TAJANSTVENI VRGANJ

Imperator occultus Ferenčak, Požnjak, Gelardi, Guinb., Treindl, A. Gross, Saar, Cartabia, L. Albert, Mikšík, Zupan, Vizzini, Bellanger, Dima, Biketova, Spinaci & Fabrizi

Klobuk: 9–21 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je trajno konveksan i na kraju široko spljošten, često je blago ulegnut na sredini, uglavnom je s neravnomjernim plitkim ulegnućima, rub je u početku podvijen, zatim je blago zakrivljen prema dolje ili potpuno ravan do rijetko uzdignut, osobito u zrelosti, valovito režnjast od ranog do srednjeg stadija razvoja i na kraju postaje ravan, kožica ne prelazi ili se samo malo prelazi cjevčice, ne guli se ili se teško guli od trame i sklona je kidanju zajedno s tramom ispod, površina je bez sjaja, suha, ali blago mazava po vlažnom vremenu, maljavo-injasta, ali ubrzo glatka i gola, nije ili je samo ponekad u mjestimično hrapavo-zrnasta u mladosti, nije ispucan, ali po suhom vremenu je rijetko s plitkim finim pukotinama na sredini, promjenjive je boje, ujednačeno svijetložut ili žut, jarko žut ili zlatnožut do žuto-oker na samom početku, ali obično prekrivene injem u rasponu od bjelkasto-kremaste, vrlo svijetle krem-sivkaste ili svijetlo sivo-maslinaste do sivkaste (žuta boja osnove je intenzivnija prema rubu i na mjestima gdje inje nije prisutno), postaje bakreno narančast do svijetlo bakreno smeđ s raspršenim crvenkasto-ljubičastim zonama koje se ponekad mogu proširiti i u starosti prekriti veći dio površine, stariji primjerci su s dominantnim oker-smeđim do bakreno smeđim nijansama, ali i s mjestimičnim žućkasto-smeđim do rjeđe žutim područjima, rukovanjem trenutno postaje plav do tamnoplav, osobito kod mladih primjeraka, a nakon nekoliko sati izblijedi do bakreno narančaste ili bakreno crvene do prljavo maslinasto-smeđe boje, gotovo je nepromjenjiv kod starijih primjeraka po suhom vremenu.

Stručak: 6.5-12.5 cm visok i 3-7 cm debeo, čvrst, obično je kraći ili dug kao promjer klobuka, centralan do blago ekscentričan, ravan ili blago zakrivljen, isprva je trbušast do trbušasto-vrećast, zatim je valjkast, jednak do ponekad sužen ili zadebljan prema bazi do izrazito batinast, ponekad gomoljast, vrlo rijetko je ograničen na srednjem dijelu, nije ili je umjereno ukorijenjen, osnova je jarko žuta do zlatnožuta u cijelosti kod mladih primjeraka, zatim je svijetlokrem osim vršnog dijela koji ostaje jarko žut, ponekad je na donjem dijelu s crvenkasto-ljubičastim nijansama koje se, ovisno o dobi i vremenskim uvjetima, obično šire do srednjeg dijela, kod starih primjeraka je vodenasto svijetlosmeđ, mrežica je prisutna, nije istaknuta, ali je dobro razvijena na gornjoj polovici ili gornje 3/4, iako u rijetkim slučajevima može prekriti površinu po dužini do same baze, očice mrežice su male do srednje veličine, okrugle do jedva višekutne i pravilno raspoređene, s tendencijom blagog izduživanja u jajolike očice koje mogu postati progresivno otvorenije i djelomično nestati, osobito prema bazi i u starosti, dok ostaju iste boje kao i osnova i samo umjereno izdignute, na pritisak u svim slučajevima odmah poplavi, a zatim nakon dužeg vremena postane crvenkast, bazalni micelij i rizomorfi su bjelkasto-krem do krem, micelij je čvrsto pričvršćen za površinu.

Rupice/cjevčice: Cjevčice su isprva izuzetno kratke, a zatim vremenom sve duže, ali kraće od debljine trame u klobuku, duge su 1.1.2.3 cm, prirasle, ali ubrzo zaokružene uz stručak, zlatnožute u mladosti, zatim su žuto-zelenkaste do maslinastozelene, na prerezu odmah postaju tamnoplave, a kasnije blijede do bakreno narančaste ili bakreno crvene, lako se do umjereno teško odvajaju od trame klobuka, površina pora je isprva konkavna, a zatim se izravna ili je samo blago konveksno-uzdignuta, isprva su vrlo sitne, a zatim postupno vremenom sve šire, promjera do 2 mm, jednostavne, okrugle, postaju jedva višekutne i vrlo malo izdužene u zrelosti, jarko žute ili zlatnožute do ponekad narančaste ili crvenkaste od rane faze razvoja, u svim varijantama boja (žuta, narančasta i crvena) pore su obično iste boje kao i mrežica na stručku, kada pore požute, ponekad se razvijaju mjestimične narančasto-crvene do hrđastosmeđe mrlje ili nepravilne mrlje na otvoru, na pritisak ili ozlijeđenom mjestu brzo postaju tamnoplave pa izraženo tamnoplave ili gotovo crne, kasnije blijede u bakreno narančastu, bakreno crvenu ili hrđastosmeđu boju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do eliptično-vrećaste u bočnom i frontalnom pogledu, glatke, zaobljenog vrha, s kratkim apikulusom i suprahilarnom aplanacijom ili rjeđe plitkim udubljenjem i s adaksijalnim oteklinom, umjereno tankih stijenki (0.3–0.5 μm), zlatnožute boje u vodi i 5% KOH, s jednom ili dvije velike uljne kapljice kada sazriju, rijetko s brojnim kapljicama, inamiloidne cijanofilne i s vrlo slabom metakromatskom reakcijom, 9.7-16 x 4.9-6.9 μm, Q = 1.8-2.7, Qe = 2.3 (holotip CNF 10/34), bazidije su valjkasto-batinaste do batinaste ili široko batinaste, umjereno debelih stijenki (0.3–1 μm), pretežno 4-sporne, ali i 1-2-sporne, obično su s kratkim sterigmama (dugim 2-4 μm, iznimno do 6-7 μm), prozirne do žućkaste i sa slamnatožutim uljnim kapljicama u vodi i 5% KOH, jarko žute (inamiloidne) u Melzeru, bez bazalnih stezaljki, 23-45 x 9-15 μm, bazidiole su gotovo valjkaste ili valjkasto-batinaste do slabo batinaste, slične veličine kao bazidije, cheilocistide su vrlo česte, umjereno vitke, strše ravno do ponekad savitljive i izbočene iz himenijalne palisade, nepravilno valjkaste ili valjkasto-vrećaste do vretenaste, rijetko su kratko mukronatne, gotovo u oblika boce do batinaste ili kuglaste sa produžetkom, sa zaobljenim do gotovo šiljastim vrhom, glatke, umjereno debelih stijenki (0.3–1 μm), prozirne do žućkaste u vodi i 5% KOH, jarko žute (neamiloidne) u Melzeru, bez epiparijetalnih inkrustacija, 23-48 x 4-10 μm, pleurocistide su rijetke i raspršene, oblikom, bojom i kemijskim reakcijama slične, ali nešto duže od cheilocistida, 20-69 x 6-11 μm, pseudocistide nisu rijetke iako su raspršene, izmiješane su s cheilocistidama, nepravilno su valjkaste do gotovo batinaste, neamiloidne, obično su nešto duže od cheilocistida, 35-63 x 6-11 μm, pileipelis je iksotrihoderm koji uskoro teži iksocutisu i sastoji se od labavo isprepletenih do gotovo paralelnih, izduženih, nitastih i vijugavih, često razgranatih hifa ugrađenih u želatinoznu tvar, terminalni segmenti su dugi i vitki, valjkasti, vrhovi su zaobljeno-tupi, zadebljani ili ponekad šiljasti, tankih stijenki (do 0.3 μm), prozirni do žućkasti u vodi i 5% KOH, u Melzeru neamiloidne, glatki do rjeđe ukrašeni suptilnom granularnom ili zebrastom, tamnosmeđom do crnkastom epiparijetalnom inkrustacijom koja se obično otapa u KOH, 29-150 x 2-7 μm, subterminalni segmenti su sličnih oblika, veličine i boje kao terminalni segmenti, stipitipelis je sloj tankih, paralelnih do gotovo paralelnih i uzdužno postavljenih, prilegnutih hifa tankih stijenki, širokih 2-10 μm, prozirnih do žućkastih u vodi i 5% KOH, vrh stručka prekriven je dobro razvijenim caulohimenijalnim slojem koji se sastoji od sterilnih caulobazidiola, vrlo čestih, pretežno fertilnih caulobazidija s 1 ili 2 spore, 28-51 x 7-16 μm, sterigme su duge 2–3 μm i obilnih izbočenih valjkasto-vrećastih do vretenastih ili oblika boce do kuglastih s produžetkom caulocistida slične veličine i boje cheilocistidama, 26-51 x 6-13 μm, sa debljinom stijenke do 0.5 μm, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je žućkasto-smeđa.

Meso: Vrlo je čvrsto i žilavo u mladosti, kasnije je mekano i na kraju mlohavo u klobuku (debljine do 3.6 cm u sredini, do 2.1 cm na polovici promjera i postupno sve tanje prema rubu), malo je vlaknastije u stručku, ujednačeno je žuto do žućkasto, bjelkasto kod starijih primjeraka, ali obično s crvenkasto-ljubičastim područjima u bazi stručka koja se šire po cijelom stručku, a ponekad i u klobuku kod starih primjeraka, smećkasto u krajnjoj bazi, u dodiru sa zrakom trenutno i snažno postane tamnoplavo, intenzivnije kod mladih i vlažnih primjeraka, zatim postaje sivkasto i nakon nekoliko sati crvenkasto-ljubičasto do tamno bakreno crveno, plavljenje je manje intenzivno kod starijih primjeraka i općenito je lokalizirano u klobuku i donjoj polovici stručka, dok srednji dio ne oksidira ili gotovo ne oksidira i ostaje žućkasto-bijel, krem-ružičast, ružičast do bakreno narančast na mjestima izjedenim od puževa u klobuku i žuto-narančasta, bakreno narančasta do ljubičasta na mjestima na stručku, meso je ružičasto do crvenkasto-ljubičasto gdje je nagriženo crvima, sloj uz himenij je žut, osušeno postaje smeđe do crvenkasto-smeđe ili tamnosmeđe; miris je isprva ugodan, ali slab, odmah nakon rezanja na gljive ili voće, vremenom postaje neugodan, na stare lijekove, sličan farmaceutskom laboratoriju ili jodoformu, nekoliko minuta nakon rezanja podsjeća na miris sušenih vrganja, a okus je blag, blago kiseo ili kiseo.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s 20% i 30% KOH postane svijetlonarančasta do narančasta (na sivkasto-maslinovitoj nijansi) do vinskocrvena (na bakrenocrvenoj nijansi), meso i stručak jarko narančasti, baza stručka prljavo smeđa, a himenij narančast do vinskocrven. Meso i himenij s Melzerom postanu plavi, stručak svijetloplav do plav, a reakcija na površini klobuka je negativna do svijetloplava. Meso s baralom postane plavo, himenij svijetloplav do tamnoplav, a reakcija površine klobuka je negativna ili plava, a na stručku negativna. Meso s lugolom postane plavo do tamnoplavo, himenij svijetloplav do plav, reakcija na površini klobuka je negativna do plava, a negativna na stručku. Meso s gvajakovom tinkturom postane svijetloplavo do plavo (zeleno), himenij svijetloplav do tamnoplav, reakcija na površini klobuka je negativna do tamno zelenkasto-plava, a plava na stručku; Meso s anilinom postane narančasto ili je reakcija negativna, negativna na površini klobuka i himeniju, a površina stručka nije testirana. Površina klobuka s fenolom postane plava (svjetlija na vlažnim područjima, bez reakcije na svijetlosivoj nakon 5 minuta, a tamnocrvena nakon 15 minuta sušenja), meso zelenkasto-plavo (ali nejasno zbog oksidacije), ali crvenoljubičasto nakon 5 minuta, himenij polako plav, a stručak plav, ali crveno-ljubičasto-smeđ nakon 5–10 minuta. Površina klobuka s FeSO4 postane svijetlo maslinastozelena do zelenkasto-plava ili bez reakcije, meso bez reakcije do žuto-zeleno, a zatim prljavo maslinastozeleno (plava boja mesa nestaje), himenij i stručak bez reakcije ili prljavo maslinastozelen do maslinasto-smeđ. Površina klobuka s 25% amonijakom (NH3) postane prljavo žućkasta (na sivkasto-maslinastom tonu), svijetlonarančasta, narančasta do vinskocrvena bez proširene aureole (na bakreno crvenoj nijansi), himenij narančasto-crvenkast ili crvenkasto-smeđ do smeđ ili hrđastosmeđ (nakon 1 minute), meso krem-žućkasto do žućkasto-narančasto ili svijetlonarančasto (s proširenom aureolom) ili bez reakcije (plava boja mesa nestaje), a stručak narančasto-crvenkast do crvenkasto-smeđ.

Stanište: Raste u ljeto, od srpnja do rujna, pojedinačno ili skupno, na vapnenastom tlu (pH 6-6.5) među otpadom, uglavnom ispod bjelogoričnog drveća na niskim nadmorskim visinama, uglavnom s drvećem iz porodice Fagaceae, kao što su hrast (Quercus cerris, Quercus ilex, Quercus petraea, Quercus pubescens, Quercus robur, itd.) i bukva (Fagus sylvatica), ali u južnoj Europi se javlja i u predplaninskim i planinskim područjima u čistim sastojinama prirodnih i zasađenih četinjača porodice Pinaceae, kao što su jela ( Abies alba i Abies cephalonica) do 1300 m nadmorske visine. Vjerojatno i ispod lijeske Coriolus avellana (Betulaceae). Do sada je poznato da raste u Hrvatskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Sloveniji, Španjolskoj i Švicarskoj. Očito je rasprostranjen u cijelom kopnenom mediteranskom bazenu, ali rijedak i lokaliziran. Holotip (CNF 10/34) je pronašao i snimio Neven Ferenčak, 7.9.2020., na lokalitetu Podrute kod Novog Marofa, ispod hrasta cera (Quercus cerris), hrasta kitnjaka (Quercus petraea) bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivost je nepoznata, ali se ne preporuča za konzumaciju i smatramo je otrovnom kao i srodnog teškog vrganja.

Napomena: Opisana vrsta je prepoznatljiva na temelju sljedećeg skupa morfoloških i ekoloških značajki: 1) velika, teška plodna tijela, 2) ujednačena površina klobuka koja je u početku jarko žuta do zlatnožuta, ali ubrzo prekrivena krem-sivkasto-zelenkastim injem preko žuto-oker i konačno bakreno narančaste do svijetlo bakreno smeđe boje, 3) trajno zlatnožute do ponekad narančaste ili crvene pore od rane faze razvoja, 4) žuti stručak ukrašen dobro razvijenom mrežicom, 5) jako plavljenje tkiva pri nagnječenju ili rezanju, 6) ugodan, blago voćni miris koji se vremenom pretvara u neugodan, miris sličan lijekovima, 7) blagi okus, 8) žućkasto-smeđa otrusina, 9) glatke, eliptično-vretenaste bazidiospore 9.7-16 x 4.9-6.9 μm, Qe = 2.3, 10) povremena prisutnost himenijalnih pseudocistida sa svijetlim mednožutim sadržajem, 11) iksotrihoderm do iksocutis pileipelis, 12) pojavljivanje pretežno u toplim bjelogoričnim šumama u brdskom okružju, uglavnom ispod hrasta i bukve, ali i ispod crnogoričnog drveća (jela) na većim nadmorskim visinama (u južnoj Europi), na vapnenačkom tlu. Opisana vrsta i teški vrganj su vrlo sličnog izgleda, te je potrebna dodatna pažnja za strogo razgraničenje karakteristika. Opisana vrsta se makroskopski razlikuje od teškog vrganja po tipično bjelkasto-krem, zatim žuto-oker do svijetlosmeđem klobuku, dok je on kod slične vrste obično sivo-smeđ, odnosno olovnosiv do sivo-smeđ, ponekad s blagim do tamnim maslinastim nijansama. Opisana vrsta se također razlikuje po porama koje već kod mladih primjeraka mogu pokazivati različite crvene do crveno-narančaste nijanse i obično zadržavaju jasno izražene crvene tonove tijekom zrelosti (kod tekog vrganja obično ostaju žute). Ponekad, osobito kod starih primjeraka i po vlažnom vremenu, crvenkaste nijanse mogu se razviti u različitim intenzitetima, od narančasto-crvene do crvene i sjenčanja do žuto-narančaste ili narančaste prema rubu klobuka. Osim toga, pažljivim pregledom veličine pora otkriva se da kod pore teškog vrganja, čak ni u ekstremnoj zrelosti, nisu šire od 1 mm, dok su kod opisane vrste u zrelosti barem dvostruko veće, dosežući približno 2 mm. Opisana vrsta također ima manje istaknute, izduženije i pravilnije raspoređene očice mrežice na stručku, dok su nasuprot tome, mrežica kod teškog vrganja jače razvijena i uočljivije uzdignuta, s gušćim i ponekad nepravilno anastomozirajućim očicama koje su posebno vidljive na gornjem dijelu. Mikroskopski, opisana vrsta se razlikuje od teškog vrganja po kraćim bazidiosporama, prosječno 13.5 μm, naspram 13.8 μm kod teškog vrganja, te nešto širim, prosječno 5.9 μm, naspram 5.6 μm kod teškog vrganja, manjim prosječnim Qe, 2.3 naspram 2.5 kod teškog vrganja. Ekološki, opisana vrsta se javlja u termofilnim staništima na relativno niskim nadmorskim visinama (nizinska do brdovita okružja, često s prisutnošću hrasta ui bukve), iako u južnoj Europi može rasti i u predplaninskim ili planinskim okružjima do 1300 m nadmorske visine, u čistim sastojinama Pinaceae (jela), uključujući plantaže crnogoričnog drveća, dok teški vrganj preferira hladnija i kontinentalnija staništa na većim nadmorskim visinama (često s prisutnošću jele, smreke i bukve). Očito se opisana vrsta može povezati sa širim rasponom mikoriznih domaćina nego teški vrganj. Sve ove razlike mogu se činiti beznačajnima, ali su stabilne i robusno potkrijepljene molekularno filogenetskom inferencijom, što čini odvajanje teškog vrganja i opisane vrste zadovoljavajućim s morfološkog, ekološkog i genetskog stajališta. Termofilna, strogo mediteranska vrsta Cyanoboletus poikilochromus dobro je prepoznatljiva i lako se razlikuje od opisane vrste po relativno manje robusnim plodnim tijelima manje veličine (klobuk je širok 4.5-12 cm, ali ponekad i do 13-15 cm) i manjoj specifičnoj težini, žutim porama i cjevčicama koje vremenom spontano postaju bakreno narančaste, umjereno do duboko ukorijenjenom bazom stručka, izraženijom mrežicom na stručku s izduženim očicama, uočljivim, jakim i trajnim slatkastim mirisom koji podsjeća na fermentirano voće ili na propolis, liker, sušeni cimet ili topolu (koji se također zadržava i pojačava u osušenom materijalu), maslinastosmeđoj otrusini, stvaranjem sitnih, staklastih igličastih kristalnih konkrecija nakon sušenja koje su rezultat prisutnosti žute tvari koja se izlučuje iz himenija, manjim bazidiosporama veličine 11-12.4 x 4.5-5.4 μm, Qe = 2.36 nešto dužim cheilocistidama (22-68 x 7-10 μm) i pleurocistidama (28-70 x 7-13 μm), većim i brojnim gloeocistidama (38-92 x 7-19 μm), koje su umjereno dekstrinoidne i obojene gotovo crnkasto u krezil plavoj boji, duže caulobazidije (37-90 x 9-13 μm) i trihoderm pileipelis.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.