
VRBINA KOPITARKA
Bjerkandera fumosa (Pers.) P.Karst.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Polyporales > Porodica Phanerochaetaceae > Rod Bjerkandera > Vrsta Bjerkandera fumosa (Pers.) P.Karst. (GBIF ID 2543885)
Etimologija: fumosa = boje dima. Po boji.
Engleski naziv: Big Smoky Bracket
Klobuk: 2-30 cm širok, 6-8 cm visok i 0.5-3.5 cm debeo, spljošten i raširen, raste vodoravno na supstratu pojedinačno ili po više međusobno sraštenih klobuka, pojedinačni klobuci su u obliku polumjeseca, a u brojnim se skupinama može nalaziti i po 40-50 klobuka na dužini i do 1 m, površina je bjelkasta, žućkasta, smeđa, kasnije sivkasto-smeđa i rijetko pojasasta, najprije je sitno dlakava pa glatka i bez dekoracije.
Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 2-4/mm2, žućkaste do sivkaste, na pritisak posmeđe, a nikada ne pocrnu, cjevčice su 1-3 mm duge.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-4 µm, bazidije su vitke, batinaste, 6-sporne, s bazalnim su kopčama, hife su s tankim i debelim pregradama, s kopčama, široke su 2-6 µm; otrusina je bijela do svijetlosmeđa.
Meso (trama): Kožasta, kremasta do svijetlosmeđa; miris slab na gljive, a okus nije izražen.
Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće jasena, javora, vrbe ili topole, izaziva bijelu gnjilež drva. Sve slike snimio je Safet Omerović - Basso, 5.2.2024., na lokalitetu kod Pule.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog kožaste konzistencije mesa.
Napomena: Pri determinaciji ove vrste je najkarakterističnija smeđa crta između trame i himenija po kojoj se razlikuje od nagorjele kopitarke (Bjerkandera adusta).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1208. Vrbina kopitarka (Bjerkandera fumosa (Fr.) Karst.), Sinonim: Boletus salicinus Bull. ex Hook. 1821
Abortiporus biennis