorus gliocyclus Perd. ex Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
