|
Hohenbuehelia bonii - created on November 2022 in Ameland - Lange Duinen, Netherlands by Theo Kiewiet |
![]() |
![]() |
|

PJEŠČARSKA ŠKOLJKARICA
Hohenbuehelia bonii A.M. Ainsw.
Sinonimi:
Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia bonii A.M.Ainsw. (GBIF ID 9793504)
Etimologija: U čast istaknutog francuskog mikologa Marcela Bona (1925.-2014.), koji je prvi opisao ovu vrstu, kao milavina školjkarica (Hohenbuehelia culmicola). Po imenu.
Klobuk: 2-7.5 mm, lepezast, školjkast, gotovo lijevkast ili lopatast s podvijenim rubom, isprva je ravan, kasnije je nepravilno reženjast, žuto-smeđ do sivo-smeđ, često je svjetliji prema rubu, želatinozne teksture, na sredini je s rijetkim, svijetlim dlačicama, osobito izraženim prema vrhu stručka.
Stručak: Oko 1.5 cm visok i 2 cm debeo, obično je kratak i zdepast, lateralan, spljošten, najširi je na vrhu, žuto-smeđ, pri dnu je obično prekriven pijeskom, a ponekad i s bijelim micelijskim trakicama.
Listići: Gusti, račvasti, izraženo se spuštaju po stručku, bijeli ili krem-oker.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 7.2-10.4 x 3.6-6.1 µm, Q = 1.3-2, Qe = 1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, s bazalnim kopčama, 22-48 x 5-9 µm, sterigme su duge 4-9.5 µm, pleurocistide su vretenaste, varijabilno prekrivene s kristalima na vrhu, 56-103 x 11-19 µm, sa stijenkama debljine 1.6-8 µm, cheilocistide su tankih stijenki, valjkaste ili oblika boce s kljunastim vrhom, često su sa sluzavom kapljicom koja pojačava glavičasti izgled, ponekad se račvaju na 2-3 glavičasta vrha, 32-53 x 3.2-9.6 µm s vrhom širokim 3.2-6.4 µm, pileipellis je iksotrihoderm ili iksocutis, koji sadrži nakupine vitkih pileometuloida s promjenjivim inkrustacijama, 64-104 x 3.6-6.1 µm, s debljinom stijenki oko 1.5 µm, u središnjoj zoni, blizu mjesta pričvršćenja stručka, prekriven je suhim trihodermom (dlačice na klobuku), kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, elastično, želatinozno, bijelo, vremenom postaje krem; miris je slab na brašno, a okus je pomalo gorak.
Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu, od rujna do siječnja , kao saprotrof na mrtvim dijelovima stabljika obalnih trava, najčešće na pješčarskoj milavi (Ammophila arenaria) na pješčanim nanosima, obično uz morsku obalu.
Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Opisana vrsta se do 2016. godine tretirala kao milavina školjkarica, ali sada je prepoznata kao zasebna vrsta koja raste na istom ili vrlo sličnom staništu kao spomenuta vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: A. Martyn Ainsworth, Laura M. Suz, Bryn T.M. Dentinger. 2016. Hohenbuehelia bonii sp. nov. and H. culmicola: two pearls within the Marram Oyster. Field Mycology, Volume 17, Issue 3 – (Hohenbuehelia bonii (Fr.)Sing.), 81. str.
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Abortiporus biennis
