Ukupno vrsta gljiva: 2560

Lakirke

Plodno tijelo može biti crvenkasto-narančasto, manje ili više ljubičasto ili smeđe; listići su podosta debeli, a postavljeni su tako da silaze po stručku ili su prirasli; klobuk može biti gladak ili maljav, a kožica se slabo ljušti. Zanimljivo je da je kod svih vrsta unutarnji splet listića pravilan; otrusina je bijela ili ljubičasta, sve su vrste iz ovog roda jestive.

Rod: Laccaria Berk. & Broome, 1883

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Agaricales

Porodica: Hydnangiaceae

Engleski naziv: Laccarias

Izravno podređene niže takse: prikaži

Laccaria amethystina

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

LJUBIČASTA GLJIVICA

Laccaria amethystina Cooke

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Deceiver

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je zatvoren, kasnije se otvori i ulegne na sredini, jako je vodenast, površina je glatka, voštana ili lagano sitno ljuskava kada se osuši, ljubičast, plavkast ili ružičasto-ljubičast, u starosti blijedi i postane ljubičasto-siv do svijetlosiv, rub je obješen i nepravilan.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-7 mm debeo, vitak, pun, uvijen, valovit, ubrzo postane šupalj, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ljubičast.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, debeli, pomiješani su s lamelulama, ljubičasti, kada izblijede svijetloljubičasti.

Spore: Kuglaste, pokrivene su bodljama visokim 1.5 µm, neamiloidne, 7.5-10.5 x 7.5-10 µm (cromushrooms: (7.4) 7.6 - 9.5 (10.6) × (7) 7.3 - 9.4 (10.3) µm, Q = 1 - 1.06 (1.1), N = 120, Me = 8.6 × 8.3 µm, Qav = 1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto, plavkasto ili ljubičasto-ružičasto, vodenasto; miris nije izražen ili je aromatičan, a okus je slatkast, blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH pocrni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, često bukvom ili kestenom, rjeđe s crnogoričnim drvećem, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Znanstvena su istraživanja potvrdila da u određenim područjima može sadržavati povišene razine arsenske kiselinu, zbog čega treba izbjegavati njezino sakupljanje u zagađenim područjima gdje se vrše iskopi raznih ruda ili područjima gdje se prerađuje željezo. Arsenska se kiselina smatra kancerogenom.

Napomena: Po morfološkim je značajkama ista crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja je također jestiva, a razlikuje se samo po mesnatocrvenkastoj boji. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 495. Ljubičasta gljivica (Laccaria amethystina (Bolt. ex Hooker) Murr.)

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria bicolor

Laccaria bicolor - created in Finland by Tapio Kekki

Info
CC-BY-SA

Jestiva gljiva

DVOBOJNA GLJIVICA

Laccaria bicolor (Maire) P.D.Orton

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Engleski naziv: Bicoloured Deceiver

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i skoro spljošti, površina je bez sjaja, vodenasta, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, poslije izbijedi i postane skoro bjelkast, u starosti je slabo prozirno narebran.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, dug, valjkast, obično je nepravilan, uvijen, ubrzo postane šupalj, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, smećkast, pri dnu je ljubičast, na bazi je s karakterističnim, ljubičasto baršunastim ostacima micelija.

Listići: Nisu gusti, dosta su razmaknuti, debeli, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ljubičasti, kasnije izblijede i postanu crvenkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su s bodljama visokim do 1.5 µm, 7-9.5 x 6-8.5 µm, Qav = 1.1-1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, često je vodenasto, vlaknasto, crvenkasto; miris je osvježavajući, lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u crnogoričnim šumama ili na rubovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, rjeđe s bjelogoričnim drvećem, s johom, na pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta po bazi stručka koji je karakteristične ljubičaste boje. Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata) koja je nježne ljubičaste boje kao i smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima), Laccaria striatula i savitljiva gljivica (Laccaria tortilis), kao i mnoge druge vrste. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 494. Dvobojna gljivica (Laccaria bicolor (R.Mre.) Orton)

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria fraterna

Laccaria fraterna - created on February 2024 in Guitiriz, Lugo, Spain by julian_alonso

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

ZDRUŽENA GLJIVICA

Laccaria fraterna (Sacc.) Pegler

Etimologija: fraterna (lat.) = bratska. Po skupnom rastu.

Engleski naziv: Gumtree Deceiver

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je jajolik do pulukuglast, zatim je zvonolik, kasnije je izravnato-konveksan, lagano je ulegnut i s malom grbicom na sredini, površina je suha, crtasta, gola ili vrlo sitno dlakava, crvenkasto-narančast, na sredini je crvenkasto-smeđ, kasnije izblijedi do žuto-narančaste boje, rub je nekad narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, fino je vlaknast, često je uzdužno crtast, sitno je bijelo pahuljast na vrhu, crvenkasto-smeđ, s bijelim je bazalnim micelijem.

Listići: Umjereno su razmaknuti, 1-3 mm široki, debeli, prirasli sa zupcem, izmiješani su s 2-6 lamelula, ružičasti do ružičasto-cvenkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prozirne, prekrivene su s bodljama dugim do 1.3 µm, neamiloidne, 9-11 x 7.5-10.5 µm, Qav = 1.1-1.2, bazidije su batinaste, 2-sporne, tankih stijenki, 40-50 x 7-10 µm, pleurocistide i cheilocistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od višesegmentnih, paralelnih hifa širokih 5-15 µm, pileipelis sastoji se od višesegmentnim hifa tankih stijenki, širokih 5-5-15 µm, stipitipelis je sa višesegmentnim hifama širokim 4.5-10 µm, kopče nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, narančasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do veljače, raštrkano ili u skupinama, u parkovima, vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično eukalitusom i drugim egzotičnim ukrasnim drvećem, uključujući akaciju i vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po relativno malim dimenzijama, hrđastosmeđoj boji, 2-spornim bazidijama, kuglastim sporama manjim od 11 µm i odsutnosti pleurocistida. Morfologija spora i broj sterigma na bazidijama su ključne karakteristike za razlikovanje od ostalih vrsta u rodu.

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria laccata

Jestiva gljiva     Na listi za determinatore

CRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria laccata (Scop.) Cooke

Etimologija: laccare (lat. medievale) = obojiti, omastiti. Po boji listića.

Engleski naziv: Deceiver

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglasto-pupčast, zatim je lijevkast, površina je sjajna, prvo je gola pa sitno ljuskava, okerast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, kasnije blijedi pa postane skoro bijel, rub je dugo vremena podvijen i nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-5 mm debeo, tanak, vitak, pun, žilav, nešto je širi na vrhu, uvijen, zakrivljen, bjelkasto je vlaknast i narebran, crvenkast je ili smećkast, malo je maljav na bazi.

Listići: Rijetki, debeli, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, bjelkasti s primjesom crvenkaste, kasnije su ružičasto-smeđi, u starosti pobijele od poispadalih zrelih spora.

Spore: Kuglaste do blago eliptične, s bodljama dugim do 2 µm, 6.5-9 x 5.5-8 µm, Qav = 1-1.1, u rijetkim je slučajevima 1.2-1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nešto je svjetlije boje od klobuka, oker, smeđe ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na gljive ili je aromatičan, začinski, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i klobuka s KOH posmeđe, dok meso s gvajakovom tinkturom polako postane svijetloplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, a ponekad busenasto, u šumama, parkovima, vrtovima, po dinama i grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, bukvom ili brezom, na vlažnim mjestima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po morfološkim je značajkama skoro ista ljubičasta gljivica (Laccaria amethystina) koja se razlikuje po ljubičastoj boji na svim dijelovima. Također postoji vrsta smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima) koja je veća rastom i ružičasto-ljubičaste boje, osobito na stručku koji je crtast. Dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) ima glatki stručak koji je ljubičast na bazi. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 492. Crvenkasta gljivica (Laccaria laccata (Scop. ex Fr.) Bk. et Br.); 497. Rebrastomaljava gljivica (Laccaria laccata var. laccata Fr.); 498. Srodna gljivica (Laccaria affinis (Sing.) Bon)

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria lateritia

Laccaria lateritia - created on December 2004 in Pineta di Arborea, Arborea, Italy by Marco Floriani

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

OPEKASTA GLJIVICA

Laccaria lateritia Malençon

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i malo ulegne u sredini, površina je vodenasta, osušena postane maljava, ciglasto-crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili mesnatoružičast, po suhom vremenu izblijedi, rub je ispucan, zakrivljen ili nepravilno uzdignut, prozirno je narebran skoro do 1/2 promjera.

Stručak: 2-9 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ponekad je prošaran poput zmijske kože, ciglastocrven, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ.

Listići: Vrlo su rijetki, debeli, lamelule su kratke, prirasli su na stručak sa zupcem, crvenkasti, ponekad i s ružičastim tonom.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su šiljcima dugim oko 1 µm, 8-11 x 7.5-10.5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 1-2-sporne, rjeđe 3-4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto smeđe do crvenkasto; miris nije izražen ili je lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima u mahovini i uz obale šumskih potočića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira na male dimenzije, sve vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Najsličnija je savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) od koje se bitno razlikuje po obliku spora. Opisana vrsta ima kuglaste do gotovo kuglaste, a savitljiva gljivica potpuno kuglaste spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 499. Opekasta gljivica (Laccaria lateritia Mal.), Sinonim: Laccaria fraterna (Cke. & Mass.) Pegl.

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria maritima

Laccaria maritima - created on September 2019 in Yyyterinsannat / Keisarinpankki / Herrainpäivät, Finland by Martti Moisander

Info
CC-BY-SA

Jestiva gljiva

PJEŠČANA GLJIVICA

Laccaria maritima (Theodor.) Singer ex Huhtinen

Etimologija: maritimus (lat.) = morski, obalni. Po staništu.

Engleski naziv: Sand Deceiver

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravna i ispupči na sredini, često je ulegnut, površina je gola do fino vlaknasta, blago je ljepljiva, vodenasta, tamno crvenkasto-smeđ do crvenkasto-narančasto-smeđ, rub nije prozirno narebran kada je svjež.

Stručak: 2-7 cm visok i 4-8 mm debeo, robustan, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, suh, uglavnom je prekriven pijeskom, boje je klobuka, bazalni micelij je prljavo bijel.

Listići: Razmaknuti, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, mesnatoružičasti do vinskicrveni.

Spore: Eliptične do vretenaste, duguljaste, s kratkim su bodljama dužim od 0.5 µm, 12-17 x 7-11 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.7-2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-60 x 9-15.5 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih hifa, terminalni segmenti su 35-55 x 4-10 µm, prozirni; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe, obično je dosta svijetlosmeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, na golim pješčanim površinama, na pješčanim nanosima, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično puzavom vrbom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najsličnija crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja raste na drugačijem staništu.

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria montana

Laccaria montana - created on August 2023 in Provincia di Sondrio, Lombardia, Italy by gianni_giana

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

PLANINSKA GLJIVICA

Laccaria montana Singer

Etimologija: montana (lat.) = planinska. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Deceiver

Klobuk: 0.6-3.5 cm širok, isprva je polukuglast, u mladosti je ispupčen, zatim je izravnato-konveksan i blago ulegnut na sredini, kožica nije prozirna, površina je glatka ili sitno dlakava na sredini (koristiti povećalo), vodenasta, boja je varijabilna, od smeđe do narančasto-crvene, po suhom vremenu izblijedi u narančastu, rub je narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, uglavnom je valjkast, ponekad je zakrivljen, lagano se zadebljava prema bazi, površina je svjetlije uzdužno crtasta i kontrastno vlaknasta, boje je klobuka, smeđ do narančasto-crven.

Listići: Razmaknuti, debeli, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su narančasti, u zrelosti su ružičasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, pokrivene su s malim bodljama dugim do 1 µm, 9-13 x 8-10 µm, Q = 1-1.5, Me = 9.1 x 7.9 µm, Qav = 1.1-1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 31-37 x 13.9-14.8 µm, cheilocistide su široko batinaste, teško se razlikuju od bazidiola, pileipelis se sastoji od hifa bez inkrustiranog pigmenta i s uzdignutim hifama koje su makroskopski uočljive u obliku sitnih resica; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, u stručku je vlaknasto, vodenasto, bjelkasto-ružičasto; miris je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, na planinskim i pretplaninskim travnjacima i dinama, u simbiozi s patuljastom ili zeljastom vrbom (Salix herbacea).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), od koje se makroskopski razlikuje po manjim dimenzijama, narančastijem klobuku s crvenkastim tonovima, dlakavom klobuku i ctastoj površini stručka, a mikroskopski po većim sporama i kraćim bodljama.

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria proxima

Jestiva gljiva

SMEĐOCRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria proxima (Boud.) Pat.

Etimologija: proximus (lat.) = blizak, najbliži, susjedni. Vjerojatno po sličnosti s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata).

Engleski naziv: Scurfy Deceiver

Klobuk: 2-6 cm širok, prilično je velik, najčešće je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne ili ispupči na sredini, površina je glatka, sitno ljuskava, vodenasta, mesnatocrvenkast, crvenkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, kasnije izblijedi, rub je nepravilno valovit i malo narebran.

Stručak: 2-15 cm visok i 5-10 mm debeo, prilično je dug, valjkast, na bazi je malo zadebljan, šupalj, tvrd, lomljiv, često je uvijen, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, tamniji je od klobuka, crvenkasto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, debeli, izmiješani su s lamelulama, slabo su prirasli za stručak sa zupcem, crvenkasti, mesnatoružičasti ili ružičasto-smeđi, također s blagom ružičastom i ljubičastom nijansom.

Spore: Široko su eliptične, prekrivene su bodljama visokim 0.5-1 µm, 7.5-11 x 6-9 µm, Qav = 1.2-1.35, bazidije su 4-sporne, do 70 x 10 µm, cheilocistide su tanke, oko 70 x 10 µm, pileipelis se sastoji od uspravnih, razgranatih hifa širokih 5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, u stručku je žilavo, oker-smeđe ili sivo-smeđe; miris je malo aromatičan na anis, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u velikim skupinama ili vilinskim krugovima, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često borovima, na pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Veoma je slična crvenkasta gljivica od koje se razlikuje po većim dimenzijama i po staništu, a spore ponekad nisu okrugle. Postoji i jedna varijacija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) koja ima ljubičaste listiće, ljubičasto-crvenkasto-smeđi klobuk, a baza stručka je ljubičasta. Savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) ima vrlo mali klobuk, svega 1-2 cm širok. Ova vrsta nije preporučljiva za jelo. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 493. Smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima (Boud.) Pat.)

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria pumila

Laccaria pumila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

Info
CC-BY

Jestiva gljiva     Zaštićena gljiva     Ugrožene vrste

MOČVARNA LAKOVKA

Laccaria pumila Fayod

Engleski naziv: Willow Deceiver

Klobuk: 0.5-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i blago ulegnut na sredini, pupčast, površina je gola ili fino ljuskava, vodenasta, narančast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je bljeđi i prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili gotovo batinasto zadebljan na bazi, šupalj, gol, boje je klobuka i često nešto tamniji, crveno-smeđ do smeđ, uzdužno je vlaknast, svijetlo žuto-narančast, baza je bjelkasta od micelija.

Listići: Široko su razmaknuti, debeli, prirasli, narančasti, oštrica je tamnija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bodljama dugim 0.5-1.5 µm, neamiloidne, 9.5-15 x 8.5-12 x 10-15 µm, Qav = 1.1, bazidije su uglavnom 2-sporne, široko batinaste, 30-44 x 8.5-14 µm, cheilocistide batinaste, rjeđe su gotovo valjkaste i glavičaste, 22-35 x 6.5-11 µm, pleurocistide su odsutne, pileipellis je cutis koji se sastoji od isprepletenih hifa širokih 2.5-5.2 µm, prozirnih, višesegmentnih, razgranatih, dio hifa je sa uzdignutim, batinastim do valjkastim terminalnim segmentima širokim 9-15 µm, neki su prekriveni žućkasto-smeđim pigmentom, s kopčama, stiptipellis je cutis koji se sastoji od isprepletenih, tankih, prozirnih, višesegmentnih, razgranatih hifa širokih 1.2-3 µm, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim šumama, po parkovima, šumskim putevima, tresetištima, uz obale rijeka i u grmlju, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće vrbom, brezom ili johom. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, s cretova Lepenice i Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične savitljive gljivice (Laccaria tortilis) se teško može razlikovati bez mikroskopske analize spora. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni vjenčić, a sve vrste su jestive.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Močvarna lakovka (Laccaria pumila (Fr.: Fr.) M.Lange)

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria purpureobadia

Laccaria purpureobadia - created on September 2014 in Mäebe, Estonia by Vello Liiv

Info
CC-BY-NC

Jestiva gljiva

LJUBIČASTOSMEĐA GLJIVICA

Laccaria purpureobadia D.A.Reid

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičasto-crven, grimizan, purpuran + badius (lat) = boje kestena, kestenjastosmeđ, crveno-smeđ. Po dvije boje.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je konveksan, ponekad je široko ispupčen, zatim je izravnat i ulegnut ili s papilom na sredini, površina je često sitno ljuskava, tamno ljubičasto-smeđ, rub je prvo gladak, po vlažnom je vremenu prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, isprva je pun, kasnije je šupalj, površina je vlaknasta, na vrhu je vinski crveno-ljubičast, prema bazi je tamno ljubičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, do 8 mm široki, debeli, prirasli, isprva su svijetlo sivkasto-crvenkasti, zatim su crveno-ljubičasto-smeđi.

Spore: Jajolike do široko eliptične, gusto su dekorirane bodljama dugim do 1 µm, 8.5-10 x 7-8 µm, Qav = 1.25-1.35, bazidije su batinaste, 4-sporne, oko 34-48 x 8-11 µm, sterigme su duge do 0.6 µm, često su s bazalim kopčama, cistide su odsutne, pileipelis se sastoji od karakteristično inkrustiranih hifa širokih 7-20.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlo crveno-ljubičasto, potamni kada se protrlja; miris je slab, ponekad podsjeća na čokoladu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u aluvijalnim šumama, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično johom ili brezom, rijetko s drugim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najsličnija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor), koja ima neinkrustirane hife pileipelisa, ali se može razlikovati po svjetlijoj boji klobuka, krem-ružičastoj do ružičasto-smeđoj, gotovo kuglastim sporama (Q je 1.1-1.25) i drugačijem staništu.

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Laccaria tortilis

Laccaria tortilis - created in Finland by Jarkko Korhonen

Info
CC-BY-SA

Jestiva gljiva

SAVITLJIVA GLJIVICA

Laccaria tortilis (Bolton) Cooke

Etimologija: tortilis (lat.) = savitljiv. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Twisted Deceiver

Klobuk: 0.4-2 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se spljošti i ulegne na sredini, pupčast, površina je glatka, vodenasta, svijetlosmeđ do crvenkasto-smećkast, sredina je tamnija, po suhom je vremenu nešto svjetliji, blijedi od ruba prema sredini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 0.4-2 cm visok i 0.4-2 mm debeo, nepravilno je valjkast, uglavnom je zakrivljen, gol, šupalj, vlaknast, bjelkast, svijetlosmeđ do crvenkast.

Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, debeli, izmiješani su s kratkim lamelulama, vijugavi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, svijetloružičasti, mesnatoružičasti, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste, prekrivene su bodljama dugim do 3 µm, 10.5-15 µm, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, crvenkasto; miris nije izražen ili je malo aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, po šumskim stazama, parkovima, vrtovima i grmljacima, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće vrbom ili johom, ali i drugim vrstama bjelogoričnog drveća, uglavnom na vlažnom tlu, često u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira koliko su malih dimenzija, svi vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po bogato dekoriranim kuglastim sporama, te 2-spornim bazidijama po čemu se najlakše razlikuje od većine sličnih vrsta. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 496. Savitljiva gljivica (Laccaria tortilis (Bolt.) S.F.Gray)

Clitocybe phyllophila

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži