VUČJI VRGANJ

Rubroboletus lupinus (Fr.) Costanzo, Gelardi, Simonini & Vizzini

Etimologija: lupinus (lat.) = vučji. Po boji sličnoj boji vučjeg krzna.

Klobuk: 5-20 cm, prvo je polukuglast, zatim je raširen, nepravilan, jastučast, duboko usječen i razdijeljen na nejednaka krila, po vlažnom je vremenu sluzav, najprije je bjelkast, sivkast ili svijetlooker i s crvenim rubom, kasnije je s izraženijom ružičastom nijansom, u starosti je čitava površina svjetlije ili tamnije ružičasta ili crvenkasto-ružičasta, često je s tamnijim mrljama, na dodir ne poplavi, najprije je baršunast, kasnije je gotovo gladak, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i valovit, kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 4-15 cm visok i 2-4.5 cm debeo, batinast, valjkast, najuži je na vrhu, prema dolje je prilično zadebljan, na samoj bazi je zašiljen, bjelkast ili svijetložut, često je narančasto-crveno ili crvenkasto nijansiran, nema mrežicu, u gornjem je dijelu s vrlo finim žućkastim pahuljama, prema dolje je gotovo gladak.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne i do starosti začepljene, okruglaste su i višekutne, u osnovi su boje cjevčica koje se nalaze unutra, sazrijevanjem postanu crvene ili narančasto-crvene, uz rub klobuka su svjetlije, cjevčice su 5-16 mm duge, izrezane su uz stručak, prirasle, skoro su slobodne, najprije su limunastožute do žute s maslinastom nijansom, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, 11-17 x 4.5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U klobuku je debelo 2-2.5 cm, limunastožuto, na presjeku brže ili sporije poplavi, 2-4 mm ispod kožice ne poplavi, na oštećenim je mjestima lijepe žute boje; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) posmeđi, a sa željeznim sulfatom postane svijetlomaslinasto-siva.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u priobalnim krajevima i na otocima u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi  s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu; dosta je rijetka vrsta u unutrašnjosti.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom iako dokazano da nakon temeljite termičke obrade nije otrovan, jedino što je utvrđeno je da je lošeg okusa. U Francuskoj se smatra jestivom vrstom.

Napomena: Najkarakterističnije za ovu vrstu je što nema mrežice na stručku, a klobuk joj s ružičastom nijansom i pjegicama nešto svjetlije boje.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.