|
Hohenbuehelia auriscalpium - created on October 2023 in Gribskov, v. skovskolen, Denmark by Jørgen Mikkelsen |
![]() |
![]() |
|

OSTRUGANA ŠKOLJKARICA
Hohenbuehelia auriscalpium (Maire) Singer
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia auriscalpium (Maire) Singer (GBIF ID 2526280)
Etimologija: auris (lat.) = uho + scalpere (lat.) = struganje, čistiti. Po maloj lopatici koja se koristila za čišćenje ušiju.
Engleski naziv: Spatula Oyster
Klobuk: 0.5-2 cm širok, lopatast do jezičast, površina je gola ili rijetko dlakava, isprva je bijel s ružičastom nijansom, kasnije postaje oker-smeđ, rub je podvijen, kasnije se izravna,.
Stručak: 1-2 cm visok, vrlo kratak, ekscentričan, sužava se prema dnu, na bazi je bijelo baršunast od micelija, bjelkast s ružičastom nijansom.
Listići: Gusti, izraženo se spuštaju po stručku, isprva su bjelkasti do krem, u zrelosti postaju oker-ružičasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke do fino naborane, prozirne, neamiloidne, 4.5-6.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.1-1.5, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-26 x 4.5-5.7 µm, trama listića sastoji se od paralelnih, prozirnih, blago želatiniziranih hifa širokih 2-6 µm, debelih stijenki, cheilocistide su s kristalima na gornjem dijelu, vretenaste, sa šiljastim vrhom, nisu jako prekriveni inkrustirane, brojne, 46-76 x 8.5-11.5 µm, pleurocistide su s kristalima na gornjem dijelu, sa stijenkom debljine do 4 µm, vretenaste sa zašiljenim vrhom, jako su inkrustiranem, vrlo brojne, pileipelis je tipa cutis s tendencijom prema trihodermu, debljine približno 15-30 µm, formiran od višesegmentnih hifa, blago žuto-smeđe pigmentiran, širokih 2.5-3.5 µm, subpelis je tipa iksocutis, debljine približno 73-86 µm, sastavljen od višesegmentnih, prozirni i želatiniziranih hifa, širokih 2-4 µm, isprepletenih, isprekidanih, s rijetkim napuhanim hifama širokim 11-14 µm, trama klobuka sastoji se od paralelnih, višesegmentnih, žuto-smeđih hifa, širokih 5-6.5 µm, blago želatiniziranih, pileocistide i metuloidi nisu prisutni ni u jednom sloju trame klobuka, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, elastično, želatinozno, bijelo, vremenom postaje krem; miris je slab na brašno, a okus je pomalo gorak.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u vlažnim bjelogoričnim šumama, kao saprotrof na mahovinom obraslih, krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve ili hrasta.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana vrsta se razlikuje od sličnih vrsta po odsustvu metuloidnih cistida u pileipelisu i malim sporama. Zbog preklapanja i vrlo sličnih morfoloških obilježja primjeraka koji rastu na crnogoričnom drveću, dio autora smatra jelovu školjkaricu (Hohenbuehelia abietina) sinonimom opisane vrste. Primjerci prikupljeni na crnogoričnom drveću su se morfološki i molekularno podudarali s primjercima prikupljenim na bjelogoričnom drveću.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
