CINOBER HRAPAVICA

Cystodermella cinnabarina (Alb. & Schwein.) Harmaja

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Powdercap

Klobuk: 2-7 cm širok, stožasto-zvonolik pa lagano ispupčen na sredini, rub je malo vijugav, cinobercrvene boje, hrapav, sitno oštro ljuskavo-zrnast.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-12 mm debeo, pun, na bazi je lagano gomoljast, iznad vjenčića je bijel, na donjem dijelu je s crvenkastim ljuskama; bjelkasti vjenčić je uzdignut, opnast, ljuskav.

Listići: Bijeli, tanki, uski, gusti, lomljivi, suženi uz stručak, prirasli, gotovo slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3.5-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka i vanjskog dijela stručka je žućkasto, svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, kao saprotrof na mahovini i ponekad na krupnim drvnim ostacima. Drugu i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja, sredinom rujna, a posljednje tri Zvonko Vuk.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg mirisa i okusa mesa. Neke vrste hrapavica sirove uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: U skupini je smeđe hrapavice (Cystoderma amianthinum) koja ima upadljiviji cinobercrveni klobuk, te masivniji stručak i tvrđe meso.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.