SREDOZEMNI PEHAR

Urnula mediterranea (Schwein.) (M. Carbone, Agnello & Baglivo) M. Carbone, Agnello & P. Alvarado

Etimologija: mediterraneus (lat.) = sredozemni. Po staništu.

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko i 2.3-5 cm visoko (bez stalka), u obliku je čašice, gotovo kuglasto-jajoliko, rub je nazubljen i resast, vanjska površina je baršunasta, tamno narančasto-crvena, glatka, blago je naborana, s područjima tamnih kvržica nastalih velikom koncentracijom dlačica zbog kojih je hrapavo na dodir, unutarnja je himenijalna površina naborana, tamnocrvena do ciglastocrvena, u zrelosti je crno-smeđa, ponekad je s hrđastosmeđim nijansama, stalak je sterilan, izdužen, 1.5-4 × 0.5-2 cm, iste je građe kao i čašica, donji dio prekriven je brojnim crnim micelijskim dlačicama u koje su uklopljeni biljni ostaci iz supstrata, pri dnu je naboran.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, s 2–5 uočljivih uljnih kapljica i mnoštvom drugih sitnih, razbacanih kapljica, debelih stijenki, (debljine 1-1.5 μm), 26-33 × 11-15 μm, askusi su debelih stijenki (debljine 1-1,5 μm), 8-sporni, valjkasti, neamiloidni, 480-630 × 11-17 μm, često se na vanjskoj površini spora uočava želatinozni ovoj, parafize su duge 2–5 μm, valjkaste, višesegmentne i razgranate pri dnu, u gornjem dijelu uočavaju se okomiti ogranci, površina im je ukrašena zakrivljenim ili spiralnim grebenima i sitnim žućkastim točkicama (koje u Melzerovom reagensu poprimaju žuto-zelenkastu boju), himenijalne hife široke su 3-6 μm, valjkaste, jednosegmentne, tupog vrha ili zakrivljene, subhimenij je debljine 150 μm i sastoji se od valjkastih, nepravilno isprepletenih hifa širokih 3-5.7 μm, sadrži dvije vrste hifa: u središnjem dijelu hife su široke 3-4 μm i većinom djeluju gotovo bezbojno, prekrivene su smeđim kristalima različitih veličina, u vanjskom sloju hife su promjera 3.5-8.5 μm, višesegmentne, debelih stijenki i glatke, s crnkasto-smeđim pigmentom koji im daje ujednačenu boju; otrusina je kremasto-bijela.

Meso: Tanko, želatinozno, uglavnom je sivkasto ili oker, uz rubove je tamnosmeđe do crnkasto, u zrelosti postaje crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) bjelogoričnog drveća, obično listopadnih i zimzelenih hrastova. Slike je snimila Nađa Nađ, 6.5.2024., na lokalitetu u kod Pazina, u šumi bijelog graba. 

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Napomena: Opisana vrsta je zbog makroskopskih i mikroskopskih značajki isprva bila svrstana u rod Plectania. Kasnije su Carbone i sur. (2013.) proveli cjelovitu filogenetsku usporedbu unutar porodice Sarcosomataceae. Rezultati su pokazali da pripada kladi Urnula. Ova se vrsta lako prepoznaje po mnogim značajkama, osobito ako primjerci nisu previše zreli. Među europskim vrstama, crni pehar (Urnula craterium) ima plodno tijelo širine 2-5 cm i visine 3-6.5 cm, s kratkim ili dugim stručkom (1-4 × 1-2 cm), himenijalna površina je glatka, crnkastosmeđa s ljubičastim ili crvenkasto-smeđim nijansama, bez sjaja ili blago sjajna, a vanjska površina je crnkasto-smeđa, askospore su eliptične, 21-36 × 9-14.5 μm. Vrsta Urnula hiemalis ima polukuglasto do lijevkasto plodno tijelo, širine 1-5 cm i visine 2-5 cm, s kratkom stapkom ili bez nje, glatkom crnkasto-smeđom ili crnkastom himenijalnom površinom, dok je vanjska površina hrapava i dlakava, iste boje kao himenijalna, ali sa svijetlim do tamnim nijansama bakrene boje, a askospore su eliptične do gotovo valjkaste, 24-32 × 10.6-15 μm. Urnula groenlandica, opisana na Grenlandu, najmanja je vrsta, bez stalka, himenijalna površina je tamnosmeđa (često crvenkasta na rubovima), vanjske površina je također tamnosmeđa, a askospore su eliptične do jajolike, 21.5-27.1 × 10-13.2 μm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.