BJELOGORIČNI IGLIČAR

Hericium clathroides (Pall.) Pers.

Etimologija: clathri (lat.) = pregrada, rešetka + eidos (gr.) = sličnost. Po izgledu?

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, dosta je velikih dimenzija, izgleda poput nabrekle snježne grude, formirano je od zajedničkog stručka koji se mnogostruko grana i završava s busenasto visećim snopovima šiljaka, najprije je bijele pa krem boje, u starosti i po suhom vremenu teži da požuti pa posmeđi.

Šiljci: Do 1 cm su dugi, gusti, raspoređeni su poput zubaca češlja, a nisu raspoređeni poput čuperaka, karakteristično su jednako dugi, u starosti vise prema dolje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, žilavo, lomljivo, zgnječeno ispušta vodu, bijelo je pa žućkasto-smeđe; miris je ugodan ili slab na rotkvice, a okus je neznatno gorak.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali i drugih vrsta bjelogoričnog drveća, često je i više grmova u nizu, osobito po debljim poleglim trupcima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje vrijednosti. Po nekim autorima predstavlja delikatesu i jednu od najukusnijih gljiva, a navodi se da joj je okus ugodno pikantno-kiselkast, a aroma opojna.

Napomena: Sličan je koraljasti igličar (Hericium coralloides) koji raste na crnogoričnom drveću i ima 5-20 mm duge iglice. Od slične vrste također se razlikuje po jednako dugim iglicama na vrhu grana koje su jednako duge i podsjećaju na zupce češlja, u mladosti je manjih dimenzija. Resasti igličar (Hericium erinaceus) uglavnom izbija iz duplji živih hrastova, bukava i nekih voćaka, ima još krupnije iglice, a izbijaju iz jednog trupa.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.