Inocybe semifulva - created on July 2017 in Solbjerg Kirkegård, Denmark by Thomas Kehlet

POLUNARANČASTA CJEPAČA

Inocybe semifulva Grund & D.E.Stuntz

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe semifulva Grund & D.E.Stuntz (GBIF ID 3330742)

Etimologija: semi (lat.) = polu, napola + fulvus (lat.) = žutonarančast, riđ ili tamnožut. Po boji stručka.

Klobuk: 1.5–4 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je spljošten i s niskom, širokom grbicom na sredini, površina je gola i glatka na sredini, svilenkasto-vlaknasta, isprva je s radijalnim vlaknima prema rubu, zatim je fino naborana do kasnije prošarana sitnim i razmaknutim ljuskama, raspucana u starosti, u mladosti je s bjelkasto-sivim, nitastim ostacima ovoja, dvobojan, oker-smeđ, smeđ do sivo-smeđ na sredini, rijetko je crvenkastosmed, žuto-smeđ prema rubu, vremenom lagano potamni, rub je dugo vremena široko podvijen, zatim je ravan, blago zakrivljen do blago izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5–7 cm visok i 1.5–7 mm debeo, valjkast, ponekad je gomoljast na bazi, gomolj nije obrublje, pahuljast na vrhu, slabo je crtast i fino sivkasto vlaknast prema bazi, bjelkasta, s ljubičastom do svijetlo oker-narančastom nijansom, na donjem dijelu postaje žućkasta.

Listići: Umjereno su gusti, prilično su uske, 2–3.5 mm široki, blago do široko zaokruženi uz stručak, usko su prirasli, sivkasti do svijetlokrem, zatim su sivkasto-maslinasti do ponekad tamniji, smeđi.

Spore: Bademaste do gotovo limunaste, gotovo su zašiljene na vrhu, glatke, 8.5–11.2 x 4.5–6 μm, Me = 9.8 x 5.2 μm, Q = 1.7–2.1, Qe = 1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, 24–31 x 8–10 μm, pleurocistide su vretenaste do valjkaste, s ili bez kratkog vrata, ponekad su glavičaste, sa stijenkama debljine do 2 μm prema vrhu, često su ujednačeno zadebljane na proširenom dijelu i vratu, s vršnim su kristalima, gotovo su bezbojne s 3% KOH, 55–70 x 10–14 μm, ceilocistide su oblikom i veličinom slične pleurocistidama, bez paracistida, trama listića sastoji se od paralelnih, usko valjkastih hifa; otrusina je oker-smeđa so smeđa.

Meso: Tanko, 1–3 mm debelo, mekano u klobuku, vlaknasto u stručku, bijelo, krem ​​do sivkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris je na spermu, ponekad je na pelargonije, a okus je blag ili ponekad slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u otvorenim travnatim područjima i često u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po dvobojnom klobuku, pleurocistidama s tankim stijenkama prema bazi i zadebljanim od sredine prema vrhu, stručku bez caulocistidama na bazi i glatkim sporama. Najvažija značajka su cheilocistide sa stijenkama koje su često ujednačeno zadebljane na proširenju i vratu. Svijetlorubna cjepača (Inocybe phaeodisca) razlikuje se po svijetlom dnu stručka, debelom mesu i pleurocistidama s ujednačeno tankim stijenkama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.