Mallocybe agardhii - created on September 2020 in Trekanten, Denmark by Karen Poulsen

AGARDHOVA CJEPAČA

Mallocybe agardhii (N.Lund) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast švedskog botaničara i algologa Carla Adolpha Agardha (1785.-1859.). Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 2-9 cm širok, isprva je konveksan, zatim je izravnat i s grbicom na sredini, u mladosti je s bjelkastim ovojem, površina je vlaknasta i crtasta, nije ljuskava, žuto-oker, oker, do žuto-smeđ, u starosti je cimetastosmeđ, tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen i sa zastorkom, kasnije je nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, ponekad je uvijen, šupalj, vunasto je vlaknast, nije ljuskav, na dnu je bjelkasto prošaran ostacima ovoja, boje je klobuka, žuto-oker do žuto-smeđ, na vrhu je formiran jasni prstenasti pojas nešto tamnije boje.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su krem, kasnije su sivkasti do žućkasto-smeđi, u starosti su smećkasti do maslinasto-smeđi.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.1, Qe = 1.85, cheilocistide su vrlo nepravilne, obično su batinaste, često s izduženim vratom, tankih stijenki, 15-30 x 10-18 µm, bez pleurocistida, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe do maslinastozeleno; miris nije izražen ili je na plijesan i zemlju, a okus je također slab na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u malim skupinama, na vlažnim dinama, uz rubove cesta i šuma, u grmljacima i na travnjacima, u simbiozi s vrbama (Salix repens, Salix caprea), na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Određeni autori smatraju da se radi o vrsti iz roda Pholiota. Postoji slična cjepača s vjenčićem, slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ponekad raste busenasto ispod smreke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe fibrillosa - created on August 2024 in Slådalen, Vågå, In, Norway by Perry Gunnar Larsen

VLAKNASTA CJEPAČA

Mallocybe fibrillosa (Peck) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fibrilla (lat.) = vlakance + -osa (lat.) = obilje, prisutnost. Po izrazito vlaknastoj površini klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, u početku je gotovo konveksan, kasnije je raširen i izravnat, površina je suha, s izraženim je prilegnutim vlakancima do radijalno vunasta ili dlakavo-vlaknasta, sredina je vremenom vlaknasto-ljuskava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, kasnije je s paučinastim ostacima ovoja samo na rubu, svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, rub je prvo zakrivljen ili podvijen prema unutra i ostaje takav nakon širenja ili zakrivljavanja, rijetko je dlakav.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, ravan ili zakrivljen, površina je suha, jako je vunasta, nije pahuljasta ni ljuskava, rijetko je paperjasta, s jasnim je koprenastim ostacima zastorka, svjetlije je boje od klobuka, svijetlosmeđ ili sa svijetložutom osnovom, na dnu je bijel

Listići: Gusti, do 40 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetlo maslinasto-smeđi, oštrica je glatka ili svjetlija i nejasno resasta.

Spore: Eliptične, bademaste do oblika sjemenke jabuke, s tupim do tupo zašiljenim krajevima, zadebljanih stijenki, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2.2, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, prozirne do oker, 26-41 x 6-9 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, ponekad su iskrivljene, trbušaste ili kratko vretenaste, vrhovi su tupi ili natečeni, tankih stijenki, prozirne, 16-45 x 9-14 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide nisu uočene, ali su prisutne u obliku kratkih batinastih, a rjeđe eliptičnih ili valjkastih elemenata na krajnjem vrhu, prozirne, tankih stijenki, hife trame stručka su žuto-smećkaste, inkrustirane, valjkaste i široke do 16 µm, hife stručka su refraktivne, pileipelis je cutis sastavljen od  paralelnih do gotovo paralelnih hifa, ponekad su uzdignute prema gore ili zamršene, smeđe do žuto-smećkaste, valjkaste, inkrustirane, široke su 7-15 µm, hife trame su svijetložućkaste, ponekad su napuhane, hife trame listića su paralelne, zbijene, žućkaste ili svijetlo žućkasto-smeđe, valjkaste i široke 7–15 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Čvrsto, prljavo bijelo, svijetlosmeđe do žućkasto-bijelo, nagnječeno je nepromjenjivo; miris je blag ili slatkast, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s 3% KOH posmeđi, a s gvajakovom tinkturom postane tamno maslinastozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim šumama, u simbiozi s borom, ali također i s vrbom i brezom, često na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Prepoznatljiva je po maljavo-vlaknastom klobuku s maslinastom nijansom, umjereno razmaknutim listićima, vunastom stručku s bijelom bazom i, prema nekim autorima, po mirisu na med ili spaljeni šećer, koji često izostane. Spore nisu duguljaste, a prosječni Q je manji od 2. Cheilocistide su kratke i općenito valjkaste. Raste uglavnom u sjevernoj Europi. Raspon biljaka domaćina općenito je širok i uključuje borove, ali i drugo drveće, vrbe, topole i breze.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe fuscomarginata - created on October 2016 in Nijkerkernauw - Flevoland, Netherlands by ieko staal

TAMNORUBNA CJEPAČA

Mallocybe fuscomarginata (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, smeđ, tamnosmeđ + marginatus (lat.) = obrubljen, omeđen. Po tamnijem rubu klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i spljošten, ponekad je blago ulegnut na sredini, površina je tamno vlaknasta ili baršunasta, vlakna su gruba i izgledaju poput ljuski, tamnosmeđ do narančasto-smeđ, smeđ na sredini, rub je obično rascijepljen.

Stručak:  2-4 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, izraženo je vlaknast ili baršunast, u mladosti je boje klobuka.

Listići: Gusti, široki, prirasli, smeđi s maslinastom ili cimetastosmeđom nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5-7 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo krem u klobuku, maslinasto-smeđe u stručku; miris je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u vlažnim planinskim šumama i na rubovima šumskih staza.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatramo je otrovnom kao i sve cjepače. 

Napomena: Prepoznatljiva je po grubo vlaknastoj ili baršunastoj površini klobuka i stručka, a rub klobuka se vremenom obično raspucava.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči, površina nije vodenasta, nije crtasta, jako je radijalno ljuskavo-maljava, kožica dosta prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, žuto-smeđ je ili svijetlosmeđ, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 8.2-11.6 x 4.3-5.6 µm; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara), koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe latispora - created on September 2020 in Louhi, Kalkkitehtaan ja järven välinen alue, Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOSPORNA CJEPAČA

Mallocybe latispora (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: latus (lat.) = širok + spora (gr.) = sjeme, spora. Po značajkama spora.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i spljošten, površina je vlaknasta do ljuskava, narančasto-smeđ, rub se vremenom raspucava.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, vlaknast, smeđ do narančasto-smeđ, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, široki, prirasli, svijetlo krem-žućkasti, kasnije su smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, 9-11 x 6-7.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, često brezom ili vrbom, na kamenitom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Ova je vrsta tek nedavno uzdignuta na status vrste na temelju filogenetskih istraživanja.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe leucoblema - created on June 2018 in Savines-le-Lac, France by Guinberteau Jacques

BJELKASTA CJEPAČA

Mallocybe leucoblema (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: leukos (gr.) = bijel + blema (gr.) = pokrivač, pokrov. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je spljošten, nije ispupčen, površina je u početku bjelkasta, prekrivena je debelim slojem ovoja iste boje, koji ubrzo izblijedi i gotovo u potpunosti nestane, vlaknast, s mrljama prema rubu, više je ili manje intenzivne oker boje, rub je podvijen, u mladosti je nazubljen i s bijelom koprenom koja ga spaja sa stručkom.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, ubrzo zatim je šupalj, površina je fino vlaknasta, od vrha je s radijalnim vlakancima, u mladosti je često prekriven bijelim ovojem, a ponekad se na gornjem dijelu klobuka može uočiti mrežasti uzorak od ostataka zastorka, osnova je svijetložuta, oker do smećkasta.

Listići: Prilično su gusti, dosta su tanki, umjereno su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, najprije su svijetlokrem do žućkasti, kasnije su smećkasti, oštrica je iste boje i resasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, spljoštene s jedne strane, glatke, glatke, 9-13 x 5-6 µm, Me = 10.8 x 5.5 µm, Qav = 1.9-2, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 30-43 x 8-11 µm, cheilocistide su široko batinaste do gotovo kruškolike, s bazalnim kopčama, neke su zadebljane, ponekad su višesegmentne, 25-35 x 10-15 µm, pleurocistide i caulocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uvijenih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker do smeđa.

Meso: Prilično je čvrsto, malo je vlaknasto, svijetložuto u klobuku i gornjem dijelu stručka, a prema donjoj polovici postaje cimetastosmeđe; miris je slabo izražen, ugodan ili na spermu, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim područjima u miješanim i crnogoričnim šumnama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva iz skupine krupnih cjepača u kojoj se nalazi slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) od koje se lako razlikuje po izdašnom bijelom ovoju koji u mladosti potpuno prekriva cijelu gljivu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe leucoloma - created on August 2021 in Grytenuten, Ullensvang, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

BIJELORESASTA CJEPAČA

Mallocybe leucoloma (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: leukos (gr.) = bijel+ loma (gr.) = rub, porub, resa. Po bjelkastim ostacima ovoja na rubu klobuka.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožasto-konveksan do konveksan, ponekad je blago ispupčen na sredini, površina je u mladosti prekrivena obilnim bjelkastim ovojem, vunasta, vlaknasta, svijetlo žućkasto-smeđ s maslinastom nijansom u mladosti, zatim je žućkasto-smeđ, oker, svijetlosmeđ, smeđ do crvenkasto-oker, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i ponekad izvrnut prema gore, dekoriran je bijelim ostacima ovoja.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 2-6 mm debeo, vitak, često je duži od širine klobuka, valjkast, blago je zakrivljen, šupalj, prekriven je mrljama vlakanaca ili trakicama bijelih ostataka ovoja, koji su vremenom sve slabije izraženi, osnova je svijetlosmeđa.

Listići: Umjereno su gusti do gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, isprva  su svijetlo sivkasto-maslinasti, zatim su žuto-zeleni, žuto-smeđi do smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija.

Spore: Nepravilno eliptične do vretenaste, tupe do ponekad gotovo stožaste na krajevima, glatke, 8.5-11 x 4.5-6 μm, Me = 9.5 x 5.2 μm, bazidije su batinaste, uski i duge, neke su sa žutim zrnatim sadržajem, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 35-60 x 8-10 μm, sterigme su duge do 7 μm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, 15-40 x 8-14 μm, pleurocistide su odsutne; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, svijetlo žuto-smeđe, maslinasto-oker do maslinasto-smeđe; miris je slab na gljive, spermu ili na vlažno drvo, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim planinskim područjima, miješanim i bjelogoričnim šumama i grmljacima, u simbiozi s patuljastim vrbama, često na pjeskovito-šljunčanom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Ova je cjepača karakteristična po vitkim i tankim plodnim tijelima prekrivenih obilnim ostacima ovoja, koji su isprva bijeli, a vremenom zaostanu samo na rubu klobuka i u vidu vlakanaca ili bijelih trakica na stručku. Slična je bjelkasta cjepača (Mallocybe leucoblema), koja je također prekrivena istim ostacima ovoja, a razlikuje se po većim dimenzijama. Stariji primjerci, koji su uglavnom bez bijelih ostataka ovoja, mogu se zamijeniti sa slatkastogorkom cjepačom (Inocybe dulcamara), koja raste u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom, hrastom, borom ili jelom.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe malenconii - created on August 2023 in Mariebjerg Kirkegård, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

MALENCONOVA CJEPAČA

Mallocybe malenconii (R.Heim) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Georgesa Malençona. Po imenu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan ili gotovo ravan, nikada nije ulegnut na sredini, površina suha, na sredini je dekorirana izraženim, kratkim, vunastim čupercima vlakana koji su iste boje ili malo tamniji od ostatka površine, isprva su vlaknasti, na sredini je tamno crvenkasto-smeđ do žućkasto-crven, prema rubu je s smeđ, kontekst mesnat, čvrst, blijedooker-ružičast; miris i okus nejasni, rub je dugo zakrivljen prema unutra, ali ne i podvijen.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 3-5 mm debeo, nepravilno valjkast, često je zakrivljen ili uvijen, baza nije zadebljana, površina je suha, u starosti je s tamnijim smeđim raspršenim vlaknastim čupercima, svijetlosmeđ ili svjetliji na vrhu i na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, prirasli, cimetastosmeđi, vremenom postaju mnogo tamniji, oštrica je svjetlija.

Spore: Usko eliptičme, valjkaste, vretenaste ili izduženo bademaste, često su sa središnjim udubljenjem i tupim do tupo zašiljenim krajevima, blago zadebljanih stijenki, glatke, 9-12 x 4-5 μm, Q = 2.1-2.9, bazidije su 4-sporne, usko batinaste do gotovo valjkaste, prozirne, 20-32 x 6-9 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su kratke batinaste ili kratko valjkaste do kuglaste ili jajolike, tankih stijenki, prozirne do oker, rijetko su smeđe inkrustirane, 17-26 x 10-20 μm, caulocistide su slične chilocistidama, ograničene samo na krajnji vrh stručka, pileipelis se sastoji od čuperaka trihodermalnih hifa, koje su valjkaste do napuhane, inkrustirane, s blago zadebljanim stijenkama, široke 10-18 μm, hife trame listića su paralelne, glatke, tankih stijenki, široke 10-18 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, žilavo, vlaknasto, bjelkasto do svijetlo ružičasto-oker do narančasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom ili vrbom, rjeđe borom, na pjeskovitom i šljunčanom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Od ostalih se sličnih vrsta u kompleksu slatkastogorke cjepače (Inocybe dulcamara) tazlikuje po uskim, blago višekutnim sporama. Međutim, razgraničenje među blisko srodnim vrstama može biti ključno: Mallocybe megalospora ima šire spore veličine do 12.5 x 6.5 μm, Inocybe stenospora je karakteristična po većim sporama, 15-20 x 5-7 μm, Mallocybe arthrocystis ima zrnatu površinu klobuka koja podsjeća na vrste iz roda Cystoderma i raste isključivo u planinskim područjima s patuljastom vrbom, a Mallocybe perbrevis ima vlaknastu površinu klobuka i valjkaste do jajolike spore veličine 7.5-12 x 5-6 μm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe myriadophylla - created on September 2020 in Virkkala, Finland by Jukka Vauras

GUSTOLISTIĆAVA CJEPAČA

Mallocybe myriadophylla (Vauras & E.Larss.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: myrias (gr.) = bezbroj, mnogobrojno + phyllon (gr.) = list, listić. Po gustim listićima.

Klobuk: 1.8-7.5 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan do izravnat, ponekad je s tupom grbicom na sredini, pustenast, ponekad je s komadićima bjelkastog ovoja na rubu, u mladosti je svijetlo sivo-smeđ do žuto-sivo-smeđ, zatim je sivo-smeđ, svijetlosmeđ do smeđ, često je tamniji na sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-7 mm, čvrst, valjkast ili je blago sužen prema bazi, pun, kasnije je često šupalj, sjajan, svilenkast, često je s obilnim ostacima sivkaste koprene, bjelkast do sivkast, zatim je svijetlosmeđ do svijetlosiv, na bazi je bijel, često su 2-4 plodna tijela busenasto spojena.

Listići: Vrlo su gusti, uski, široki su do 4 mm, rijetko do 7 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, u mladosti su svijetlosivi, zatim su sivo-smeđi, smeđi do tamnosmeđi, oštrica je glatka i svjetlija.

Spore: Eliptične do jajolike, glatke, 7.3-10.6 x 4.5-5.7 μm, Me = 8.8 x 5.1 μm, Q = 1.5-2, Qe = 1.74, bazidije su batinaste, 4-sporne, 20-34 x 7-9 μm, cheilocistide su batinaste, kruškolike ili gotovo kuglaste, neke su sa sivkastim do smeđe-žutim sadržajem, 9-30 x 6-14 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, ali prosječno su veće, do 40 x 20 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, svijetlo žuto-sivkasto do žuto-smeđe, miris nije izražen ili je slab na gljive ili metal, a okus je blag, ali kasnije postaje malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopda, u obilnim skupinama, u otvorenim područjima, po parkovima, rubovima šuma ili bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po gustim listićima. Rezultati istraživanja pokazuju da je blisko povezana s Malenconovom cjepačom (Mallocybe malenconii), koja ima duže spore, 9-12 x 4-5 μm, s prosječnim Q od 1.95, manjih je dimenzija i s ljuskavom površinom klobuka, te bjeloresasta cjepača (Mallocybe leucoloma), koja je nešto manjih dimenzija i vitkija. Slična je i Agardhova cjepača (Mallocybe agardhii), koja je nešto većih dimenzija, s većim sporama i raste ispod vrbe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe plebeia - created on September 2025 in Boesdal, Denmark by Thomas Kehlet

OBIČNA CJEPAČA

Mallocybe plebeia Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: phlebius (lat.) = pučki, običan, prost. Po uobičajenosti i širokoj rasprostranjenosti.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku gotovo kuglast ili zvonolik, kasnije je jastučast, široko konveksan ili raširen, obično je bez grbe, bez ostataka ovoja, površina je obično gotovo glatka do fino pahuljasta ili vlaknasta, u mladosti je s obilnim krem do svijetlooker zastorkom, obično je mutno prljavo oker do oker-smeđ, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom i obično izgleda blago pjegavo, rub u početku snažno podvijen, kasnije je savijen prema dolje, zatim izravnat ili također izvrnut prema gore.

Stručak: 1-4 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, u starosti je šupalj, u početku je u cijelosti svijetlokrem s vlaknastim dlačicama, ubrzo je uzdužno crtast ili gladak, samo je slabo pahuljast na samom vrhu, slamnatožut, svijetlooker do svijetlo oker-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast.

Listići: Gusti, oko 40-60 ih dopire do stručka, široko su prirasli, ravne do blago trbušasti, u početku su krem, kasnije su slamnatožuti, svijetlooker sa sivkastom nijansom do oker-smeđi s ili bez crvenkaste nijanse, oštrica je nazubljena, bjelkasta ili iste boje lica.

Spore: Gotovo su bademaste, jajolike, eliptične, ponekad su gotovo trokutaste s gotovo krnjom bazom ili u obliku sjemenke jabuke, vrh je tup, glatke, 7.2-10.2 x 5.1-6.5 μm, Q = 1.3-1.9, bazidije su 23-34 x 7-10 μm, uglavnom su 4-sporne, ponekad su 2-sporne i sa sporama do 11.7 μm, cheilocistide su batinaste, jajolike ili kuglaste, ponekad su s gotovo stožastim vrhom, uglavnom su 1-3-4-segmentne, posljednji segment je obično najveći, tankih stijenki, bezbojne, 17-35 x 7-20 μm, pileipellis je sastavljen od epicutisa, s hifama širokim 3-15 μm, prekrivenim smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, prilično su kratke, višesegmentne, u obliku su cheilocistida, posljednji segment je obično najveći, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, u početku je bjelkasto, kasnije vodenasto svijetlooker, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbama, brezama ili topolama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Prepoznatljiva je po izostanku ostataka ovoja, oker do oker-smeđem klobuku, gotovo glatkoj do pahuljastoj površini klobuka, glatkim sporama u obliku trokuta ili sjemenke jabuke, uglavnom višesegmentnim cheilocistidama i rastu na vapnenastom tlu, često s vrbama. Ova kombinacija značajki je razlikuje od Mallocybe granulosa, koja ima vunastu do ljuskavu površinu klobuka, uže cheilocistide i dulje segmente caulocistida, te Mallocybe umbrinofusca, koja je s prolaznim ostacima bjelkastog ovoja, često manje glatkom površinom klobuka, većim sporama, te kraćim i užim cheilocistidama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe siciliana - created on October 2015 in Biowide Kjul Strand, Denmark by Thomas Læssøe

SICILIJANSKA CJEPAČA

Mallocybe siciliana (Brugaletta, Consiglio & M.Marchetti) Brugaletta, Consiglio & M.Marchetti

Etimologija: Siciliana (tal.) = sa Sicilije. Po geografskom podrijetlu.

Klobuk: 1-2.8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i često s grbicom na ulegnutoj sredini, u mladosti je s prolaznim ostacima žućkasto-bijelog ovoja, koji vremenom obično nestaje, površina je u početku gotovo glatka do baršunasta, s obilnim ostacima ovoja, zatim je baršunasta i vunasta, kasnije se razlaže na ljuske, prvo je žućkast, zatim je žućkasto-oker i na kraju smećkast, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i često krpast.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 2-6.5 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, nekad se proširujei prema vrhu, u početku je pun, zatim je šupljikav, na kraju je šupalj, vlaknast do vunast, s obilnim je ostacima ovoja koji se sastoji od žućkastih vlakanaca, osobito uočljivih u prstenastom području, na vrhu je često bez ostataka ovoja, boje je klobuka, žućkasto-oker do smećkast.

Listići: Gusti, 35-50 ih dopire do stručka, u zrelosti su malo trbušasti, umjereno su debeli, prirasli, često su račvasti, prvo su žućkasti, svijetlooker, zatim su žućkasto-smeđi, cimetastosmeđi do tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta, sitno je ljuskava do fino nazubljena.

Spore: Jajolike do jajoliko-eliptične, ponekad su sužene na sredini, s prednje su strane gotovo trokutaste sa zaobljenim vrhom, osrednje su debelih stijenki, oker-smeđe u vodi, glatke, 6.7-9 x 4.4-5.7 µm, Me = 7.8 x 5.1, Qe = 1.56, bazidije su valjkaste do valjkasto-batinaste, uglavnom su 4-sporne, sa zelenkastim su uljnim kapljama, 20-35 x 6-9 µm, sterigme su duge do 5 µm, subhimenij je slabo izražen, sastoji se od kratkih segmenata, širokih 2-5 µm, hife trame listića su valjkaste do batinaste, uglavnom paralelne, žućkaste, široke 4-15 µm, ponekad su refraktivne i često s kristalnim naslagama, cheilocistide su vrlo guste, kruškolike do široko batinaste s dugim suženeim produžetkom do gotovo kuglaste, srednje debelih stijenki, citoplazma je prozirna pa smećkasta, uglavnom su jednosegmentne, ali i višesegmentne, često s bazalnim kopčama, bez vršnih kristala, 15-35 x 12-20 µm, pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od čuperaka malih do velikih, višesegmentnih hifa, segmenti su 20-110 × 10-30 µm, u snopovima, nakošeme do uspravne, valjkaste ili kobasičaste, ponekad su račvaste sa zaobljenim ili zašiljenim vrhom, ponekad su čak i kuglaste, često smećkaste boje s inkrustirajućim, zebrastim površinskim pigmentom, Stipipelis se sastoji od valjkastih, pravilnih hifa, dugih do kratkih, vanjske su tamnosmeđe, široke 3-10 µm, sa stijenkama debelim do 2 µm, s batinastim do nepravilnim segmentima raspoređenim na vanjskom rubu, a unutarnje su široke do 20 µm, s tankim do debelim stijenkama, žuto-oker, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, oker do smećkasto; miris je slab, blag na zemlju ili spermu, osobito kod starijih primjeraka, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz obale rijeka, na aluvijalnim, pjeskovitim, muljevitim i šljunčanim tlima, u simbiozi s vrbom, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Karakteristična je po ljuskavom klobuku, stručku dekoriranom grubim kremasto-žućkastim ostacima ovoja i mikroskopski po brojnim cistidama i malim sporama u usporedbi s onima kod drugih vrsta iz roda, s prosječnim Q spora oko 1.5. Slične su slatkogorka cjepača (Inocybe dulcamara), koja ima veće spore, gustolistićava cjepača (Mallocybe myriadophylla), nedavno uspostavljena vrsta, koja ima vrlo guste listiće, prosječno nešto veće spore i raste uz breze, te bjeloresasta cjepača (Mallocybe leucoloma), koja ima obilne i karakteristične ostake bijelog ovoja na klobuku, stručak s bjelkastim uzdužnim vlakancima, velike spore prosječne veličine 10.1 x 5.6 µm s Q od 1.7-1.8, a raste ispod vrbe.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Mallocybe terrigena - created on September 2023 in Kalkstrand, Finland by Tapio Kekki

LJUSKAVONOGA CJEPAČA

Mallocybe terrigena (Fr.) Matheny, Vizzini & Esteve-Rav.

Etimologija: terra (lat.) = zemlja + genus (lat.) = podrijetlo, rođen. Po mirisu na zemlju.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je spljošten i bez grbice na sredini, u mladosti je s ostacima ovoja, čitava je površina s uraštenim i stršećim ljuskama, koje su gušće na sredini, svijetlooker, smeđ do žuto-narančast, sredina je tamnija, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i s visećim vlakancima.

Stručak: 3-5 cm visok i 7-10 cm debeo, kratak, zdepast, valjkast, blago je zadebljan na bazi, ispod vjenčića je prekriven brojnim grubim, tamnijim ljuskama na oker osnovi, iznad vjenčića je gladak i žut; s uočljivim je prstenastim pojasom, kojeg čine dlakave ljuske.

Listići: Osrednje su gusti, nisu široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, žućkasti, kasnije su smeđi, oštrica je bjelkasta i blago erodirana.

Spore: Jajolike do eliptične, glatke, 9-12 x 5.5-7 µm, Q = 1.4-2, Me = 9.9 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 2-4-sporne, sa sterigmama dugim 4-5 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, žućkasto, nepromjenjivo; miriše slabo na zemlju ili plijesan, a okus je neugodan, gorak i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, često skupno ili busenasto, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz puteve, na pješčanim nanosima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Prepoznatljiva je po dobro definiranom vjenčiću, gustim ljuskama na klobuku i stručku, često skupnom ili busenastom rastu, a dosta podsjećaju na neke vrste iz roda Pholiota. Slične su hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa), koja se razlikuje po uočljivim i dlakavim ljuskama na klobuku, žilavom i vlaknastom stručku, oštrici listića iste boje i gorkom okusu mesa, slatkastogorka (Inocybe dulcamara), koja ima prolazni koprenasti vjenčić i manje spore, tamnorubna cjepača (Mallocybe fuscomarginata), koja ima kuglaste ili široko batinaste cheilocistide, Agardhova cjepača (Mallocybe agardhii), koja je često s trajnim, vlaknastim vjenčićem na stručku, eliptičnim do vretenastim sporama i uglavnom batinastim cheilocistidama, te maljava cjepača (Mallocybe heimii), koja raste na drugačijem staništu, ima prstenastu zonu, valjkaste do vretenaste spore i batinaste do vretenaste cheilocistide.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.