Gymnopilus bellulus - created on August 2016 in Montagna Grande, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

LIJEPA PLAMENKA

Gymnopilus bellulus (Peck) Murrill

Etimologija: bellus (lat.) = ljupko, lijepo, graciozno. Po boji i dimenzijama.

Klobuk: 1-2 (3) cm širok, prilično je sitan, polukuglast do konveksan, skoro je gladak, gol, suh; crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ ili žuto-crvenkast i oker-crvenkast, malo je zamrljan, u mladosti je prekriven finim žutim ovojem.

Stručak: 1-2 (2.5) cm visok i 1-2 (3) mm debeo, zakrivljen, često raste bočno od podloge, žućkasto-crvene je ili nešto tamnije narančasto-crvene boje, na dnu je bjelkast do kremasto-žut, lagano je crtast na vrhu, a ispod je vlaknast i gladak.

Listići: Žućkasti ili žuto-smeđi, često su sa smeđim mrljama, prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli.

Spore: Eliptične, grubo bradavičave, 4.5-5.7 x 2.5-3.6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Gotovo da i ne postoji, crvenkasto-smeđe, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u šumama planinskih područja kao saprofit krupnih drvnih ostataka (prvenstveno velikih trupaca) jele i smreke, rjeđe drugog crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena samo na dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Mrkoplja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Gymnopilus dosta sitna rastom, boja joj izblijedi pa ju je teško sa sigurnošću razlikovati od sličnih vrsta samo na temelju izgleda, jedina je sigurna metoda pri determinaciji ove vrste mikroskopska analiza spora, a spore su dosta sitne.

DIVNA PLAMENKA

Gymnopilus junonius (Fr.) P.D.Orton

Engleski naziv: Spectacular Rustgill

Klobuk: 3-20 (26) cm širok, u mladosti je polukuglast pa se kasnije otvori i ispupči na sredini, prilično je gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav i sjajan; najprije je lijepe žute, zlatnožute, žuto-narančaste ili narančaste boje, u starosti je crvenkasto-smeđ, pokriven je tamnosmeđim čehama na narančasto-smeđoj osnovi koje se kasnije izgube, u starosti s mjestimičnim pjegama, maljav, uzdužno je vlaknast, nije vodenast.

Stručak: 4-15 (17) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, najčešće je debelo trbušast i na kraju je skoro korjenasto izdužen, valjkast, zadebljan je na bazi i korjenast; žućkast, narančasto-smeđe baršunast, osnova je blijedožuta, vlaknast, vrh je bjelkast, na bazi je crvenkasto-smeđ; nosi tipični baršunasti, opnasti, uzdignuti, žućkasti vjenčić po čemu se lako prepoznaje, prolazan, rijetko je potpuno odsutan, u starosti je hrđastosmeđ od praha poispadalih zrelih spora.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, žućkasti, krem-žuti, u starosti su hrđastosmeđi, izmiješani s lamelulama, oštrica je valovita i iste boje.

Spore: Eliptične, hrapave, s debelim stijenkama, 7-11 x 4-6.5 µm; otrusina je smeđa, narančasto-smeđa ili hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, kasnije je žuto-narančasto i u starosti malo smećkasto, debelo, čvrsto u klobuku, a vlaknasto u stručku, u starosti je spužvasto; miris je kiselkast, na drvo, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, uglavnom kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnom drveća, rijetko crnogoričnog drveća, na piljevini i tresetu, ponekad kao parazit na živom korijenju. Primjerke na slici snimila je Helena Petrić, u rujnu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer je otkriveno da uz razne toksine sadrže i razne halucinogene koji imaju sličan učinak kao psilocibin i psilobin. Može uzrokovati trovanje slično kao panterova muhara (Amanita pantherina), međutim s kraćim latencijskim razdobljem i s više psihotropnih učinaka, kao i ozbiljn pad krvnog tlaka. Prijavljeni su slučajevi trovanja kod kojih su se simptomi povukli nakon nekoliko sati. Psilocibin nije uvijek uključen, uvelike varira od regije do regije i često sadrži samo tvari koje uzrokuju gastrointestinalne tegobe. Ova gljiva također može opteretiti krvožilni sustav i uzrokovati ozbiljne probleme koji zahtijevaju hospitalizaciju. Nejestiva je zbog gorkog okusa.

Napomena: Postoji dosta sličnih gljiva, i po morfološkim obilježjima i po staništu. Sjajna ljuskavica (Pholiota lucifera) raste i u crnogoričnim šumama. Pjenasta ljuskavica (Pholiota spumosa) ima jaču dekoraciju stručka i raste na jelovim panjevima. Sve su spomenute vrste nejestive.

Gymnopilus liquiritiae - created on September 2018 in Bergua, Huesca, Spain by Joseba

BJELONOGA PLAMENKA

Gymnopilus liquiritiae (Pers.) P.Karst.

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, konveksan, slabo je mesnat i nikada nije raširen; najprije je zlatnožut, kasnije svijetlosmeđ ili narančasto-smeđ, rub je tanak, blago narebran i malo valovit.

Stručak: Valjkast, šupalj, zadebljan je na bazi; na početku je svilenasto bijel, zatim je žuto-smeđ il narančast, u starosti je hrđastosmeđ, na vrhu je svjetlije narančasto-smeđe boje, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Najprije su zlatnožuti, žuto-smeđi ili žuto-narančasti, u starosti su hrđastosmeđi ili crvenkasto-smeđi, na pritisak ili na ozlijeđenom mjestu pocrvene, izmiješani su s lamelulama, nejednako su dugi, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, u klobuku je zlatnožuto ili žuto-narančasto, u stručku je hrđastosmeđe; miriše na plijesan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit gotovo raspadajućih krupnijih drvnim ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Osnovno se obilježje ove vrste krije upravo u njezinom nazivu. Plodno tijelo u početku ima svilenasto bijeli stručak, koji poslije postane gladak i hrđastosmeđ. Niti jedna od poznatih plamenki nema u početku tako izrazito svilenasto bijeli stručak.

RAZORNA PLAMENKA

Gymnopilus penetrans (Fr.) Murrill

Etimologija: penetrans (lat.) = koji se uvlači, prodire. Po prodoru u supstrat.

Engleski naziv: Common Rustgill

Klobuk: 2-8 (12) cm širok, tankomesnat, prvo je zvonoliko-konveksan pa malo izravnat, ponekad je malo ulegnut, gladak, gol, suh; žućkasto-smeđ ili cimetasto-smeđ ili narančast, sredina je nekad s crvenkastom nijansom, izblijedi i postane žućkast, rub može biti nazubljen i obično je svjetlije žućkasto-narančaste boje.

Stručak: 4-8 (12) cm visok i 4-9 (12) mm debeo, pun je pa šupalj, valjkast, baza je zadebljana i bjelkasto maljava, rijetko je korjenast; bjelkast, žućkast, crvenkasto-smeđ, jako je vlaknast, često s izraženom vlaknastom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, nisu trbušasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su svijetložuti, ubrzo su narančasti i s hrđastosmeđim mrljama, a na kraju su hrđastosmeđe nijanse, izmiješani s lamelulama, oštrica je sitnodlakava i svjetlija.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, duguljaste, sitno bradavičave, 6-8.5 x 3.7-5.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Nježno, vodenasto, vlaknasto, žućkasto, žuto-narančasto ili žuto-smeđe, u starosti hrđastosmeđe; miriše na drvo, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, povaljeni trupci) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa, ali se smatra otrovnom jer su otkriveni toksini koji uzrokuju hemolizu (razgradnju crvenih krvnih zrnaca) i aglutinin (skupljanje crvenih krvnih zrnaca).

Napomena: Prilično je upadljiva gljiva po žuto-narančastoj boji klobuka, raste uz više ili manje trule panjeve. Prepoznatljiva je po gorkom okusu mesa što je ujedno i karakteristika većeg dijela vrsta iz skupine kojoj pripada, primjerice jelove plamenke (Gymnopilus sapineus), koja raste tipično ispod smreke, ima vunenasto-vlaknastu kožicu klobuka i rano se raspuca. Slična je hibridna plamenka (Gymnopilus hybridus) koja ima jače izražen vjenčić. Sve su spomenute vrste nejestive zbog gorkog okusa mesa.

Gymnopilus picreus - created in Finland by Stefan Jakobsson

GORKA PLAMENKA

Gymnopilus picreus (Pers.) P.Karst.

Etimologija: picros (gr.) = gorko, resko. Po okusu mesa.

Klobuk: 2-5 (7) cm širok, tankomesnat, zvonoliko-konveksan pa raširen, gladak, gol, nije mazav po vlažnom vremenu; cimetastosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi.

Stručak: Prilično je tanak, cjevast, često je stisnut, sužava se prema vrhu, jedva je malo zadebljan na bazi i dosta korjenast; u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, nešto je svjetliji na vrhu, uzdužno je vlaknast i pahuljast.

Listići: Gusti, stisnuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su svijetložuti ili limunastožuti, kasnije postanu hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, 7-10 x 4.5-6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, tanko, vodenasto; miris je ugodan, a okus je gorak.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada u crnogoričnim šumama planinskih područja (rijetko nizinskih) kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke, vrlo rijetko bjelogoričnog drveća, ponekad prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera, Risnjak i Sjeverni Velebit, na tri lokaliteta u Gorskom kotaru te na planini Medvednici.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Gljive iz ovog roda nikada nisu jestive, gotovo uvijek su gorke, a često i otrovne.

Napomena: Veoma je slična lijepa plamenka (Gymnopilus bellulus) koja se razlikuje samo po mikroskopskim osobinama, ima mnogo veće spore.

Gymnopilus sapineus - created in Finland by Tapio Kekki

JELOVA PLAMENKA

Gymnopilus sapineus (Fr.) Murrill

Engleski naziv: Scaly Rustgill

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, prilično mesnat, robustan, u početku konveksan ubrzo iskrivljen i raspucan; žućkasto-smeđ, sredina je malo tamnija, hrđastosmeđe čehav na žućkastoj osnovi, rub je dulje vrijeme podvijen.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.6-1.2 (1.6) cm debeo, čvrsto je srašten za supstrat, na bazi je sužen, mesnat, pun; žućkast ili narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđe prošaran, u starosti je hrđastosmeđ, sitno dlakav, vlaknast, bjelkasto naprašen na bazi koja poslije potamni; na vrhu s prstenastom zonom koja je hrđastosmeđa od praha poispadalih zrelih spora, na vrhu se često nalaze fragmentirani ostaci žućkaste koprene.

Listići: Prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je nepravilno nazubljena i valovita; zlatnožuti poput klobuka, poslije su narančasto-smeđi i hrđastosmeđi, na pritisak ili na lom postanu hrđastosmeđi.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, hrapave, 6.5-10 x 4-5.5 µm; otrusina je narančasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Prilično debelo, vlaknasto, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto, u starosti crvenkasto-smeđe; miris je ugodan na drvo, slatkast, a okus je uglavnom gorak, ponekad je gorčina jedva primjetna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) jele.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Nejestiva je zbog gorkog okusa, a i sumnja se da sadrži manju količinu psilocibina.

Napomena: Može joj sličiti hibridna plamenka (Gymnopilus hybridus) jer ima prilično velik i mesnat klobuk. Raste na panjevima i ostacima bora, klobuk ima tanak rub, koji se ubrzo izvrne prema gore i listići nisu nikada rđasto maljavi. Zbog gorkog okusa također nije za jelo.