Mycena
Hohenbuehelia mastrucata

Hohenbuehelia mastrucata - created on September 2025 in Versoix, Switzerland by Nicolas Schwab

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

VUNASTA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia mastrucata (Fr.) Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia mastrucata (Fr.) Singer (GBIF ID 9182040)

Etimologija: mastrucatus (lat.) = odjeven u ovčju kožu, ogrnut krznom. Po dekoraciji na površini klobuka.

Engleski naziv: Wooly Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 1-5 cm širok, bez stručka, izravno je centralno pričvršćeno na supstrat ili s jedva izraženim rudimentarnim, lateralnim stručkom, konveksno s podvijenim rubom, zatim je izravnato-konveksno ili izravnato, polukružno do bubrežasto, često režnjasto, površina je vlažna, dlakava, s debelim, želatinoznim bodljama tupih vrhova, tamno sivo-smeđe ili plavkasto-sivo, blijedi do sivkastog tona.

Listići: Razmaknuti, široki, bijeli do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-9 x 3-4.5 µm, cheilocistide su često batinasto-glavičaste, do 45 x 7 µm, pleurocistide su brojne, kopljaste, do 100 x 20 µm, vrlo su debelih stijenki i s vršnim kristalima, pileipellis je cutis sastavljen od hifa iznad debelog želatinoznog pojasa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ispod kožice klobuka je sa debelim želatinoznim slojem debljine oko 1 mm, gumenasto, sivkasto ili bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija površine klobuka s KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof na krupniji drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve ili javora, ali i drugog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova rijetka i prepoznatljiva pleurotoidna gljiva raste na drvnim ostacima bukve ili javora i drugog bjelogoričnog drveća. Klobuk je elastičan, gumen, tamnosiv, dekoriran debelim, želatinoznim bodljama, a kontrastni listići su bijeli do sivkasti. Cistide su zapanjujuće debelih stijenki s inkrustiranim vrhovima. Slične su siva školjkarica (Hohenbuehelia grisea), koja ima glatku, baršunastu ili dlakavu površinu klobuka, nema želatinozne bodlje, te želatinozna školjkarica (Hohenbuehelia fluxilis), koja ima 2-sporne bazidije.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Thomas Læssøe, Jens H Petersen. 2019. Fungi of Temperate Europe, Volume 1. Princeton University Press, Princeton and Oxford. – Hohenbuehelia mastrucata, 72. str.

Hohenbuehelia mastrucata

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.