PLAVA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus caesius (Schrad.) McGinty

Etimologija: caesius (lat.) = plavo-zelenkast, sinji, sivkastozelen. Po boji.

Engleski naziv: Conifer Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, u obliku je lepeze ili konzole, pričvršćeno je za podlogu stražnjom stranom u jednoj točki, nježno, zrakasto je naborano ili pojasasto; u mladosti je bjelkasto ili plavkasto-zelenkasto, kasnije je plavo ili žuto-plavo, sredina je više ili manje žuto-smeđa, na dodir lagano poplavi, čupavo baršunasto, rub je nepravilan.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.15-0.3 mm, okrugle su pa se labirintno rastrgaju, bijele, plavkaste do sivo-plavkaste, sa svijetlim su krem-okerastim pjegicama, na dodir pomodre; cjevčice su duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 3-5.7 x 1-2 µm; otrusina je bijela do sivkasto-plavkasta.

Meso: Mekano, vlaknasto, vodenasto, žilavo, osušeno je suho i lomljivo, bjelkasto, često je plavkasto prošarano; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a obično od srpnja do prosinca, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, mnogo češće crnogoričnog, obično smreke.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Ova je rupičarka dosta malena rastom, ako se obrati pozornost na plavkasto-sivo-blijedu boju klobuka i sitnu dekoraciju, teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Postia subcaesia - created in Netherlands by Huib Leenders

PLAVKASTA SOČNA RUPIČARKA

Cyanosporus subcaesius (A.David) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: Po sličnosti s plavom sočnom rupičarkom (Cyanosporus caesius).

Engleski naziv: Blueing Bracket

Plodno tijelo: 2-8 (11) cm široko, trbušasto, klobučastog je oblika, poput crijepa, u obliku konzole, mesnato, dijelom je trokutasto, u mladosti je vodenasto, a u starosti tvrdo i suho; bijelo, sivkasto, krem-plavkasto, sivo-plavkasto do plavkasto-zeleno, plavkasta boja nije ili je jedva izražena, teži prema okerastom, sa sivo-plavkastim mrljama, gornja je površina sitno baršunasto-maljava, u starosti teži da postane glatka.

Rupice/cjevčice: 4-5/mm², okruglaste, višekutne, bijele, sivkaste, rijetko su sivo-plavkaste; cjevčice su 2-5 mm duge, bijele ili sivkaste, rijetko su sivo-plavkaste.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, često s uljnom kapljom, 4.5-5.6 x 1.2-1.7 µm; bazidiji su batinasti, 10-12 (14) x 4-5 µm; hife s tankim pregradama, 2-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, često bijelo-plavkasto prošarano, debljine je do 2 cm, mekano, vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrbe i lijeske, ali i raznog crnogoričnog drveća, obično smreke i jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je plava sočna rupičarka od koje se razlikuje po izostanku plavičastog tona po površini klobuka. Smatra se prilično rijetkom vrstom. Ne postoji vrsta koja je ista po izgledu i navedenoj konzistenciji.