PAPRENI SLUZAVAC

Chalciporus piperatus (Bull.) Bataille

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Bolete

Klobuk: 2-6 cm širok, u mladosti prvo je kuglast pa polukuglast, zatim otvoren, gol, gladak, po suhom vremenu je sjajan, a po vlažnom malo mazav, kožica se djelomično guli, oker, svijetlooker, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-15 mm debeo, tanak, slabašan, tanak, pun, valjkast, lomljiv, najčešće je sužen na osnovi, gladak, boje je klobuka, riđ, osnova je žuta i jako žuto-smeđe baršunasta, s žutim je micelijskim nitima.

Rupice/cjevčice: Velike, višekutne, nepravilne, smeđe do crvenkasto-smeđe boje poput cigle, cjevčice su prirasle ili se lagano spuštaju po stručku, boje su rupica.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, 8-11 x 4-5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.3 - 9.9 (10.8) × (3) 3.3 - 3.8 (4.4) µm, Q = (2.1) 2.4 - 2.8 (3), N = 160, Me = 9.1 × 3.5 µm, Qe = 2.6, bazidije su široko batinaste, 4-sporne, oko 24 × 11 µm, N = 1, sterigme su duge 5-7 µm, cheilocistide su 42-63 × 9 - 14 µm, N = 2); otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Nježno, malo vlaknasto, oko cjevčica i ispod kožice klobuka crvenkasto ili ružičasto, žuto prema osnovi stručka; miris nije izražen, a okus je ekstremno papreno ljut. Neki izvori navode da na prerezu poplavi.

Kemijske reakcije: Stručak i trusište u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postanu tamnosmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, u šumama bora, smreke i jele ili bjelogoričnim šumama bukve i hrasta, te po pašnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Sumnja se da parazitira micelij crvene muhare (Amanita muscaria). Prva slika snimljena je 13.6.2024., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, posljednje tri 6.7.2024., na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, a uzorak je pronađen 13.6.2026., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Dosta je paprenog okusa pa dobra začinska gljiva. U mješavini s drugim gljivama se ne smije koristiti više od 30% od ukupne količine, jer će jelo biti previše papreno. Ljutina se smanjuje duljim kuhanjem. U vrlo rijetkim slučajevima je prijavljeno da je uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije poznat niti jedan takav slučaj kada je bio dovoljno kuhan. Konzumiran sirov, smatra se lagano otrovnim, jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Jedini je vrganj koji se smatra nejestivim zbog paprenog okusa mesa. Sličan je rubinski ljepljivac (Chalciporus rubinus), koji je sužen na bazi stručka, pri vrhu je crven, a na bazi žut.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1163. Papreni sluzavac (Chalciporus piperatus (Bull. ex Fr.) Bataille), Sinonimi: Boletus piperatus Fries ex Buillard, Suillus piperatus O.Kuntze; 1164. Gorki sluzavac (Chalciporus amarellus (Quel.) Moser), Sinonim: Boletus pierhugnesii Bond.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.