Mycena
Hohenbuehelia bonii

Hohenbuehelia bonii - created on November 2022 in Ameland - Lange Duinen, Netherlands by Theo Kiewiet

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

PJEŠČARSKA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia bonii A.M. Ainsw.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia bonii A.M.Ainsw. (GBIF ID 9793504)

Etimologija: U čast istaknutog francuskog mikologa Marcela Bona (1925.-2014.), koji je prvi opisao ovu vrstu, kao milavina školjkarica (Hohenbuehelia culmicola). Po imenu.

Klobuk: 2-7.5 mm, lepezast, školjkast, gotovo lijevkast ili lopatast s podvijenim rubom, isprva je ravan, kasnije je nepravilno reženjast, žuto-smeđ do sivo-smeđ, često je svjetliji prema rubu, želatinozne teksture, na sredini je s rijetkim, svijetlim dlačicama, osobito izraženim prema vrhu stručka.

Stručak: Oko 1.5 cm visok i 2 cm debeo, obično je kratak i zdepast, lateralan, spljošten, najširi je na vrhu, žuto-smeđ, pri dnu je obično prekriven pijeskom, a ponekad i s bijelim micelijskim trakicama.

Listići: Gusti, račvasti, izraženo se spuštaju po stručku, bijeli ili krem-oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 7.2-10.4 x 3.6-6.1 µm, Q = 1.3-2, Qe = 1.6, bazidije su uglavnom 4-sporne, batinaste, s bazalnim kopčama, 22-48 x 5-9 µm, sterigme su duge 4-9.5 µm, pleurocistide su vretenaste, varijabilno prekrivene s kristalima na vrhu, 56-103 x 11-19 µm, sa stijenkama debljine 1.6-8 µm, cheilocistide su tankih stijenki, valjkaste ili oblika boce s kljunastim vrhom, često su sa sluzavom kapljicom koja pojačava glavičasti izgled, ponekad se račvaju na 2-3 glavičasta vrha, 32-53 x 3.2-9.6 µm s vrhom širokim 3.2-6.4 µm, pileipellis je iksotrihoderm ili iksocutis, koji sadrži nakupine vitkih pileometuloida s promjenjivim inkrustacijama, 64-104 x 3.6-6.1 µm, s debljinom stijenki oko 1.5 µm, u središnjoj zoni, blizu mjesta pričvršćenja stručka, prekriven je suhim trihodermom (dlačice na klobuku), kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, želatinozno, bijelo, vremenom postaje krem; miris je slab na brašno, a okus je pomalo gorak.

Stanište: Raste u proljeće, jesen i zimu, od rujna do siječnja , kao saprotrof na mrtvim dijelovima stabljika obalnih trava, najčešće na pješčarskoj milavi (Ammophila arenaria) na pješčanim nanosima, obično uz morsku obalu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta se do 2016. godine tretirala kao milavina školjkarica, ali sada je prepoznata kao zasebna vrsta koja raste na istom ili vrlo sličnom staništu kao spomenuta vrsta.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: A. Martyn Ainsworth, Laura M. Suz, Bryn T.M. Dentinger. 2016. Hohenbuehelia bonii sp. nov. and H. culmicola: two pearls within the Marram Oyster. Field Mycology, Volume 17, Issue 3 – (Hohenbuehelia bonii (Fr.)Sing.), 81. str.

Hohenbuehelia bonii

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Objavljen znanstveni rad Nevena Ferenčaka

An integrated taxonomic approach refines the Imperator torosus species concept and reveals the cryptic I. occultus sp. nov. (Boletales, Boletaceae)

hrv

Imperator occultus