OBIČNA ŽLIČARKA

Auriscalpium vulgare Gray

Etimologija: auriscalpium (lat.) = stomatološki instrument s ogledalom. Po izgledu.

Engleski naziv: Earpick Fungus

Klobuk: 0.6-3 cm širok, polukuglast, bubrežast ili srcolik, kasnije je izravnat, tanak, kožast, površina je čekinjasto-dlakava, najprije je svijetlosmeđ, kasnije crveno-smeđ, tamnosmeđ do crno-smeđ, rub je čekinjast.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.2-0.5 cm debeo, dug je i vitak, valjkast, ravan, uvijek je lateralan, žilav, cijelom dužinom je maljav, smeđ do crno-smeđ.

Šiljci: Sitni, duguljasti, žilavi, oštri, 1-2.5 mm dugi, svijetlosmeđi do crno-smeđi, vrhovi su obično malo tamniji.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bezbojne, 3.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, u sredini klobuka do 1 mm debelo, kožasto, žilavo, bijelo je pa kasnije smećkasto pa gotovo crno; miris nije izražen, a okus je malo ljutkast.

Stanište: Raste tijekom godine (u razdobljima bez mraza) kao saprotrof raspadajućih borovih ili smrekovih češera ili češera koji su djelomično ukopani u tlo. Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Predstavlja kuriozitet među gljivama, malena je rastom i karakteritično masovno raste po šumama bora i smreke na otpalim češerima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1448. Obična žličarka (Auriscalpium vulgare S.F.Gray), Sinonim: Pleurodon auriscalpium (L. ex Fr.) Pat.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.