BLIJEDA PLAVULJA

Hebeloma crustuliniforme (Bull.) Quél.

Engleski naziv: Poisonpie

Klobuk: 1-7 cm širok, mesnat, prvo je kuglast, zatim je polukuglast, na kraju se otvori, nema ostataka ovoja, gol, za kišnih dana je malo mazav i ljepljiv, kremast, okerast ili svijetlosmeđ, sredina je malo tamnija.

Stručak: 2-8 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, na dnu je lagano zadebljan i batinast, često završava s bijelim užim korijenom, bijel ili bjelkast, često je malo smećkasto ljuskav, osobito na bazi, na vrhu je sitno pahuljast.

Listići: U mladosti su bjelkasti ili sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi ili sivo-smeđi, prirasli, gusti, izmiješani su s lamelulama, oštrica je po vlažnom vremenu s mrljama od hrđastosmeđog praha od spora i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, 8.8-13.1 x 5-7.6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto; miris je vrlo neugodan na rotkvice, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Ako se na meso nakapa fenol, ono posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili u krugovima, u svim tipovima šuma, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, brezom i topolom. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer izaziva neugodne gastrointestinalne smetnje. Vrste iz roda plavulja koje mirišu na rotkvice su obično otrovne.

Napomena: Slična je gorušičina plavulja (Hebeloma sinapizans) koja je mnogo veća i čvršća, s veoma je jakim zadahom po rotkvicama, a šećerna je plavulja (Hebeloma sacchariolens) mnogo manja rastom i tipično miriše po karameliziranom šećeru.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.