
ALEKSANDROVA GRLAŠICA
Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pseudoclitocybaceae > Rod Clitopaxillus > Vrsta Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado (GBIF ID 10673235)
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog sakupljača gljiva Alexandrea.
Engleski naziv: Alexander's Funnel
Klobuk: 3-16 cm širok, robustan, mesnat, u mladosti je konveksan i tup, a zatim spljošteno-pupčast, tvrd, smećkast do sivo-smeđ, vrlo rijetko crvenkasto-smeđ, površina je sa sitnim, jedva vidljivim ljuskicama, često s nešto tamnijim pjegicama, rub je najprije podvrnut pa se izravna, gladak, malo valovit, u starosti malo narebran.
Stručak: 4-11 cm visok i 1-7 cm debeo, dosta je pravilno valjkast ili malo zadebljan na osnovi, batinast, u pravilu je kratak, tvrd, robustan, zdepast je i debeo, pun, spužvast, nešto je svjetliji od klobuka, bijel do svijetlosmeđ, na osnovi dosta izraženo opleten ostacima bijelog micelija.
Listići: Gusti, najprije su kukasto-prirasli, a zatim se spuštaju po stručku, anastomozirajući su uz stručak, svijetlokrem, žuto-maslinasti do krem-sivkasti, s narančastim odsjajem.
Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 x 4-5.2 µm; otrusina je bijela.
Meso: Čvrsto, gusto, malo gumasto, u stručku je žilavo, bjelkasto do svijetlosmeđe (svijetle boje bijele kave); miris je karakterističan na gljive, a okus malo gorkast.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli toplije krajeve. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.
Napomena: Ova grlašica raste ispod crnogoričnog drveća na sloju otpalih iglica, stručak je uvijek obrastao micelijem, izvanredno je debelomesnata gljiva. Kod determinacije pomažu nepravilno postavljene tamnije pjege po klobuku. Pronađe se u miješanim šumama hrasta, jasena i lijeske u blizini Velike Gorice. Slična je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja je veća rastom i ima slabiji miris.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 695. Aleksandrova grlašica (Clitocybe alexandri (Gill.) Konrad)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis