BIJELA POSUŠNICA

Marasmiellus candidus (Fr.) Singer

Klobuk: 5-25 mm širok i oko 1 mm debeo, najprije je polukuglast, kasnije je opnast, raširen i ulegnut na sredini, površina je gola ili malo vunasta, bijel, žućkast ili žuto-smeđ, proziran, rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko prozirno narebran.

Stručak: 5-20 mm visok i 0.5-2 mm debeo, kratak, tanak, zakrivljen, proširen je na bazi, pun, sitno je pahuljast, bijel, žućkast, žuto-smeđ, od sredine do baze je tamnosmeđ do crno-smeđ, na mjestu spoja sa supstratom je bijelo ljuskav od micelija.

Listići: Vrlo su rijetki, na bazi su međusobno poprečno žiličasto povezani, prirasli, bijeli.

Spore: Vretenaste do eliptične, 11-15 x 4-5.5 µm, cheilocistide su s dugim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci), te lišću i iglicama raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Drugu i treću sliku snimio je Mladen Matišić, 27.8.2020 i 19.5.2020.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sitna bijela plodna tijela očaravaju svojom bjelinom, vrlo rijetkim listićima i proširenjem baze stručka, kojom se drži za supstrat kao pijedestal. Nije česta, a u tamnijim bjelogoričnim šumama blista bjelinom i gracioznošću.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmiellus carneopallidus - created on November 2025 in Bečov, Bečov, Ústecký kraj, Czechia by Filip Fuljer

SVIJETLORUŽIČASTA POSUŠNICA

Marasmiellus carneopallidus (Pouzar) Singer

Etimologija: caro, carnis (lat.) = mesnat, boje mesa, ružičast + pallidus (lat.) = blijed, svijetli. Po boji.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do gotovo izravnat, ponekad je blago ulegnut u sredini, površina je glatka, gola, vodenasta, bijel, ružičasto-bijel, mesnatoružičast do oker ili vrlo svijetlosmeđ, tamniji je na sredini, sušenjem postane bijel, rub je prozirno narebran kada je vlažan, nazubljen.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, blago je proširen prema gore, ravan ili zakrivljen, površina je pahuljasta, boje je klobuka na vrhu, smeđ, ružičasto-siv, crvenkasto-siv prema dolje.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, debeli, široki su do 5 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, krem do svijetložuti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične, gotovo su duguljaste, glatke, tankih stijenki, nedekstrinoidne, neamiloidne, 7.5-12 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, često su s bazalim kopčama, sterigme su duge 5-7 μm, 34-50 x 7-9 μm, cheilocistide su promjenjivog oblika, batinaste do valjkasto-vijugave, tankih stijenki, 15-30 x 6-15 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su brojne, u grozdovima, promjenjivog oblika, batinaste, gotovo valjkaste, često su nepravilne, režnjaste ili s izbočinama, debelih stijenki, 35-85 x 8-15 μm, pileipelis je cutis koji se sastoji od valjkastih hifa s batinastim ili razgranatim, do 15 μm širokim završnim segmentima, kopče su brojne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nešto je deblje u sredini klobuka, u stručku je žilavo, boje je klobuka, ružičasto-smeđe do smećkasto, tamnije u dnu stručka; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u malim busenima, kao saprofit na suhim travnjacima, u grmlju, ispod borovice (Juniperus communis), hrasta medunca (Quercus pubescens) i jasena, na korijenju i stabljikama raznih livadskih zeljastih biljaka i trava (Thymus, Artemisiacampestris, Potentilla argentea, Festuca valesiaca, Rosa i Helianthemum nummularium), na vapnenastom i kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prema taksonomskom konceptu Singera (1986.) i Antonína i Noordeloosa (2010.) pripada sekciji Dealbati, koja uključuje vrste sa sporama kraćim od 10.4 μm i podsekciji Quercini, koja obuhvaća vrste s pigmentiranim klobukom i stručkom. Slična je vrlo rijetka vrsta Marasmiellus mesosporus, ali se razlikuje po tamnije obojenom stručku, obliku cheilocistida, strukturi pileipelisa i staništu. Prilično je sličan široko rasprostranjeni vilin klinčac (Marasmius oreades), koji se lako razlikuje po strukturi pileipelisa, koji  je himenoderm, elastičnom stručku, staništu i nedostatku cheilocistida.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmiellus humillimus - created on September 2020 in Bella Center, Denmark by Anders Michaelsen

PATULJASTA POSUŠNICA

Marasmiellus humillimus (Quél.) Singer

Etimologija: humilis (lat.) = nizak, skroman, ponizan + -imus (lat.) = superlativ, naj. Po veličini.

Klobuk: 2-5 mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gol, bijel, krem, proziran, rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko narebran.

Stručak: 1.5-10 mm visok i 0.2-0.3 mm debeo, tanak, zakrivljen, valjkast, površina je pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bijel, na donjoj je polovici crvenkasto-smeđ, na spoju sa supstratom je bijelo ljuskav od micelija.

Listići: Vrlo su rijetki, 7-12 ih dopire do stručka, prirasli, bijeli, krem.

Spore: Eliptične, 7-10 x 2.5-3 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste s prstastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, na travnjacima i u močvarnim područjima kao saprofit na stabljikama i lisnim ovojnicama zeljastih biljaka i trava. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Patuljasta posušnica (Marasmiellus humillimus (Quél.) Singer)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmiellus pseudogracilis - created on October 2022 in Calle Camino de Miralcamp, Onda, Castellón, Spain by jorgemartin71

LAŽNOIGLIČASTA POSUŠNICA

Marasmiellus pseudogracilis (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, krivi, prividan + gracilis (lat.) = vitak, tanak, graciozan. Po izgledu.

Klobuk: 3-8 mm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i sa šiljatom grbicom na sredini, površina je valovita, malo je vodenasta, bijel, kasnije je blago oker do smeđ, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, često u parovima izlaze iz supstrata, relativno je dug, valjkast, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast, oker do smeđ.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli.

Spore: Eliptične, 7.5-9 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u stručku je blago žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično na smrekovim iglicama, češerima ili biljnim ostacima, često u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), kao i nekoliko drugih bijelih vrsta iz roda Hemimycena, a razlikuju se po određenim mikroskopskim karakteristikama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmiellus trabutii - created on March 2018 in Selargius, Sardegna, Italy by Davide Puddu

TRABUTOVA POSUŠNICA

Marasmiellus trabutii (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: U čast francuskog liječnika i botaničara Louisa Charlesa Trabuta (1853.-1929.), koji je intenzivno radio u Alžiru i bio poznat po istraživanju flore Sjeverne Afrike, a osobito Alžira. Po imenu.

Klobuk: 1.5-8 mm širok i 1-3 mm visok, prvo je polukuglast, kupolast, zatim se uglavnom izravna, kasnije je nekad blago tanjurastog oblika, često je s izraženom grbicom na sredini, površina je glatka ili pahuljasta (koristiti ručno povećalo), prljavo bijel s blago žućkasto-oker sredinom.

Stručak: 3-8 mm visok i 0.2-1 mm debeo, s dosta je zadebljanom bazom, gdje je širok do 1.5 mm, bjelkasto-krem na vrhu, prema bazi je žućkasto-siv ili zelenkasto-sive do tamno plavkasto-siv ili crnkast na bazi, dlakav, osobito na bazi.

Listići: Razmaknuti, 7-16 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti ili srasli, bijeli.

Spore: Eliptične do jajolike ili u obliku kapi, 11.5-17.5 x 5.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 36-45 x 9-12 µm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s nepravilnim izraslinama, razasute su među bazidijama, 30-50 x 5-9 µm, pileipelis je s jako razvijenom Ramealis strukturom; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bijelo, na dnu stručka je smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do ožujka, kao saprofit na trulim lisnim ovojnicama morskog sita (Juncus maritima) po slanim močvarama uz obalu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta zbog karakterističnog staništa i supstrata ne može zamijeniti ni s jednom drugom vrstom iz svog roda, čak je i sa specifičnim mikroskopskim karakteristikama, ima velike spore, želatinozni pileipelis klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Marasmiellus tricolor - created on August 2023 in Guglöd und angrenzende Waldgebiete, Germany by Rita Lüder

TROBOJNA POSUŠNICA

Marasmiellus tricolor (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: tri (lat.) = tri + color (lat.) = boja. Po prisutnosti više boja na plodnom tijelu.

Klobuk: 2-11 mm širok, najprije je konveksan, ubrzo se izravna i često ulegne s grbicom na sredini, nije uvijek pravilan, površina je valovita, brazdasta, sitno ljuskava, bijel do svijetlokrem, osobito na sredini, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, sužava se od vrha prema bazi, često je malo zadebljan na bazi, relativno je dug, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast, ubrzo postaje sivkasto-crn od baze prema gore.

Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, vrlo su široki, gotovo trokutasti, relativno su debeli, široko su prirasli se ili se spuštaju po stručku, na osnovi su povezani s poprečnim žilicama, prvo su bijeli do krem, kasnije su svijetlosmeđi i s ružičastim ili narančastim odsjajem.

Spore: Eliptične, 9-13.5 x 3.5-6 µm, bazidije su uglavnom 4-sporne, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 30–50 x 2–9 µm, često su s izraslinama, brojne ili rijetke ili potpuno odsutne, caulocistide su brojne, vrlo su varijabilnog oblika, pileipelis je cutis koji se sastoji dekoriranih hifa (ramealis struktura), kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto, u stručku je malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit na korijenju i biljnim ostacima na suhim travnjacima, pašnjacima, po živicama i grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ime ove gljive ukazuje na prisutnost tri boje, bijele do svijetlokrem na klobuku, te ružičaste na listićima i sivkasto-crne na stručku, što nije uvijek jasno uočljivo, te nije jamstvo za potpuno sigurnu determinaciju ove vrste makroskopskim putem. Jedina stalna karakteristika po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta su brojne dekorirane cheilocistide, ako su prisutne. Slična Vaillantova sušičarka (Collybiopsis vaillantii) raste na istom staništu, a obično ima djelomično smećkasti, mnogo manje pahuljasti i manje crneći stručak, te spore duge najviše 10 µm, dok bijela posušnica (Marasmiellus candidus) raste na grančicama, obično je većih dimenzija, klobukom širokim 1-2 cm s kratkim, ali i jako sivkastim stručkom i još dužim sporama, 10-15 µm. Niti jedna slična vrsta nikada nema ružičaste listiće.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.