RELJEFNA BRAŠNJAČA

Clitopilus caelatus (Fr.) Vila & Contu

Etimologija: caelatus (lat.) = ukrašen, oblikovan, izrezbaren. Po raspucanoj površini klobuka.

Klobuk: 2-5 (6) cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je ljevkast do izravnat i pupčast na sredini, suh; oker-smeđ, sivi, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi u sivo, površina je vlaknasta, ponekad s pojasevima u raznim sivim nijansama, kožica se u starosti koncentrično raspucava, rub je prvo podvijen, kasnije je ponekad valovit i narebran, rubna zona je svjetlije sive boje.

Stručak:  2-3 (4) cm visok i 1-2 (4) mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, pun, u starosti je šupalj; bjelkasto vunasto-zrnat, prema dnu je smećkast do crvenkasto-smeđ, površina s bjelkastom glazurom.

Listići: Vrlo gusti, prirasli, malo se spuštaju po stručku, lagano su suženi uz stručak, izmiješani su sa lamelulama; sivkasto-žuti, sivi do sivo-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3-4.9 µm, Q = 1.6-2; u KOH sa granuliranim žuto-smeđim sadržajem; otrusina je kremasta, žućkasta do lagano žućkasto-ružičasta.

Meso: Žilavo, elastično, potpuno vodenasto, bjelkasto do sivkasto; miris je kiselkast ili na brašno, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele, po parkovima, livadama, suhim travnjacima i opožarenim terenima, uglavnom na pjeskovitim terenima bogatim mahovinom. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su vrste Clitocybe barbularum, koja ima pupčasti klobuk sa izraženo narebranim rubom i listiće koji se duže spuštaju po stručku, te Clitocella popinalis, koja ima tamne sive do sivo-smeđe listiće i meso koje jako miriše na užeglo brašno.

CRVOLIKONOGA VITEZOVKA

Clitopilus geminus (Paulet) Noordel. & Co-David

Engleski naziv: Tan Pinkgill

Klobuk: 5-10 (15) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo ulegnut, s nepravilnim i jako valovitim, te izvrnutim rubom, suh, gladak, gol, kožica se lako guli; sredina na kraju može biti sitno čehasta i baršunasta, smećkast, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s crvenkastom nijansom.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, zdepast, valjkast, tvrd, kratak, pun, često je sužen prema osnovi; bijel, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s tamnosmeđim uzdužnim vlakancima na uvijek svijetloj osnovi, na osnovi su uočljivi bijeli rizomorfi.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, račvasti, lako se uklanjaju; svijetlokremasti, oker-smećkasti do smećkasti, nekad lagano ružičastog tona, u starosti crvenkasto-smeđi od poispadalih spora.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, bradavičave, 6-6.75 x 3.95-4.4 µm, Q = 1.4-1-6, Me = 6.40 x 4.25 µm, Qav = 1.5; otrusina je mesnatoružičasta, ružičasto-smeđa do narančasto-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlokrem, debelo, debelo, lomljivo; miris je karakteristično vrlo jak i ugodan (muškatni) i na gljive, a okus ugodan na lješnjake i i više-manje gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Gotovo ista kao tipična mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) od koje se razlikuje po manjim dimenzijama, listićima koji se spuštaju po stručku i rizomorfnim nitima na osnovi stručka.

Clitopilus hobsonii - created in Finland by Jouni Tyrisevä

HOBSONIJEVA BRAŠNJAČA

Clitopilus hobsonii (Berk.) P.D.Orton

Engleski naziv: Miller's Oysterling

Klobuk: 1-4 (6) cm širok, najprije konveksan, okruglast ili poput bubrega, poslije otvoren, poput lopate ili školjkast, gladak; bijel do svijetložućkast, kasnije žućkasto-ružičast, površina je baršunasta, rub je nepravilan i dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo kratak, odsutan ili samo u zametku, lateralan, bijel.

Listići: Bijeli do svijetložuti, kasnije krem ili ružičasto-žuti, prilično široki, izmiješani s lamelulama, oštrica resasta.

Spore: Eliptične, glatke, uzdužno brazdaste, 7.2-8.75 x 4.5-5.45 µm, Q = 1.55-1.75, Me = 8.05 x 4.9 µm, Qav = 1.65; bazidije 15-22 x 6-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog drveća, kao i na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pažnju privlači svojom bjelinom, a plodno tijelo upućuje na rod Pleurotus.

KRHKA BRAŠNJAČA

Clitopilus prunulus (Scop.) P.Kumm.

Etimologija: prunus (lat.) = suho. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: The Miller

Klobuk: 2-10 (15) cm širok, prvo je blago konveksan, zatim je izravnat do lijevkast, gladak; bijel do sivkasto-smeđ, fino je pahuljast, rub je pravilan i valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, pun, prema bazi je tanji, često je ekscentričan; bijel, vlaknasto crtast, na bazi je bjelkasto maljav.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu ružičasti i malo žućkasti zbog spora.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, sa 6-7 uzdužnih rebara, 8.5-10.6 x 5.2-6.5 µm; otrusina je ružičasta, ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, nježno, lomljivo, homogeno, vlaknasto, bijelo; vrlo je napadnog mirisa i okusa po svježem brašnu, a miris se dobro osjeti kada se uklone listići.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Dosta je česta oko Zagreba (Maksimir), Gorskom kotaru, Istri i oko Vinkovaca. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Danijel Mulc, sredinom studenog na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom Kotaru, treću, četvrtu i petu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, u drugoj polovici listopada na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali je slabo poznata gljiva, vjerojatno stoga jer su sakupljači gljiva na oprezu i izbjegavaju branje malih bijelih gljiva zbog velike sličnosti s otrovnim vrstama.

Napomena: Promjenljive je forme i lako se zamijeni s otrovnim bijelim vrstama iz roda Clitocybe i drugih srodnih rodova, ali se razlikuje po veoma lomljivom mesu i silazećim crvenkastim listićima. Navedene otrovne vrste su: snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i druge vrste. Najbitnije razlike između opisane vrste i spomenutih brašnjača i grlašica je to što opisana vrsta jako miriše na brašno i ima ružičastu otrusinu, dok spomenute vrste uopće ne mirišu na brašno i imaju bijelu ili kremastu otrusinu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 465. Krhka brašnjača (Clitopilus prunulus (Scop. ex Fr.) Kummer)

KREDASTA BRAŠNJAČA

Clitopilus scyphoides (Fr.) Singer

Engleski naziv: Cupped Oysterling

Klobuk: 1-2 (4) cm širok, tanak, opnast, u ranoj mladosti je konveksan, ubrzo postane konveksno-pupčast, gladak, sjajan; snježnobijel do prljavobijel, brašnasto-svilenkast; rub je podvijen, valovit i raspucan na režnjeve.

Stručak: 3-11 mm visok i 1-2 (4) mm debeo, kratak, čehast, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk; bijel, na osnovi se nalazi splet micelijskih vlakana.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju niz stručak, stisnuti, bijeli do žućkasto-okerasti, a u starosti postanu ružičasti.

Spore: Eliptične do bademaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bijelo, lomljivo, vodenasto; miris i okus slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim livadama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski pokraj Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka i nema osobite uporabne vrijednosti. Najbolje je izbjegavati ovu vrstu zbog moguće zamjene s čitavim nizom otrovnih gljiva bijele boje.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta i slabo je poznata u literaturi. Ima mliječnobijeli klobuk i žućkaste listiće koji poslije postanu ružičastog tona od sazrelih spora. Po izgledu se može zamijeniti sa skupinom gljiva u kojoj je tipični predstavnik otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa). Sliči i cijelom nizu otrovnica kojima se listići nikada tako dugo ne spuštaju po stručku.