Mycena
Hohenbuehelia valesiaca

Hohenbuehelia valesiaca - created on November 2023 in Río Bailón, Spain by Jacob Heilmann-Clausen

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

LJEPLJIVA ŠKOLJKARICA

Hohenbuehelia valesiaca (Ces. ex Sacc.) Singer

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo Fungi > Koljeno Basidiomycota > Razred Agaricomycetes > Red Agaricales > Porodica Pleurotaceae > Rod Hohenbuehelia > Vrsta Hohenbuehelia valesiaca (Ces. ex Sacc.) Singer (GBIF ID 3329332)

Etimologija: valesiaca (lat.) = iz Valaisa, po kantonu Valais u jugozapadnoj Švicarskoj, duž gornjeg toka Rone, gdje je gljiva prvi put pronađena.

Klobuk: 3-10 cm širok i do 10 mm debeo, elastičan, polukuglast do lepezast, uglavnom je ulegnut na sredini, rub je dugo i jasno podvijen, pravilan do vijugav ili režnjast, nije prozirno narebran, isprva je krem-žućkast, zatim je svijetlooker, kasnije je sivo-smeđ ili crvenkasto-smeđ počevši od sredine do ruba, površina je ljepljiva, s ljepljivim, prilegnutim, koncentričnim, izduženim, žućkastim ili smeđim ljuskama debljine do 2 mm, koje se odvajanju od donjeg sloja svjetlije boje, kasnije od sredine poprimaju izgled finih bijelih dlačica obmotanih ljepilom koje se vremenom sve više šire sve do samoga do ruba.

Stručak: Rudimentaran, vrlo je kratak, svijetložut, prisutan je samo kod vrlo mladih primjeraka, a zatim odsutna

Listići: Vrlo su gusti, spajaju se na mjestu pričvršćenja na podlogu, uski, široki su do 3 mm, prirasli ili se spuštaju po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, bijeli do krem, na kraju su žućkasti, s narančastim odsjajem, oštrica je ravna, boje lica, u mladosti su s prozirnim vodenastim kapljicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, s neprozirnim zrnastim sadržajem ili s jednom ili više uljnih kapljica, tankih stijenki, glatke, neamiloidne, 6.9-8.6 x 4.5-5.4, Q = 1.4-1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, sa sterigmama dugim do 7 µm, ispresijecane nešto manjim bazidiolima, 22-32 x 6-7 µm, trama listića sastoji se od uglavnom paralelnim do nepravilnim, želatinoznih hifa, širokih 4-7 µm, vijugavih, sa stijenkama debljine do 1 µm, cheilometuloidi su s debelom stijenkom 4-5 µm, vretenaste s uskom bazom, kopljaste na gornjem dijelu, 40-60 x 8-11 µm, citoplazma u kontaktu s Melzerovim reagensom se oboji crvenkasto (dekstrinoidna reakcija), cheilogliosfeks je s vratom dugim 15-18 µm, debelim 2-8 µm, glavom širokom 2-12 µm, uglavnom prekrivenom kapljicom prolazne sluzi, 55-58 x 10-11 µm, pleurometuloidi su rijetki, slični su cheilometuloidima, 52-80 x 12-15 µm, bez pileogliosfeksa, pileipelis se sastoji od debelog sloja uspravnih trihodermoidnih dlačica, širokih 2-8 µm, višesegmentnih, s tankom, glatkom stijenkom, s kopčama, donji sloj sastoji se od hifa širokih 3-7 µm, različito isprepletenih, uronjenih u gel, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, želatinozno, čvrsto, debljine do 3 mm, bjelkasto do sivo-smeđe, želatinozno u kožici; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof na krupniji drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično topole.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ogromnim dimenzijama, te po površini podijeljenoj u debele ljuske uronjene u želatinozni sloj, koje se često odvajanju od površine.

DNA sekvenca: prikaži

Hohenbuehelia valesiaca

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.