
BOHUSIJEVA PEČURKA
Agaricus bohusii Bon
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Agaricaceae > Rod Agaricus > Vrsta Agaricus bohusii Bon (GBIF ID 5243385)
Infragenerička taksonomija: rod Agaricus > podrod Pseudochitonia > sekcija Bohusia
Etimologija: Po odgovarajućem imenu.
Engleski naziv: Medusa Mushroom
Klobuk: 4-15 cm širok, u mladosti je polukuglast pa konveksan, uglavnom je smeđ, poslije se rastrga na guste, uraštene, trokutasto zašiljene ljuske na svijetloj podlozi koje su ostaci ovoja, rub je podvijen i krpast od ostataka zastorka.
Stručak: 10-20 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se prema bazi, vretenast, često je zadebljan na sredini, duboko je ukorijenjen, vrlo se lako odvaja od podnice klobuka, najprije je bjelkast pa sa smećkastim nijansama, na oštećenom mjestu postane crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je gladak, a donji dio je prekriven sitnim ljuskicama od ovoja; vjenčić je tanak, opnast, uzdignut, najprije je bijel pa smeđ.
Listići: Slobodni, relativno su stisnuti; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi, neplodna oštrica je nešto svjetlija.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su s jednim segmentom, batinasteste, 17-27 x 6-10 µm; otrusina je smeđa.
Meso: Bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu u određenoj mjeri pocrveni, ali na nekim mjestima može i požutjeti; miris je slabo izražen ili kiseo, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ne požuti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprotrof tla uglavnom u bjelogoričnim šumama, često ispod hrasta, bukve, javora, jasena i topole, ali i u crnogoričnim i miješanim šumama, često po šljunčanim šumskim puteljcima, te po parkovima i grobljima. Prvu je sliku snimio Matija Josipović, a ostale Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je gljiva, ali samo mlada, jer je u starosti, kao i mnoge gljive, neugodnog okusa. Kod konzumiranja starijih gljiva su mogući gastrointestinalni poremećaji. Poznat je i slučaj u kojem je oko 3-3,5 sata nakon konzumiranja svježih gljiva kuhanih na pari došlo do vrlo teških gastrointestinalnih poremećaja praćenih zujanjem u ušima i drhtanjem. Međutim, vjeruje se da se radilo samo o individualnoj netoleranciji.
Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima prilegnute, ali ne trokutasto zašiljene ljuske na klobuku.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 182. Bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii M.Bon)
Abortiporus biennis