Mycena
Tylopilus felleus

Otrovna gljiva     Na listi za determinatore

ŽUČNI VRGANJ (ŽUČARA)

Tylopilus felleus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: fel (lat.) = žuč. Po gorkom okusu mesa.

Engleski naziv: Bitter Bolete

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se izrava ili lagano ulegne na sredini, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do smeđ, ponekad je i tamnosmeđ poput kestenjastog baršunovca (Imleria badia), nekad je svjetliji, a nekad tamniji, rub je valovit i iskrivljen.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-5 cm debeo, robustan, čvrst, zadebljan je na bazi, iste ili nešto svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ do smeđ, cijelom je dužinom prekriven istaknutom smeđom mrežicom s krupnim očicama, na vrhu je svjetliji.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle su ili višekutne, u mladosti su bijele do sivkaste, kasnije kada spore sazriju postaju ružičaste, na kraju su oker, na pritisak postaju malo tamnije ružičaste, cjevčice su duge, zaokružene su uz stručak, slobodne su ili se kasnije spuštaju po stručku sa zupcem.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, prozirne, 11-15 x 4-5 µm, (cromushrooms: (8.1) 10 - 13.1 (14.4) × (3) 3.6 - 4.5 (4.8) µm, Q = (2.2) 2.5 - 3.3 (3.8), N = 60, Me = 11.6 × 4 µm, Qav = 2.9); otrusina je ružičasta.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je smeđe, na presjeku rijetko malo poplavi, u klobuku i uz cjevčice lagano poružičasti; miris je malo kiselkast, na gljive, a okus je uvijek vrlo gorak i odbojan, samo lagani dodir mesa jezikom brzo otkriva gorčinu.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru sa sumpornom kiselinom posmeđi, meso s gvajakolovom tinkturom lagano poplavi, dok meso klobuka sa željeznim sulfatom postane sivo-crvenkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, na kiselom tlu, voli sušna razdoblja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa poput žuči. Neki ljudi konzumiraju ovu gljivu bez problema, a svima ostalima dovoljan komad gljive pa da zbog gorčine upropaste čitavi obrok. Sadrži male količine bufotenina, toksina koji se nalazi u žlijezdama žabe krastače, psihoaktivnu supstancu pet puta jaču od LSD-a. Taj se otrov termičkom obradom uništi. Navodi se da je u izoliranim slučajevima došlo do trovanja sa simptomima kao što su povraćanje, proljev, trbušne tegobe, otežano hodanje, vrtoglavica, osjećaj vrućine, znojenje, povišen krvni tlak, utrnulost jedne ruke.

Napomena: Ako se ne pazi na navedene značajke može se zamijeniti s jesenskim vrganjem (Boletus edulis), raspucanim vrganjem (Boletus reticulatus), hajdinskim vrganjem (Boletus aereus), kostanjevkom i drugim vrstama. Od svih se sličnih vrsta razlikuje po vrlo gorkom mesu koje nije moguće jesti. Također se razlikuje po rupicama i cjevčicama koje su sa ružičastom nijansom, a stručak je tipične žute boje s izraženom mrežicom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1166. Žučni vrganj (žučara) (Tylopilus felleus (Bull. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Boletus felleus Builliard

Tylopilus felleus

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.