Ukupno vrsta gljiva: 2560

Plodna tijela imaju manje ili više oblik tavice, s ili bez stručka, mogu biti suha, mazava ili na presjeku ispuštaju tekućinu (sok). Rastu od proljeća do jeseni u šumama bogatim humusom, na trulim ostacima raznog drveća ili na gnojištu.

Rod: Peziza Pers., 1801

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Ascomycota

Razred: Pezizomycetes

Red: Pezizales

Porodica: Pezizaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Peziza ammophila

Nejestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Kritično ugrožene vrste

PJEŠČARSKA ZDJELIČARKA

Peziza ammophila Durieu & Lév.

Engleski naziv: Dune Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, prvo je poluloptasto i bez stalka, kasnije se otvori, uglavnom se širi u obliku zvijezde; unutarnja je himenijalna površina smeđa do crvenkasto-smeđa, često je s tamnijim mrljama, vanjska je površina svijetlosmeđa ili sivo-smeđa, hrapava od pijeska, zrnasta, rub rascijepan, svjetliji i često je savijen prema van.

Spore: Eliptične, glatke, 14-16 x 9.5-10.5 µm; askusi s 8 spora, 160-200 x 10-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, lomljiva; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od veljače do lipnja, kao saprofit na primorskim obalnim dinama uz pješčarsku milavu (Ammophila arenaria) te na kontinentalnim pješčarskim staništima. U Hrvatskoj raste na pješčarskom staništu s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata); plodna tijela su barem djelomično ukopana u pjeskovito tlo. Kod nas je poznata samo s Kloštarskih pijesaka u blizini Đurđevca. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, krajem listopada i u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i staništu na kojem raste.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pješčarska zdjeličarka (Peziza ammophila Durieu et Mont.)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Amanita battarrae

Nejestiva gljiva

ARVERNENSKA UŠKA

Peziza arvernensis Roze & Boud.

Etimologija: Po imenu pokrajine u Francuskoj.

Plodno tijelo (apotecij): 3-15 (22) cm širok, dosta je velik, u obliku je okruglaste čašice ili se nešto otvori, nepravilan; unutarnja je himenijalna površina konveksna, glatka, djelomično je brazdasta, krem-smeđa, svijetlosmeđa ili je narančasto-smeđa, u starosti je maslinasto-smeđa; vanjska je površina je prema bazi glatka, na vrhu je prema rubu sitno zrnasta, obično je nešto svjetlija od unutarnje površine, bjelkasta, krem-smeđa ili je maslinasto-smeđa; rub je neravan, valovit i sitno nazubljen.

Spore: Eliptične, lagano zrnaste, prozirne, 14-18 x 8-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bžuto-smeđe; miris je ugodan do slab na spaljenu gumu ili u starosti na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve kao saprofit krupnih i sitnih (grane, ostaci nakon sječe drva) drvnih ostataka, uglavnom na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrste, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Samo po izgledu se ne može sa sigurnošću determinirati, a jedina sigurna metoda je mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1720. Arvenenska uška (Peziza arvernensis Boudier), Sinonimi: Otidea arvernensis Boud., Aleuria amplissima Boud.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza cerea

Peziza cerea - created in Netherlands by peter peperkamp

Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

VOŠTANA ZDJELIČARKA

Peziza cerea Sowerby

Etimologija: cereus (lat.) = voštano, blijedo poput voska. Po izgledu i konzistenciji.

Engleski naziv: Cellar Cup

Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm široko, najprije je kuglasto zatvoreno, zatim se otvori u obliku zdjelice ili čašice bez stalka ili je nekad nepravilno rašireno; unutarnja je himenijalna površina blijedooker, žuto-smeđa ili je oker, malo je naborana; vanjska je strana nešto svjetlija, bjelkasto pahuljasta na žuto-smeđoj osnovi, rub je nepravilan.

Spore: Eliptične, prozirne, 13.8-17.5 x 7.8-10.9 µm; otrusina je bjelkasta do blijedožuta.

Meso: Tanko, žilavo, voštano, lomljivo, svijetlooker je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svijetlim šumama, grmlju, po pukotinama zidova u zgradama, kao saprofit sitnijih drvnih ostataka, na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rasprostranjena mješinarka, a po makroskopskim osobinama je najkarakterističniji po svijetloj boji i voštanoj konzistenciji mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1733. Voštana zdjeličarka (Peziza cerea Sowerby ex Mérat)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza domiciliana

Nejestiva gljiva

KUĆNA ZDJELIČARKA

Peziza domiciliana Cooke

Plodno tijelo (apotecij): 2-9 (11) cm široko, u obliku je duboke šalice bez stalka, u starosti je nepravilno ulegnuto i valovito; unutarnja je himenijalna strana glatka, nije sjajna, grbava je ili nepravilno brazdasta, ponegdje je skoro ispresavijana, oker, svijetlosmeđa, narančasto-smeđa do tamnosmeđa, što je prosušenije to je tamnije; vanjska je strana bjelkasta ili oker, ljepljiva, zrnasta; rub je svjetliji, proziran i valovito nazubljen.

Spore: Pravilno eliptične, 12-19 x 6-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto je do svijetlosmeđe, oko 2 mm debelo, dosta je tvrdo i ne tako lomljivo kao kod većine pločarica, voštano, izlučuje bjelkastu prozirnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim kolonijama, uglavnom međusobno sraštenim, kao saprofit tla redovito uz tekućice, po gradilištima, odlagalištima otpada, staklenicima, poplavljenim kućama, lončanicama s cvijećem, trulom drvu i gipsanim pločama na pjeskovitom tlu, često na pijesku izmješanom s pepelom, a rijetko na hranjivom tlu; jedna je od naših najčešćih pločarica, a raste u sredozemnom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer po navodima nekih autora može uzrokovati tešku bolest pluća (egzogeni alergijski alveolitis) pa je bolje biti na oprezu s ovom vrstom.

Napomena: Slična je mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa) koja nije ovisna o pijesku, nego o gnoju i smeću, a meso joj je veoma lomljivo i kvarljivo, bez mirisa i arome.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1721. Kućna zdjeličarka (Peziza domiciliana Cooke), Sinonim: Peziza adae Cke.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza echinospora

Peziza echinospora - created in Estonia by Bellis Kullman

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

ŠILJATOSPORNA ZDJELIČARKA

Peziza echinospora P.Karst.

Engleski naziv: Charcoal Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-8 cm široko, ima nepravilan peharasto-tanjurasti oblik; unutarnja je himenijalna površina glatka i tamnosmeđa, vanjska je sterilna strana bjelkasta ili svijetlosmeđa, te jako bradavičavo-zrnasta, rub je uvijen prema unutra i zupčast.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 14-17 x 7-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka u busenu, na mjestima gdje se proizvodio drveni ugljen i u opožarenim šumama na tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na opožarenom tlu ili na mjestima gdje izletnici peku roštilj ili ražanj rastu brojne zdjeličarke. Međutim, opisanu je zdjeličarku lako prepoznati po kontrastno smeđoj unutarnjoj himenijalnoj strani i bjelkastoj vanjskoj strani koja je izrazito bradavičavo-zrnasta. Znanstveni naziv echinospora dobila je zbog šiljato bradavičavih spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1739. Šiljatosporna zdjeličarka (Peziza echinospora Karst.), Sinonim: Peziza antrachophila Dennis

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza micropus

Nejestiva gljiva

KRATKONGA ZDJELIČARKA

Peziza micropus Pers.

Etimologija: micro (gr.) = mali + pous (gr.) = noga. Po kratkom stručku.

Engleski naziv: Pedicel Cup

Plodno tijelo (apotecij): 0.8-1 (2) cm širok, u obliku je nepravilne čašice ili zdjelice, skoro je zatvoreno i rastegnuto, s kratkim je stručkom spojeno na supstrat; unutarnja je himenijalna strana glatka, skoro je blistava, žuto-smeđa, smeđa ili je crvenkasto-smeđa; vanjska je površina boje unutarnje površine ili nešto svjetlija, bijelo zrnasta, osobito na rubnom dijelu, rub je podvrnut prema unutarnjoj strani.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 13.8-16 x 8.5-10.2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je oštar na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit sitnijih drvnih ostataka bukve, na vlažnim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i karakteristikama je dosta slična raznolika zdjeličarka (Peziza varia) od koje se razlikuje po unutarnjoj opni koja najčešće ne postoji.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza moravecii

Peziza moravecii - created in Norway by unknown

Info
CC-BY-SA

Nejestiva gljiva

MORAVECOVA ZDJELIČARKA

Peziza moravecii (Svrček) Donadini

Plodno tijelo (apotecij): 1-3 cm široko, u ranoj je mladosti polukuglasto, kasnije je zdjelast, u starosti se raširi i postane gotovo pločasto, bez stalka; unutarnja je himenijalna površina u mladosti oker, kasnije je svijetlosmeđa i glatka, vanjska je sterilna strana po suhom vremenu bjelkasta do sivkasta, a po vlažnom je vremenu nešto svjetlija od unutarnje himenijalne površine, poslije postane zrnata, rub je valovit i nije rascijepljen.

Spore: Eliptične, glatke, u starosti postanu točkaste, prozirne, 13-16 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po poljima i livadama na izmetu goveda i na tlu pognojenom mokraćom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na sličnom staništu (gnojište, tlo pognojeno mokraćom) rastu brojne zdjeličarke (koprofilne zdjeličarke) koje nije jednostavno odrediti. Slična je đubretarska zdjeličarka (Peziza fimeti), koja naraste do 2.5 cm široko. U mladosti je okruglasta, a poslije se otvori u prilično pravilan pehar sa smeđom ili žuto-smeđom unutarnjom himenijalnom površinom, vanjska je strana slične boje, a rub je sitno nazubljen i zrnat, a spore eliptične, glatke, velike 15-18 x 9-10 µm i raste na izmetu goveda.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1737. Moravecova zdjeličarka (Peziza moravecii (Svrček) Donadini)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza proteana

Peziza proteana - created in Spain by Aurelio García Blanco

Info
CC-BY-NC-ND

Nejestiva gljiva

PROMJENLJIVA ZDJELIČARKA

Peziza proteana (Boud.) Seaver

Engleski naziv: Bonfire Cauliflower

Plodno tijelo (apotecij): 2-5 (7) cm široko, u mladosti je okruglasto, poslije se čašasto ili tanjurasto raširi, bez stalka; unutrašnja je himenijalna površina žuta i glatka, vanjska je strana žuto-smeđa, svijetlosmeđa, djelomično je bjelkasta, zrnasta, baršunasta i ljepljiva, rub je žuto-smećkast, grubo nazubljen, lako lomljiv i nepravilno raspucan na iskrivljene režnjeve.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, s dvije uljne kaplje, prozirne, 9.2-12 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto do kremast; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po požarištima, odlagalištima smeća i novim cestama, na golom, mineralima bogatom pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Značajna je karakteristika promjenljive zdjeličarke busenasti rast plodnih tijela i to što naraste vrlo velika.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1729. Promjenljiva zdjeličarka (Peziza proteana Boudier)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza saniosa

Nejestiva gljiva

TRULEŽNA ZDJELIČARKA

Peziza saniosa Schrad.

Etimologija: sanies (lat.) = trulost, gnjiloća, trulež, gnjilež. Po staništu

Plodno tijelo (apotecij): 1-6 cm široko, nepravilno je zdjelasto, bez ili s vrlo kratkim stalkom, u starosti se izravna, unutarnja je himenijalna površina tamnosiva, sivo-plava do sivo-crna, glatka, vanjska je strana žuto-siva, žuto-maslinasta ili siva, sitno je zrnasta, rub je smećkast.

Spore: Eliptične, bezbojne, hrapave i bradavičave, 16-22 x 8-12 µm, askusi su 300-400 x 15-22 µm, parafize su valjkaste; otrusina je bijela do krem.

Meso: Tanko, čvrsto, žućkasto, na oštećenom mjestu ili prerezu curi plava tekućina, koja poslije postane ljubičasta; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često busenasto, u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit tla u mahovini, travi ili lišću (po nekim je izvorima mikorizna gljiva), voli vlažna mjesta, na glinenastom i vapnenastom tlu. Slike je snimila Helena Petrić, krajem kolovoza, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom Kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je zdjeličarka lako prepoznatljiva po plavoj boji mlijeka kojeg ispušta iz mesa na prelomljenom mjestu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza varia

Peziza varia - created on October 2016 in Богатовский р-н, Самарская обл., Russian Federation by Vladimir Travkin

Info
CC-BY-NC

Nejestiva gljiva

RAZNOLIKA ZDJELIČARKA

Peziza varia (Hedw.) Alb. & Schwein.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po boji.

Engleski naziv: Layered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (15) cm široko, dosta je promjenljivog oblika, u obliku je čašice ili zdjele, nekad je potpuno rašireno, uglavnom je bez stalka ili je ponekad vrlo kratak, rijetko je duži; unutarnja je himenijalna površina svijetlosmeđa oker-smeđa ili smeđa, glatka, žilasto naborana, vanjska je površina smećkasta ili okerasta, bjelkasto zrnasta, rub je rascijepljen i nazubljen.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 11-16.5 x 6-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, slojevito, voštano, svijetlosmeđe; miris je ugodan na gljive do blago kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, češće u proljeće, uglavnom u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve, u vrtovima i grmlju, kao saprofit sitnijih ili krupnijih drvnih ostataka, nekad i na piljevini, rjeđe na sloju iglica.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sigurna je determinacija gljiva u obliku čašice često moguća samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1722. Raznolika zdjeličarka (Peziza varia (Hedwig) Fries)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Peziza vesiculosa

Peziza vesiculosa - created on October 2022 in Nentershausen, Germany by Dirk Petersmann

Info
CC-BY-NC

Uvjetno jestiva gljiva

MJEHURASTA ZDJELIČARKA

Peziza vesiculosa Bull.

Etimologija: vesiculosus (lat.) = s malim mjehurićima. Po ornamentaciji.

Engleski naziv: Blistered Cup

Plodno tijelo (apotecij): 2-10 (12) cm je širok, dosta je promjenljivo i nepravilno, najprije je kuglasto i zdjelasto s vrlo kratkim bjelkastim do svijetlosmeđim stalkom, skoro uvijek je lateralno stisnuto zbog busenastog načina rasta, kasnije je zvonoliko, na kraju je u obliku manje ili više otvorene čašice ili mjehura; unutarnja je himenijalna površina glatka, oker, svijetlosmeđa do tamnosmeđa, vanjska je strana oker do svijetlosmeđa, ljepljiva, rub je uvijen prema unutarnjoj strani, valovit i neujednačeno nazubljen.

Stručak: Skoro je nepostojeći ili vrlo kratak, samo u začetku.

Spore: Eliptične, prozirne, 20-22 x 10-13 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Tanko, lomljivo, voštano, gotovo je prozirno ako je vlažno, bjelkasto je do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, obično po više pojedinačnih primjeraka zajedno (spljoštenih sa strane) po svim tipovima šuma, po dobro pognojenim poljima i vrtovima, u lončanicama s cvijećem, na lišću, gnoju, te na zemlji s organskim, prvenstveno drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je slabo probavljiva. Sirova u većim količinama izaziva probavne smetnje pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: Prepoznatljiva je po čašastom obliku te po voštanoj i lomljivoj konzistenciji. U skupini je mješinarki čašastog oblika u kojoj postoji mnoštvo vrsta koje je međusobno gotovo nemoguće razlikovati bez mikroskopske analize spora. Slična je doratasta zdjeličarka (Peziza badia), koja je 3-8 cm široka, na unutarnjoj površini nije kestenjastosmeđa, a vanjska joj je površina svjetlija i sitnozrnasta. Nema stalak već samo snop bijelih vlakanaca.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1734. Mjehurasta zdjeličarka (Peziza vesiculosa Bull. ex St.Amans)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži