Chromosera citrinopallida - created on August 2022 in Qeqertalik, 1248 m N Lyngmark Bugt (bay), Greenland by Hanne Petra Katballe

SVIJETLOŽUTA VLAŽNICA

Chromosera citrinopallida (A.H.Sm. & Hesler) Vizzini & Ercole

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + pallidus (lat.) = blijed, svijetle boje, izblijeđen. Po boji.

Engleski naziv: Arched Waxcap

Klobuk: 0.3-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim se spljošti i obično ulegne na sredini, ljepljiv u mladosti, ubrzo postane suh i bez sjaja, žut, vodenast, izblijedi do svijetložute ili bjelkaste boje, rub je ponekad valovit ili nazubljen, nekad je kratko prozirno narebran.

Stručak: 0.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, ponekad je stisnut s uzdužnim žlijebom, šupalj, gladak, ljepljiv u mladosti, kasnije je suh i bez sjaja, svjetliji je od klobuka, svijetložut do prozirno bjelkast.

Listići: Rijetki, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, isprva su žuti, u starosti su bjelkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, jajolike ili bademaste, neke su s konkavnom stranom ili blago sužene sprijeda, 7-13 x 4-7 µm, Q = 1.2-2.1, Qav = 1.6-1.9, obično je prisutno nekoliko izduženih spora do 12 x 4 µm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-45 x 6-9 µm, trama listića sastoji se od isprepletenih, prilično kratkih, valjkastih ili crvolikih elemenata, više ili manje razgranatih i napuhanih, 30-150 x 6-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta tipična za arktičku zonu i uobičajena u skandinavskim zemljama i Grenlandu, ali pronađena je i južnije, u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, švicarskoj i Austriji. Slične su žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja je sluzavija i ima sluzavu oštricu listića, te alpski pupak (Lichenomphalia alpina), koja nema ljepljivu površinu klobuka, hife su bez kopči i povezana je sa zelenim algama roda Botrydina, u obliku zelenih granula smještenih u podnožju stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chromosera cyanophylla - created on June 2019 in Заринский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Lola Smirnova

LJUBIČASTOLISNA VLAŽNICA

Chromosera cyanophylla (Fr.) Redhead, Ammirati & Norvell

Etimologija: cyano (gr.) = tamnoplavo, modroplavo, plavo-ljubičasto + phylla (gr.) = list, listić. Po boji listića.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast sa spljoštenom ili blago udubljenom sredinom, zatim je široko stožast i pupčast na sredini, ljepljiv, gladak, ponekad je vodenast u starosti, žućkast, žućkasto-narančast, žućkasto-zelenkast do smećkast, u starosti izblijedi do sivkaste boje, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat, režnjast do rastrgan, prozirno je narebran do 3/4 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast s blago proširenom bazom, uglavnom je zakrivljen, ljepljiv i sjajno-staklast po vlažnom vremenu, voštano-hrskavičav po suhom vremenu, gladak, ljubičasto-smeđ, žućkasto-ljubičast ili žuto-zelen, u mladosti ili starosti je također sivkast, baza je često žive plavo-ljubičaste boje.

Listići: Rijetki, debeli, više se ili manje spuštaju po stručku, 24-28 ih dopire do stručka, isprva su svijetlo ružičasto-ljubičasti, zatim su ljubičasti, svjetliji prema oštrici, na kraju su s ljubičasto-sivim odsjajem.

Spore: Uglavnom su eliptične ili u obliku kapi, jajoliko-valjkaste, tankih stijenki, prozirne, glatke, neamiloidne, necijanofilne, 6.8-8.8 x 3.2-4.4 µm, Me = 7.7 x 3.9 µm, Q = 1.64-2.5, Qav = 1.97, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, s bazalnim kopčama, 24-28 x 5.5-6.5 µm, sterigme su duge 3-4 µm, bazidole su usko batinaste, 17-18 x 5 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, elastično, bjelkasto do žućkasto, u bazi je izraženije žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama, od svibnja do listopada, u planinskim crnogoričnim ili miješanim šumama bukve, smreke i jele, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, uglavnom jele ili smreke, rijetko limba bora (Pinus cembra), na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ljubičasta boja na svim dijelovima brzo blijedi, ponekad potpuno, što otežava determinaciju. Važne karakteristike, osobito kada boja izblijedi, su sluzavi klobuk, listići koji se kratko spuštaju po stručku i rast na drvu crnogoričnog drveća. Slična je zimska sitnosporka (Baeospora myriadophylla), koja također raste na krupnijim drvnim ostatacima crnogoričnog drveća, ali se razlikuje po gustim, priraslim, sivkasto-ljubičastim listićima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chromosera lilacina - created on October 2020 in Flyhaugen N, Lesja, In, Norway by Mathilde Norby Lorentzen

LJUBIČASTA VLAŽNICA

Chromosera lilacina (P.Karst.) Vizzini & Ercole

Etimologija: lilacinus (lat.) = boje ljiljana, ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Waxcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je konveksan, zatim se izravna i malo pupčasto ulegne na sredini, sjajan i sluzav u mladosti, zatim je suh i bez sjaja, isprva je ljubičast, žućkast ili narančasto-smeđ, kasnije je ljubičast, ljubičasto-smeđ, sivkasto-ljubičast, svijetložut, žućkasto-smeđ ili takvih izmiješanih boja, rub je žućkast i često narebran, krem ​​do sivkasto-ljubičast kada izblijedi, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast do blago stisnut, u mladosti je ljepljiv, ubrzo je suh i bez sjaja, na dnu je bjelkasto ili ljubičasto pahuljast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, osobito na vrhu, ostali je dio žućkast, sivkast ili smeđ.

Listići: Rijetki, više se ili manje spuštaju po stručku, žuti, oker do narančasti, često su sa svijetloljubičastom nijansom, oštrica je suha.

Spore: Eliptične do jajolike, ponekad su bademaste s jednom konkavnom stranom ili blago sužene s frontalne strane, 8-12 x 5-7 μm, Q = 1.1-2.7, Qav = 1.4-1.8, često su prisutne i neke izdužene spore do 12 x 4.5 μm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, 30-50 x 6-11 μm, oštrica listića je je s kratkim, često anastomozirajućim, valjkastim elementima, 30-200 x 6-11 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, žućkasto do narančasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po tresetištima ili vlažnom kamenitom tlu, čak i na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po bojama plodnog tijela i staništu na kojem raste. Slična je ametistna vlažnica (Chromosera viola), koja je suha, s izraženije plavim klobukom i stručkom, a raste u bjelogoričnim šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chromosera viola - created on April 2010 in Polaveno, Lombardia, Italy by Federico Calledda

AMETISTNA VLAŽNICA

Chromosera viola (J.Geesink & Bas) Vizzini & Ercole

Etimologija: viola (lat.) = ljubičast, ljubičica. Po boji.

Engleski naziv: Amethist Waxcap

Klobuk: 3-6 mm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i blago pupčast na sredini, gladak, ružičasto-ljubičast, ljubičast, ljubičasto-plav, nešto je tamniji na sredini, vodenast, blijeđenjem sredina ostaje tamnija, rub je blago podvijen u mladosti, kasnije je prozirno narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 1-1.6 cm visok, valjkast, gladak, suh, tamnije je boje od klobuka.

Listići: Rijetki, vrlo su široko razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, ružičasto-ljubičasti, svjetliji su od površine klobuka, sa slabim su poprečnim žilicama na bazi, koje su vidljive kod zrelih primjeraka.

Spore: Eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, 6.5-10.5 x 4.5-7 µm, Qav = 1.5, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, oko 50 x 7.5-11 µm, također mogu biti 1-2-sporne (sterigme su tada često izrazito robusne i duge), s bazalnim su kopčama, cistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od varijabilnih elemenata, često napuhanih i rijetko razgranatih, dimenzija 24-70 x 9-20 µm, ponekad su dulje prema vanjskim rubovima, do 120 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, širokih 2-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe, sa slabom je ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nasipima, uz rubove šuma, u otvorenim područjima, kao i u bjelogoričnim šumama, osobito bukve i kestena, izravno na mahovinom prekrivenom tlu i u otpalom lišću, voli blago kisela ili vapnenasta i glinenasta tla.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta raste samo u Europi, a prepoznatljiva je po upadljivo obojenim plodnim tijelima, koja su uglavnom pupčasta i karakterističnom staništu. Netipična struktura trame listića sugerira da vrsta ne može biti vlažnica u strogom smislu. S druge strane, dugi bazidiji do 60 µm ponovno ukazuju na bliži odnos s ovim rodom. Filogenetske studije su konačno pokazale da je opisana vrsta blisko povezana s ljubičastolisnom vlažnicom (Chromosera cyanophylla), zbog čega je ta vrsta, zajedno s vrstama koje su prethodno klasificirane u Hygrocybe, Chromosera citrinopallida, ljubičasta vlažnica (Chromosera lilacina) i kromirana vlažnica (Chromosera xanthochroa), pripojena u rod Chromosera. Slična je ljubičasta vlažnica barem u mladosti izraženo sluzava i raste na otvorenim, vlažnim staništima.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Chromosera xanthochroa - created on August 2013 in Abisko, Noulja, Sweden by Vauras, Jukka

KROMIRANA VLAŽNICA

Chromosera xanthochroa (P.D.Orton) Vizzini & Ercole

Engleski naziv: Alpine Waxcap

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, vrlo je mazav, žut, ubrzo izblijedi u oker boju, uz rub je blago ljubičast i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, gladak, mazav, svijetlo ružičasto-ljubičast, na bazi je bjelkast do žućkast.

Listići: Rijetki, malo se spuštaju po stručku, najprije sivkasti, poslije svijetloljubičasti i s oker nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.2-2.2; otrusina bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto do sivkasto, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u niskim grmljacima i na negnojenim travnjacima, u blizini vrijeska (Calluna vulgaris).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od drugih se sličnih vlažnica razlikuje po boji plodnog tijela koje je čitavo ljubičaste nijanse. Plodno tijelo je jako mazavo, a stručak je na bazi bjelkast do žućkast.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.