HAJDINSKI VRGANJ

Boletus aereus Bull.

Etimologija: aes-aeris (lat.) = brončano. Po boji.

Engleski naziv: Bronze Bolete

Klobuk: 5-20 cm širok, debelomesnat, kuglast pa polukuglast, na kraju je kada se gljiva razvije otvoren, čvrst, nije mazav, kožica je tanka, u mladosti je tamnosmeđ, crno-smeđ ili skoro crn, u ovisnosti od staništa čas tamniji, čas svjetliji, površina je fino baršunasta, rub je obično svjetliji.

Stručak: 5-15 cm visok i 3-10 cm debeo, robustan, tvrd, u mladosti je uočljivo zadebljan prema dnu, gomoljast, kasnije je valjkast, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, vlaknasto-brazdast, posebno je na gornjem dijelu prekrivena s finom bjelkastom do smeđom mrežicom, boja joj je najprije blijeda, ali se mijenja kako se gljiva razvija, osnova je bjelkasta.

Rupice/cjevčice: Sitne su i guste, slobodne, obično su zatvorene, bijele, kremasto-žućkaste pa svijetložute; cjevčice su tanke, jednostavne, široke, tipično su skoro slobodne, bijele ili svijetložute.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 14-17 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (12) 12.2 - 15.8 (17.6) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.8 - 3.4 (3.8), N = 60, Me = 13.8 × 4.5 µm, Qav = 3.1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, izdašno, na zraku ne mijenja boju; miris je orašast, na bademe, a okus ugodan na gljive ili orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom lagano posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kada je i češći, u bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom i kestenom. Primjerak na trećoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete zbog nešto tvrđe konzistencije mesa.

Napomena: Jesenski vrganj i crveni vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je crveni vrganj koji raste po crnogoričnim šumama ispod smreka, ali nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive i izvanredne kakvoće. Razlikuje se od sličnih vrsta, jer skoro uvijek raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena i hrasta, karakteristične je boje, od crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crnkasto-smeđe, površina klobuka je baršunasta, nije glatka, ne pocrveni ispod kožice klobuka i na kraju svijetla mrežica pocrveni kao i cijeli stručak.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.