STOŽASTI SMETIŠTAR

Panaeolus acuminatus (P. Kumm.) Quél.

Etimologija: acumen (lat.) = šiljak. Po oštro ispupčenoj sredini klobuka.

Engleski naziv: Dewdrop Mottlegill

Klobuk: 0.5-4 cm širok, isprva je oštro zvonolik, zatim je široko stožast, široko zvonolik ili konveksan i tupo ispupčen na sredini, površina je suha, glatka, vodenasta, krem-smećkast, smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, kasnije izblijedi do sivkastog tona, rub je bez zupčastih, krpastih ostataka ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, čitav je fino pahuljast, crtast, pjegav, smeđ do tamno narančasto-smećkast ili crveno-smeđ, osnova je smećkasta, često je prekriven finim gutacijskim kapljicama.

Listići: Gusti, kasnije su razmaknuti, trbušasti, prirasli, sivkasti u mladosti, kasnije su sivo-smećkasti, ubrzo razvijaju crna područja i postaju pjegavi, na kraju su potpuno crni, oštrica je često bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su limunaste do romboidne s prednje strane, a eliptične s bočne strane, glatke, debelih stijenki (0,6-1,4 µm), snažno su spljoštene, apikalno odrezane sa središnjim kličnim otvorom, tamnosmeđe u KOH, 13-15 x 9-12 (f) x 6.5-9 µm, bazidije su široko batinaste do valjkasto-batinaste, 1-2-4-sporne, pretežno su 2-sporne, prozirne, 15-20.5 x 8-11.5 µm, pleurocistide su odsutne, oštrica listića je sterilna, cheilocistide su 24.5-33.1 x 7-8 µm, vitke, oblika boce, blago su vijugave, brojne, tankih stijenki, prozirne, trama listića je pravilna, sastavljena je od nitastih do napuhanih i prozirnih hifa širokih 6.5-14.5 µm, tankih stijenki, subhimenij je sastavljen od izodijametričnih segmenata tankih stijenki, prozirnih, svijetlosmeđih, 3-7.5 x 3-7 µm, pileipelis je sastavljen od izodijametričnih do široko batinastih, prozirnih segmenata, 11.5-43 x 11.5-37.5 µm, tankih stijenki, pileocistide su valjkaste do oblika boce, ponekad su glavičaste na vrhu, raštrkane, tankih stijenki, pretežno su smećkaste, ponekad su prozirne, 10.5-35.5 x 5.5-8.5 µm, hipodermij je sloj isprepletenih, nitastih, glatkih, svijetlosmeđih hifa tankih stijenki, širokih 1.5-4.5 µm, trama klobuka sastoji se od isprepletenih, prozirnih hifa širokih 5.5-16.5 µm, tankih stijenki, stipitipelis je cutis, sastavljen je od nitastih, glatkih, prozirnih hifa širokih 1.5-6 µm, trama stručka je pravilna, s uzdužno orijentiranim, glatkim, prozirnim hifama širokim 4.5-12.5 µm, caulocistide su oblika boce, vitke, blago vijugave, česte do brojne, tankih stijenki, prozirne, 18.5-39 x 3.5-12 µm, kopče nisu prisutne ni u jednom tkivu; otrusina je tamno sivo-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto, u starosti je sivkasto-žuto do vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof na pognojenim travnjacima i pašnjacima, po šumskim stazama i parkovima, rijetko u šumama, često na gnoju ili izmetu. Slike je snimio Neven Ferenčak, 4.4.2026., na lokalitetu uz Dravu kod Varaždina.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer se sumnja da sadrži toksični halucinogen psilocibin. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Raste na travnatim i pognojenim područjima, a od sličnih vrsta iz roda se razlikuje po vrlo dugom i vrlo tankom stručku, odsutnosti zupčastih, krpastih fragmenata na rubu klobuka i mikroskopskim značajkama. Slične su Panaeolus cinctulus, koji je obično malo većih dimenzija, ima samo malo spljoštene spore, a cheilocistide su obično glavičaste, te Panaeolus foenisecii, koja ima deblji stručak i naborane spore. Prema Gerhardtu opisana vrsta pripada sekciji Laevispora, zbog suhog, vodenastog klobuka, odsutnosti ostataka ovoja, glatkih bazidiospora, nepostojanja metuloida te prisutnosti cheilocistida sa žućkastim kapljicama ili sadržajem. Unutar te sekcije su američka vrsta Panaeolus bernicis, đubretarski smetištar (Panaeolus fimicola) i Panaeolus microsporus, koje posjeduju sulfidije (sterilne elemente slične bazidijama raspršene po površini listića).

Referentni izvori: Thomas Læssøe, Jens H Petersen. 2019. Fungi of Temperate Europe, Volume 1. Princeton University Press, Princeton and Oxford. – Oligoporus ptychogaster, 556. str.; MD Xavier, AGS Silva-Filho, IG Baseia & F Wartchow. 2019. Morphological description and new record of Panaeolus acuminatus (Agaricales) in Brazil. Studies in Fungi 4(1): 135–141, Doi 10.5943/sif/4/1/16

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.