Mycena
Cyclocybe erebia

Jestiva gljiva

TAMNA LIVADARKA

Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Tubariaceae > Rod Cyclocybe > Vrsta Cyclocybe erebia (Fr.) Vizzini & Matheny (GBIF ID 8191641)

Etimologija: erebus (lat.) = pakao. Po boji koja je tamna i što pocrni.

Engleski naziv: Dark Fieldcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je zvonolik pa otvoren i često s izvrnutim rubom, gotovo je uvijek ispupčen, gol, gladak, tankomesnat; po vlažnom je vremenu blistave tamnostosmeđe boje i skoro mazav, vodenast, a po suhom je vremenu bez sjaja, svijetlosmeđ ili cimetastosmeđ, rub je malo radijalno narebran ili raspucan.

Stručak: 4-10 cm visok i 3-15 mm debeo, valjkast, prema dolje je često zadebljan, prvo je pun pa šupalj, pahuljast, iznad vjenčića je bjelkast i crtast, narebran, a ispod vjenčića je tamniji, smeđ, vlaknasto-crtast i ljuskav, na dodir malo pocrni, s bijelim je micelijem na bazi; vjenčić je relativno širok i opnast, trajan, u mladosti je uzdignut, a u starosti viseći, s gornje je strane crtast, a s donje strane je gladak, bjelkast do svijetlosmeđ.

Listići: Razmaknuti, stisnuti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je resasta do pahuljasta, najprije su bjelkasti pa kasnije oker-smećkasti do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 9-17 x 5-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je sivkasto do blijedosmećkasto, a u stručku smeđe, tanko, mekano; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je lagano gorkast ili na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, rijetko u jesen, najčešće busenasto na tlu bogatom humusom, ali i pojedinačno, kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, livadama, u grmlju, na otvorenim travnatim površinama. Prve četiri slike snimila je Helena Petrić, početkom rujna na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a petu Danijel Balaško.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje vrijednosti zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Najlakše se prepoznaje po trajnom vjenčiću koji je s gornje strane široko, gotovo brazdasto narebran, a rebra se nastavljaju po stručku sve do listića. Uz navedeno, isključena je mogućnost zamjene s nejestivim vrstama gljiva. Po raspucanom klobuku je slična tvrda livadarka (Agrocybe dura) od koje se razlikuje po crnom crtežu na gornjem dijelu stručka po čemu je i dobila ime.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 231. Tamna livadarka (Agrocybe erebia (Fr.) Kühner)

Cyclocybe erebia

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.