Mycena
Hohenbuehelia abietina

Hohenbuehelia abietina - created on September 2012 in Moirans en Montagne, Grange de la Penne, France by Gerhard Koller

Info
CC-BY-NC-SA

Nejestiva gljiva

JELOVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia abietina Singer & Kuthan

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia abietina Singer & Kuthan (GBIF ID 2526303)

Etimologija: Abies (lat.) = jela + -ina (lat.) = pripadnost, svojstvo, porijeklo. Po rastu na jeli.

Klobuk: 2-4 cm širok, jezičast do školjkast, površina je prekrivena finim bijelim pustenastim slojem, osobito prema stručku, bijel do kremasto-oker ili svijetlokrem, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 0.5-1.5 cm visok, lateralan, valjkast, pustenast, bijel.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, ponekad su gotovo kuglaste, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su oblika boce, valjkaste, vretenaste, završavaju jednim ili ponekad s dva duga vrata na čijim se vrhovima nalazi kapljica sluzi (gliosfeks), 20-31 x 5-7 µm, cistide su brojne, zadebljanih stijenki, debljine 2-4 µm, s vršnim su kristalima, 60-95 x 13-16 µm, kada se kristali otope (dugotrajnim uranjanjem u NH4OH ili H2SO4), cistide poprimaju šiljast i izdužen oblik, pileipelis je sveden na nekoliko hifa širokih 2-4 ​​µm, uz rub su najtanje, uspravne, na vrhovima su ponekad s kapljicom sluzi (pileogliosfeks), značajku koju treba promatrati s velikom pažnjom jer je vrlo nestabilna, te su hife djelomično račvaste, trama klobuka sadrži želatinizirani sloj debljine 50-120 µm, u kojem su hife guste i djelomično kongofilne, samo želatinozna matrica ostaje bezbojna, taj sloj leži na neželatiniziranoj zoni sastavljenoj od paralelnih hifa, koja na većoj dubini postupno prelazi u sloj isprepletenih hifa, pigment je parijetalni, žut i gladak, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke i jele.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Osim staništa na crnogorici, opisanu vrstu karakteriziraju i mikroskopska obilježja, prvenstveno pileipelis, koji se sastoji samo od 2-5 redova hifa, te želatinozni sloj tanji od 100 µm. Za ova mjerenja potrebno je koristiti osušene eksikate i rehidrirati preparat tijekom nekoliko sati, a mjerenja provoditi bez pritiska, odnosno bez uporabe pokrovnog stakalca. Boja nije pouzdano dijagnostičko obilježje jer želatinozni sloj s vremenom postaje proziran.

DNA sekvenca: prikaži

Hohenbuehelia abietina

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Objavljen znanstveni rad Nevena Ferenčaka

An integrated taxonomic approach refines the Imperator torosus species concept and reveals the cryptic I. occultus sp. nov. (Boletales, Boletaceae)

hrv

Imperator occultus