Neohygrocybe nitrata - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUŠIČNA VLAŽNICA

Neohygrocybe nitrata (Pers.) Kovalenko

Etimologija: nitratus = nitratni. Po mirisu po salitri.

Engleski naziv: Nitrous Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa se raširi ili malo ulegne, površina ubrzo postane suha, radijalno sitno vlaknasta, ispucana, ljuskava, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom je vremenu je nešto svjetliji, vodenast, ubrzo postane nešto svjetliji, rub je tanak, ispucan i lagano prozirno narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast je ili često postranično stisnut, uglavnom je zašiljen na bazi, šupalj, gladak, bez dekoracije ili je lagano crtast, malo je svjetlije boje od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast.

Listići: Rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, za stručak su prirasli s kukicom, najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni; miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, karakteristično ispuca, smatra se nejestivom zbog neugodnog mirisa po amonijaku ili dušičnoj kiselini. Slične su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), kojoj meso na prerezu i listići postanu crvenkasti, te svijetlosmeđa vlažnica (Cuphophyllus fornicatus), kod koje je meso bez mirisa. Ostale slične vlažnice su smeđo-sive boje, bez mirisa, imaju mazavi klobuk i stručak, kao primjerice sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus). Slične su i neke vrste iz roda vitezovki (Tricholoma), koje obično imaju tanje i gušće listiće, te ne mirišu na dušičnu kiselinu ili klor.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 983. Salitrena vlažnica (Hygrocybe nitratus (Pers. ex Fr.) Karsten); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Dušična vlažnica (Hygrocybe nitrata (Pers.) Wünsche)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Neohygrocybe ovina - created in Norway by Rune Solvang

CRNOSMEĐA VLAŽNICA

Neohygrocybe ovina (Bull.) Herink

Etimologija: ovinus (lat.) = ovčji, pripadajući ovcama. Po boji.

Engleski naziv: Blushing Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, malo je mazav, skoro je suh, gladak, vremenom može ispucati u ljuske, naboran, vodenast, radijalno je vlaknastm može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, često je postrance stisnut, od klobuka nadolje je sve širi ili je deblji na sredini, na bazi i pri vrhu je tanji, najprije je šupljikav pa ubrzo šupalj, gladak, na vrhu je bijelo pahuljast, vremenom postaje vlaknast, sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, u početku su sivkasti ili sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene.

Spore: Eliptične, glatke, 7-11 x 5-7 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto; miris je prilično neugodan na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama. Kod nas je poznata sa 6 lokaliteta: u okolici Crnog Luga, Generalskog Stola i Mrkoplja, na planinama Učki i Velebitu, te na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a prilično je prepoznatljiva po mesu koje na presjeku ili u starosti pocrveni. Po veličini je osrednja do krupna vrsta. Slične su Pseudotricholoma metapodium, koja ima gušće listiće i manje, amiloidne spore, te sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus), koja također ima vrlo rijetke listiće koji su prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, jako je mazava, tamnosiva, ali na presjeku ne pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 981. Maslinastocrna vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Hygrophorus ovinus Fr.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crnosmeđa vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull.: Fr.) Kühner)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Neohygrocybe pseudoingrata - created on October 2020 in Krásno nad Kysucou, Slovakia by Filip Fuljer

LAŽNA CRVENEĆA VLAŽNICA

Neohygrocybe pseudoingrata Fuljer, Zajac, Boertm. & Kautman.

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit, nalik + ingratus (lat.) = neprijatan, neugodan. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan do izravnat, nepravilan, često je nepravilno iskrivljen, ponekad je grbav ili sa stisnutom grbom na sredini, površina je glatka ili radijalno vlaknasta, suha, u starosti je vrlo često neravna, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđa do tamno sivo-smeđ, rub se kasnije rascjepljuje.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 0.8-3.2 cm debeo, vretenast, batinast, nepravilno je izbrazdan, stisnut, često je iskrivljen, šupalj, površina je glatka, suha, bijel s laganim sivkastim ili smeđim nijansama, često je žućkasto-smeđ.

Listići: Rijetki, često su vrlo široki i debeli, trbušasti, prirasli, lomljivi, bijeli sa smećkastom ili sivkastom nijansom, mnogo su svjetliji od klobuka i nešto svjetliji od stručka, oštrica je ponekad svjetlija.

Spore: Eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom vakuolom, 6.5-11.8 x 4.5-7.5 µm, Me = 8.4 x 5.5 µm, Q = 1.1-2.1, Qav = 1.56, bazidije su pretežno 4-sporne, usko batinaste do batinaste, 33.5-55 x 5.5-11.3 µm, sterigme šilaste, duge su 2.5-6.9 µm, bazidiole su batinaste do široko batinaste, 30.5-49 x 5.4-10.1 µm, cistide su odsutne, hife pileipelisa su 28-146 x 3.5-15 μm, vršni segmenti hifa stipitipelisa su 25-160 x 3.9-17 µm, hife trame listića su gotovo pravilne, uglavnom su valjkaste, crvolike i ponekad s blago napuhanim krajevima, s dugim vitkim segmentima na sredini i kraćim sa strane, 30-155 x 4-26.5 µm (neke do 400 µm), kopče su obilne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je lomljivo, vlaknasto, bijelo sa smećkastom nijansom, osobito u klobuku; miris je neugodan, izražen na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je neutralan, ponekad je na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno, u skupinama ili busenasto, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima i pašnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog hladnih boja plodnog tijela i suhe površine stručka i klobuka, ova vlažnica očito pripada rodu Neohygrocybe, što je potvrđeno i filogenetskom analizom. Riječ je o lako prepoznatljivoj vrsti koju karakteriziraju robusna hladno obojena plodna tijela, dušični miris, meso koje na prerezu ne pocrveni, svijetlosmeđi i sivkasti, glatki ili fino vlaknasti klobuk, blago sivkasti ili smeđi, iskrivljeni, stisnuti i šuplji stručak, te široko eliptične do eliptične spore. Blisko srodne vrste su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata) i crnosmeđa vlažnica (Neohygrocybe ovina). Najsličnija vrsta je crveneća vlažnica, kod koje meso na prerezu poprima crvenkastu boju. Mlada plodna tijela opisane vrste i crveneće vlažnice mogu biti vrlo slična, a razlikuju se samo po crvenjenju mesa na prerezu. Dušična vlažnica također ima miris na dušičnu kiselinu i meso joj na prerezu ne pocrveni, ali je obično manja, do 6-7 cm visoka, s manje ili više ljuskavim tamnosmeđim klobukom i tanjim stručkom debelim do 6 mm, koji je također tamnosmeđ. Crnosmeđa vlažnica je mnogo tamnija, s tamnosmeđim, tamnosivim ili gotovo crnim stručkom, klobukom i listićima, meso na prerezu jako pocrveni, a klobuk može biti ljuskav. Hladno obojene vrste iz roda Gliophorus razlikuju se po mazavim površinama klobuka i stručka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.