DUPLJARSKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis alnivora (Bogart) Voto

Etimologija: Alnus (lat.) = joha, rod drveća + vorare (lat.) = jesti, gutati. Po načinu rasta.

Engleski naziv: Rothole Inkcap

Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, u mladosti je gotovo kuglast, eliptičan ili jajolik, zatim je konveksan, zvonolik ili tupo stožast, na kraju je raširen i izravnato-konveksan do gotovo potpuno ravan, ponekad je blago ulegnut na sredini , površina je gusto narebrana i žljebasta, osim sredine koja je glatka, često je sluzava, u najranijem stadiju je potpuno prekrivena općim ovoj em(velum universale), obično je gust i obilan, a najveću debljinu doseže u središnjem dijelu, gdje može iznositi do 3 mm, sastoji se od tankog gornjeg sloja smećkaste do tamno sivkasto-smeđe boje, koji nakon razvoja ostaje raspršen u obliku ostataka, te debljeg bijelog sloja ispod njega, tijekom razvoja se raspada na krpice različitih veličina i oblika, postupno otkrivajući površinu klobuka, kod nekih primjeraka može biti slabije razvijen, tanak i brzo nestati, isprva je bjelkast, kremast ili svijetlosmeđ, a zatim tamni od ruba prema sredini, prelazeći u svijetlosmeđu, sivkasto-smeđu, često s ružičastim do ljubičastim nijansama, a na kraju sivo-smeđu, sivu ili gotovo crnu boju, djelomično se rastapa (delikvescentan), rub je u zrelosti najčešće izvrnut prema gore, a na pojedinim mjestima može biti radijalno raspucan.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast ili proširen prema bazi, gdje može doseći širinu do 20 mm, a ponekad je proširen i pri vrhu, suh, šupalj, fino je baršunasto-ljuskast, osobito prema bazi, ili svilenasto-vlaknast, na donjem dijelu ponekad se pojavljuju sitne tamne maslinasto-smeđe ljuskice ili vlakna; na sredini ili donjoj polovici često je s prianjajućim prstenastim ostacima općeg ovoja, u blizini baze mogu biti prisutni i donekle stršeći, opnasti ostaci ovoja prstenastog izgleda, baza je bez rizomorfa.

Listići: Vrlo su gusti i tanki, više od 80 ih dopire do stručka, široki su do 14 mm, slobodni, izmiješani su s lamelulama, isprva su bijeli, zatim postaju ružičasti do ljubičasti, smeđi ili sivkasto-smeđi s ljubičastim tonom, zatim sivo-smeđi i tamnosivi te na kraju crni, oštrica ostaje bjelkasta zbog brojnih, izraženo razvijenih cheilocistida, dozrijevanjem su podložni topljenju.

Mikroskopija: Bazidiospore su elliptične do romboidne, sa središnjim su kličnim otvorom, glatke, 7.5-9  x 6-7 µm; otrusina je crna.

Meso: Relativno je čvrsto u mladosti, u zrelosti je lomljivo, bijelo; miris Miris je slab, podsjeća na sirovi krumpir ili je malo neugodan, kao kod šarene gnojištarke (Coprinopsis picacea), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim šumama i parkovima, uglavnom na drvu živih bjelogoričnih stabala, najčešće u trulim šupljinama ili na mjestima ozljeda stabala, rjeđe na mrtvom drvu, obično na bukvi, jasenu, javoru, crnoj topoli (Populus nigra), johi i magnoliji (Magnolia salicifolia). Od 11 europskih nalaza, devet je pronađeno na živim stablima, a dva na srušenim stablima. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 6.11.2026., na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca, na oborenom trupcu obične bukve (Fagus sylvatica) Hrvatska. Prema dosad objavljenim podacima, riječ je o drugom poznatom lokalitetu ove vrste u Hrvatskoj. Prvi poznati hrvatski nalaz zabilježio je M. Čerkez, 4.10.2008., na lokalitetu groblje Mirogoj u Zagrebu, gdje je vrsta pronađena u trulim šupljinama dvaju stabala crne topole (Populus nigra), na visini od 1.4 m iznad tla. Ukupno je zabilježeno 12 plodnih tijela različitih razvojnih stadija (CNF 1/5429). Taj nalaz je molekularno potvrđen ITS sekvencom MT796099.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Rijetka je i potrebna je zaštita.

Napomena: Na primjerku pronađenom u Ivanečkoj Željeznici izmjerene su bazidiospore maksimalnih dimenzija 9,9 × 7.1 µm. Pregledom mikroskopskih struktura utvrđena je prisutnost divertikuliranosti hifa općeg ovoja, kao i prisutnost kopči na hifama ovoja. Navedena opažanja podudaraju se s dijagnostičkim obilježjima opisanima u radu Bednára i suradnika (2022), koji navode razgranate, slabo divertikulirane hife vela s prisutnim, uočljivim i brojnim kopčama. Lako se zamjeni sa šupljom gnojištarkom (Coprinopsis mitrispora), koja pripada morfološki definiranoj sekciji Lanatulae, dok je opisana vrsta svrstana u sekciju Alachuanae. Glavna mikroskopska razlika odnosi se na građu hifa općeg ovoja. Hife su kod opisane vrste razgranate i slabo divertikulirane, dok su kod šuplje gnojištarke građene od lanaca izduženih, nerazgranatih i nedivertikuliranih segmenata, suženih na septama. Razlikuju se i makroskopski ostaci ovoja na klobuku: ovoj kod opisane vrste ostaje u obliku prianjajućih krpica, dok su kod šuplje gnojištarke vlaknasto-ljuskavi s uzdignutim krajevima. Unatoč tim razlikama, sličnost plodnih tijela i rast na drvu mogu dovesti do pogrešne determinacije. Bazidiospore opisane vrste bi trebali imati maksimalne dimenzije: 10.5 × 8.4 × 7.4 µm (duljina × širina u frontalnom pogledu × širina u bočnom pogledu). Prosječna duljina spora iznosi 8.8 µm, dok se prosječne vrijednosti pojedinih plodnih tijela kreću od 8-9.5 µm. Novi hrvatski nalaz imao je maksimalne dimenzije spora 9.9 × 7.1 µm. Bazidiospore su kod opisane vrste glatke, pretežno eliptične do jajolike u frontalnom pogledu i uglavnom eliptične u bočnom pogledu. Mogu biti blago do izrazito spljoštene, a rjeđe su u obliku mitre. Bazidiospore kod šuplje gnojištarke su karakteristično u obliku mitre, u frontalnom pogledu su široko vretenaste do romboidne, a u bočnom pogledu široko vretenaste, ponekad bademaste. Iz usporedbe je uočljivo da se rasponi dimenzija djelomično preklapaju. Šuplja gnojištarka ima veću maksimalnu dužinu spora, dok su maksimalne širine u frontalnom i bočnom pogledu neznatno veće kod opisane vrste. Stoga se razlikovanje ne može temeljiti samo na dimenzijama, već prvenstveno na kombinaciji oblika spora i građe ovoja. Nalaz opisane vrste na oborenom trupcu obične bukve u Ivanečkoj Željeznici predstavlja drugi poznati lokalitet ove vrste u Hrvatskoj nakon prethodno objavljenog nalaza s Mirogoja u Zagrebu. Mikroskopska opažanja, uključujući maksimalne dimenzije spora, divertikuliranost hifa ovoja i prisutnost kopči na ovoju su u skladu su s objavljenim dijagnostičkim obilježjima vrste. Novi nalaz dodatno potvrđuje pojavu vrste na oborenom trupcu bjelogoričnog drveća, te proširuje dosad poznatu rasprostranjenost opisane vrste u Hrvatskoj.

Referentni izvori: Bednár, R., Červenka, J., Arendt, D., Szabóová, D., Krisai-Greilhuber, I., Pošta, A., Mešić, A. & Tkalčec, Z. 2022. Coprinopsis alnivora (Psathyrellaceae), a rare species from North America is discovered in Europe. Phytotaxa 542(2): 136–152. – Coprinopsis alnivora

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.