|
Hohenbuehelia abietina - created on September 2012 in Moirans en Montagne, Grange de la Penne, France by Gerhard Koller |
![]() |
![]() |
|

JELOVA ŠKOLJKARICA
Hohenbuehelia abietina Singer & Kuthan
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia abietina Singer & Kuthan (GBIF ID 2526303)
Etimologija: Abies (lat.) = jela + -ina (lat.) = pripadnost, svojstvo, porijeklo. Po rastu na jeli.
Klobuk: 2-4 cm širok, jezičast do školjkast, površina je prekrivena finim bijelim pustenastim slojem, osobito prema stručku, bijel do kremasto-oker ili svijetlokrem, rub je u mladosti podvijen.
Stručak: 0.5-1.5 cm visok, lateralan, valjkast, pustenast, bijel.
Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, bijeli do krem.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, ponekad su gotovo kuglaste, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su oblika boce, valjkaste, vretenaste, završavaju jednim ili ponekad s dva duga vrata na čijim se vrhovima nalazi kapljica sluzi (gliosfeks), 20-31 x 5-7 µm, cistide su brojne, zadebljanih stijenki, debljine 2-4 µm, s vršnim su kristalima, 60-95 x 13-16 µm, kada se kristali otope (dugotrajnim uranjanjem u NH4OH ili H2SO4), cistide poprimaju šiljast i izdužen oblik, pileipelis je sveden na nekoliko hifa širokih 2-4 µm, uz rub su najtanje, uspravne, na vrhovima su ponekad s kapljicom sluzi (pileogliosfeks), značajku koju treba promatrati s velikom pažnjom jer je vrlo nestabilna, te su hife djelomično račvaste, trama klobuka sadrži želatinizirani sloj debljine 50-120 µm, u kojem su hife guste i djelomično kongofilne, samo želatinozna matrica ostaje bezbojna, taj sloj leži na neželatiniziranoj zoni sastavljenoj od paralelnih hifa, koja na većoj dubini postupno prelazi u sloj isprepletenih hifa, pigment je parijetalni, žut i gladak, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela
Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su na brašno.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke i jele.
Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Osim staništa na crnogorici, opisanu vrstu karakteriziraju i mikroskopska obilježja, prvenstveno pileipelis, koji se sastoji samo od 2-5 redova hifa, te želatinozni sloj tanji od 100 µm. Za ova mjerenja potrebno je koristiti osušene eksikate i rehidrirati preparat tijekom nekoliko sati, a mjerenja provoditi bez pritiska, odnosno bez uporabe pokrovnog stakalca. Boja nije pouzdano dijagnostičko obilježje jer želatinozni sloj s vremenom postaje proziran.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
