Znanstveni naziv uzorka: Hygrophorus abieticola
Lokacija uzorka: Italy
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (553 bp): ATCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATTGAATTTTTGAAGGGGTTGTAGCTGATCTTTCGAGATATGTGCACACCTCTTGTCCAAATCTTTACACCTGTGCACCTTTGTAGGCAGTGACATGTCTATGTTTTTTAATACACCCTGTTATAAAAGTTCAGAATGCTTGATTAAACTTAATATACAACTTTCAACAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAAATTCTCAATCCCTCTTTCTTTCTTGGAAAGAGGCTTTGGATTTGGAGTGTTGCTGGCTTTTTTGTTGGCTTCTCTTAAATGCATTAGCTTGATATTCTTTTGTGGATAGGCTTTGGTTTGATAATATCTATGCCATTGCTGTGAAACAAATGTTCAGCTTCTAATCGTCCTCTTCTTTGGACAACTCTTTGATA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
Puževače
Stručak može biti mazav, zrnast ili lagano vlaknast. Isto takav može biti i klobuk; stručak je bez ovoja i vjenčića i dosta mesnat; meso je sočno, ali dosta čvrsto; listići su rijetki, kao vodenasti i najčešće se spuštaju niz stručak. U ovom rodu nisu poznate otrovne vrste.
Više takse:
Carstvo: Fungi
Koljeno: Basidiomycota
Razred: Agaricomycetes
Red: Agaricales
Porodica: Hygrophoraceae
Engleski naziv: Woodwaxes
Izravno podređene niže takse:
 |
JELOVA PUŽEVICA
Hygrophorus abieticola Krieglst. ex Gröger & Bresinsky
Etimologija: abies (lat.) = smreka, jela + colere (lat.) = stanovati, živjeti. Po staništu.
Engleski naziv: Rosy Woodwax
Klobuk: 4-20 cm širok, prvo je okruglasto-konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka, mazava i ljepljiva, oker, žuto-narančast, svijetlonarančast ili narančasto-ružičast, sredina je uglavnom tamnija, površina je s mjestimičnim mrljama, rub je podvijen, nazubljen i uglavnom valovit.
Stručak: 3-16 cm visok i 0.5-3 cm debeo, valjkast, pun, malo je mazav, s ružičastim je ljuskicama na bijeloj osnovi, bjelkast je ili žućkast, trljanjem postane narančasto-ružičast.
Listići: Rijetki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli, žuto-narančasti ili narančasti, s ružičastim su odsjajem.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-10 x 4.5-5 µm, Q = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, do 65 x 10 µm, s bazalnim kopčama, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od hifa s vršnim segmentima širokim do 4 µm, inkrustirane, s kopčama (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.1 (12) × (4.9) 5.3 - 6.5 (6.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 60, Me = 10.1 × 6.1 µm, Qav = 1.7); otrusina je bijela.
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je tipično žuto-narančasto ili narančasto-ružičasto; miris i okus neugodni na smolu ili terpentin.
Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom polagano postane sivo-plavo, s KOH crveno-narančasto, a sa sulfovanilinom ljubičasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa jelom ili smrekom, na vapnenastom tlu. Četvrtu i petu sliku snimio je Danijel Mulc.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete jer je meso jako neugodnog okusa.
Napomena: Veoma je lijepa gljiva narančasto-crvene boje, dosta je mesnata i na prerezu ispušta karakteristični miris po smoli koji ostaje dugo prisutan zbog čega se teško može zamijeniti s nekom nevaljalom vrstom, slična je pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum).
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 897. Jelova puževica (Hygrophorus pudorinus (Fr.) Fries), Sinonim: Limacium glutiniferum Auct.
|
LAŽNA MIRISNA PUŽEVICA
Hygrophorus agathosmoides Lebeuf, E.Larss. & Bellanger
Etimologija: agathos (gr.) = dobar, plemenit + osme (gr.) = miris + -oides (gr.) = nalik na, koji sliči. Po sličnosti s mirisnom puževicom (Hygrophorus agathosmus).
Engleski naziv: Almond Woodwax
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, često je s niskim tupim izbočenjem, površina je mazava do ljepljiva po vlažnom vremenu, ponekad je isprva potpuno tamnosmeđ, češće je narančasto-smeđ u svim fazama razvoja i tamniji u sredini zbog prisutnosti priraštenih smeđih vlakanaca, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, vremenom se izvrne prema gore, ponekad je valovit, dekoriran je vlaknastim ostacima ovoja, koji u starosti nestanu.
Stručak: 3-6.5 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, valjkast do blago sužen prema bazi, osušen je blago ljepljiv, prekriven je bijelim pahuljicama na gornjoj polovici ili trećini koje vremenom postaju sivkasto-smeđe do smeđe, prema bazi je gladak, kasnije postane sitno vlaknast, isprva je bjelkast, zatim svijetlo sivkasto-smeđ.
Listići: Široki su 2-6 mm, debeli, uglavnom su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, voštani, ponekad su izmiješani s lamelulama, bijeli, oštrica je cjelovita.
Spore: Eliptične do jajolike, duguljaste, rijetko su gotovo vretenaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 7-11.5 x 4.1-6.5 μm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.7, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, 44-68 x 7-9 μm, sterigme su duge 5-9 μm, trama listića sastavljena je od valjkastih do zadebljanih, rijetko razgranatih, prozirnih hifa, 15-60 x 4-8 μm, pileipelis je dvostruk, sastoji se od sloja debljine 200-500 μm, sastavljenog od razmaknutih, isprepletenih, snažno želatiniziranih, razgranatih, zrnatih, prozirnih do žućkastih hifa, širokih 2-4 μm, te subpelisa debljine 100-250 μm, sastavljenog od valjkastih do blago zadebljanih, neželatiniziranih, razgranatih hifa, gusto raspoređenih, sa smeđim unutarnjim pigmentom, rijetko inkrustiranih, širokih 3–5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, bijelo; miris je na gorke bademe, često je teško prepoznatljiv po hladnom vremenu, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Reakcija klobuka, stručka i mesa kod svježih primjeraka s KOH, NH4OH i FeSO4 je negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen prvih jakih mrazeva, preferira hladne temperature, u crnogoričnim šumama, parkovima i uz ceste, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom sa smrekom, na neutralnom ili kiselom tlu u lišću ili travi.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična mirisnoj puževici, od koje se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama, odnosno širini hifa u trami listića. Miriše na gorke bademe, stručak je dekoriran bijelim pahuljama koje s vremenom postaju smeđe, a na dnu nisu žute boje. Miris je jedva primjetan po hladnom vremenu. Slična je i sitna puževica (Hygrophorus exiguus), koja se razlikuje po malim dimenzijama, klobuku koji je i ljepljiv i vlaknast, te đširok samo 0.8-2.5 cm, često ružičastim listićima, tanjim stručkom i slabom mirisu na gorke bademe.
 |
MIRISNA PUŽEVICA
Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fr.
Etimologija: agathos (gr.) = dobar + osmos (gr.) = miris. Po dobrom mirisu.
Engleski naziv: Almond Woodwax
Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik ili kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv i vlažan, sitno je ljuskav na bjelkastoj osnovi, svijetlokrem, siv do sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, po površini može imati mala siva udubljenja poput tamnih mrljica, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 4-11 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, čvrst, valjkast, sužen je pri dnu, pun, bijel, prema vrhu je sa sivim ili bijelim ljuskicama ili granulama, na vrhu je uglavnom bijel, kasnije je smećkast.
Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, debeli, rijetko su račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli su ili bjelkasti.
Spore: Eliptične, 8.6-11 x 4.9-6.4 µm, Qav = 1.64-1.69-1.73, bazidije su 4-sporne, 48-65 x 6-8 μm, sterigme su duge 6-7.5 μm, pleurocistide i cheilocistide su odsutne, trama listića sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 5-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 20 μm, pileipelis se sastoji od 175-350 μm debelog želatinoznog sloja, sastavljenog od isprepletenih, hifa širokih 1.5-4 μm, površinske hife su vretenaste i tamno sivo-smeđe, ovaj raspored hifa naziva se ixocutis, u kojem se stijenke hifa zadebljaju i želatiniziraju, dajući prozirnost sloju koji se ističe u kontrastu s osnovnom tramom, sloj želatiniziranih hifa je žilav i može se oguliti s klobuka, hife trame listića su s kopčama, a kod hifa trame klobuka i pileipelisa su odsutne; otrusina je bijela.
Meso: Mekano, sočno, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto; karakteristično miriše na gorke bademe, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto, sa sulfoformolom ubrzo svijetloplavo, a listići sa sumpornom kiselinom crveno-ljubičasti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u planinskim crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu, treću i četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), od koje se razlikuje samo po mikroskopskim karakteristikama, odnosno širini hifa u trami listića. Najprepoznatljivija je po karakterističnom mirisu na gorke bademe. Slične su pustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus), koja je nešto manjih dimenzija, s uočljivim tamnim točkicama na stručku, a miris mesa nije izražen, sitna puževica (Hygrophorus exiguus), koja je vrlo malih dimenzija i s mesom bez mirisa. Sličan miris ima Secretanova puževica (Hygrophorus secretanii), ali je klobuk više žut do crvenkast. Sive vitezovke (Tricholoma) su potpuno suhe i imaju drugačiji miris.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 918. Mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus (Fr.) Fries)
 |
VLAKNASTA PUŽEVICA
Hygrophorus arbustivus Fr.
Etimologija: arbusculum (lat.)= grm, grmlje + arbo-, arbu- (lat.) = označavanje drveća ili grmlja. Po staništu.
Engleski naziv: Forest Woodwax
Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je polukuglast do zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i s niskom tupom grbicom na sredini, površina je sluzava po vlažnom vremenu, inače je suha i s radijalnim, priraštenim, oker-smećkastim vlakancima, žuto-smeđ do narančasto-smećkast, na rubu je nešto svjetliji, bjelkast do krem.
Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, pun, kasnije je ponekad šupalj, suh, na vrhu je bijelo pahuljast, od sredine je krem, tamniji prema bazi.
Listići: Razmaknuti, široki, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli.
Spore: Eliptične, 7.5-10 x 4.5-5.5 µm, bazidije su 40-65 x 5-8 µm; otrusina je bijela.
Meso: Veoma je tanko, mekano, malo je vlaknasto, bijelo, sa oker-smeđom nijansom u sredini i ispod kožice klobuka; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastovima.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.
Napomena: Slične su livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) i tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus) dio skupine suhih puževica s prilično kompaktnim mesom i narančasto-smeđe boje.
 |
|
|
Hygrophorus atramentosus - created on October 2022 in Provincia autonoma di Trento, Italy by Federico Calledda |
 |
 |
|
CRNOBIJELA PUŽEVICA
Hygrophorus atramentosus (Alb. & Schwein.) H.Haas & R.Haller Aar. ex Bon
Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je polukuglast do zvonolik, poslije se raširi i ulegne na sredini, ponekad je i tupo ispupčen, isprva je malo sluzav, kasnije je suh, površina je s crnkastim uraštenim vlakancima, tamnosiv, sivo-crn, plavo-siv ili plavo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 5-10 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, površina je vlaknasta, siv do sivkasto-smeđ.
Listići: Rijetki, široki, na bazi su poprežno povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije malo sivkasti s blagom plavkastom nijansom.
Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), koja ima nešto svjetliju boju klobuka i stručka bez sivkastih nijansa, bijeli listići se dugo spuštaju po stručku i raste na tlu siromašnom hranjivim tvarima. Sivka (Tricholoma portentosum) ima gušće listiće i žućkasti stručak.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 917. Crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus (A. & S.) Haas & Haller)
 |
SIVOSMEĐA PUŽEVICA
Hygrophorus camarophyllus (Alb. & Schwein.) Dumée, Grandjean & Maire
Etimologija: kalos (gr.) = lijepo + phyllon (gr.) = list, listić. Po crvenoj boji listića.
Engleski naziv: Arched Woodwax
Klobuk: 3.5-15 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, često je lijevkast, vijugav, suh, po vlažnom je vremenu mazav, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, siv, sivo-smeđ, tamnosmeđ, tamno sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je podvijen.
Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, malo je batinast, vlaknast, na vrhu je sitno zrnast, nešto je svjetliji od klobuka, sivkasto-smećkast na svjetlijoj osnovi.
Listići: Razmaknuti, debeli, elastični, voštani, jasno se spuštaju po stručku, trajno su bjelkasti, s plavkastom su nijansom.
Spore: Eliptične, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, bjelkasto; miris je ugodan na med ili lješnjake, a okus je također ugodan na lješnjake.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće sa smrekom, jelom i borovima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s 3 lokaliteta, u okolici Otočca, na sjevernom Velebitu i u Hrvatskom zagorju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Ima lijepe plavkaste listiće i vlaknasti klobuk. Slična je kijačasta grlašica (Ampulloclitocybe clavipes), koja ima gušće listiće, uočljivo zadebljanu bazu stručka i mekše meso.
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ljepolisna puževica (Hygrophorus calophyllus P.Karst.), Sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus (Alb. et Schwein.: Fr.) Dumée, Grandjean et Maire)
 |
VINSKICRVENA PUŽEVICA
Hygrophorus capreolarius Kalchbr.
Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav, sredina je s crvenim ljuskicama, purpurnocrven ili crveno-smeđ, s manjim je crvenim ili crnkasto-smeđim pjegicama, rub je dugo podvijen.
Stručak: 2-10 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast, na bazi je sužen, uzdužno je tamnosmeđe vlaknast, na bazi je tamniji, prekriven je žiličastim crtežom, mrežica je smećkasta, skoro je boje klobuka, tamnosmeđ je ili purpurnocrven, na ozlijeđenim mjestima postane purpurnocrven, micelij je ružičast.
Listići: Dosta su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, žilicama su spojeni na bazi, jasno se spuštaju po stručku, vinskicrveni, kasnije su s tamnim mrljama i crveno-smeđi.
Spore: Eliptične, neamiloidne, 5.4-11 x 3.5-6.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do svijetlo vinskicrvenkasto, na prerezu postane crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom i jelom, a ponekad i sa bukvom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata sa 14 lokaliteta, u Lici, Gorskom kotaru, na sjevernom Velebitu, planini Medvednici i Maceljskoj gori. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Tamnu boju imaju uglavnom puževice nešto većih dimenzija i crvenkaste boje. Rijetke su vrste koje imaju istu boju klobuka, listića i stručka po čemu se dosta lako razlikuje od sličnih vrsta, osim toga stručak nije gladak, već dekoriran što je također značajna osobina pri determinaciji ove vrste.
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Vinskicrvena puževica (Hygrophorus capreolarius (Kalchbr.) Fr.)
 |
ZLATNOŽUTA PUŽEVICA
Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr.
Etimologija: krysos (gr.) = zlatno. Po boji.
Engleski naziv: Gold Flecked Woodwax
Klobuk: 3-8 cm širok, mesnat, isprva je polukuglast, zatim se otvori i malo ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv, bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne žute pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen.
Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, pun, u starosti je šupalj, na bazi je zašiljen, bijel, prekriven je zlatnožutim pahuljama, osobito na gornjem dijelu, na pritisak požuti.
Listići: Razmaknuti, prilično su rijetki, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložuti, oštrica je ponekad žuta i pahuljasta.
Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, mekano, sočno, malo vlaknasto, bijelo, kasnije je žuto; miris je slab na gorke bademe ili anis (dok se prži na amonijak), a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i KOH požuti, dok s gvajakovom tinkturom polako poplavi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Posljednje dvije slike snimio je Danijel Mulc.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Puževice nisu uvijek kvalitetne jestive gljive, smatra se da je opisana vrsta podjednako loša kao jelova puževica (Hygrophorus pudorinus) ili bukova puževica (Hygrophorus fagi). Kada se kuhaju odvojeno zbog provjere kvalitete sve imaju vrlo neugodan miris na nešto poput amonijaka i terpentina. Međutim, ako se nakon kuhanja lagano zaprže izgube taj neugodan miris.
Napomena: Ova je puževica na svim dijelovima mazava, a najprepoznatljivija je po žuto pahuljastom gornjem dijelu stručka, a ostali dio je postepeno sve svjetliji do bijele boje. Podsjeća na gusjeničnu puževicu (Hygrophorus cossus), ali opisana je vrsta mnogo veća rastom i pokrivena žutim pahuljama, što se osobito zapaža na rubu klobuka i stručku neposredno ispod listića. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus), takožer može biti sa žutim tonovima, ali nema sitne pahulje, meso je jakog mirisa i s KOH posmeđi.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 907. Zlatnožuta puževica (Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fries)
 |
GUSJENIČNA PUŽEVICA
Hygrophorus cossus (Sowerby) Fr.
Etimologija: cossus (lat.) = gusjenica vrbotoča (Cossus cossus). Po intenzivnom mirisu gusjenice.
Klobuk: 2-8 cm širok, polukuglast do konveksan, zatim se izravna i uglavnom široko ispupči na sredini, površina je glatka, malo je sluzav i ljepljiv, u mladosti je uglavnom potpuno bijel, kasnije je s laganom žućkastom nijansom, osobito na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen.
Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast ili lagano zadebljan na bazi, skoro uvijek je suženo korjenast na bazi, prilično je suh, malo je mazav, na vrhu je pahuljast ili zrnast, na bazi je dekoriran sitnim bjelkastim ljuskicama, uglavnom je uzdužno crtast, bijel, kasnije je blago žućkast, s mjestimičnim je žutim mrljama.
Listići: Rijetki, razmaknuti, nisu široki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, oštrica je često vijugava, kratko se spuštaju po stručku, u mladosti su bijeli, kasnije su malo žućkasti.
Spore: Eliptične, glatke, 5.5-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Mekano, u stručku je prilično vlaknasto, bijelo; miris je neugodan na ocat ili trulo voće, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča, odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću te na voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, a okus je malo gorkast.
Kemijske reakcije: Listići s KOH postanu narančasti, reakcija površine klobuka je negativna, a površine stručka skoro negativna.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.
Napomena: Ova je vrsta nedavno svrstana u skupinu bijelih puževica, a najsličnije su vrste bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koje imaju ugodniji voćni miris i razlikuju se po kemijskim reakcijama s KOH, reagiraju dosta izraženo, dok opisana vrsta uglavnom reagira negativno, osobito stručak.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 901. Hrastova puževica (Hygrophorus quercetorum Orton); 903. Gusjenična puževica (Hygrophorus cossus (Sow. ex Berk.) Fries)
 |
|
|
Hygrophorus discoideus - created in Finland by Tapio Kekki |
 |
|
|
SMEĐEKOTURNA PUŽEVICA
Hygrophorus discoideus (Pers.) Fr.
Etimologija: discus (lat.) = disk, kolut, ploča. Po nešto tamnijoj sredini klobuka.
Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, s jedva je uočljivim ispupčenjem, u mladosti i po vlažnom vremenu sa sluzavom prevlakom koja prelazi i na stručak, gladak, gol, mazav, po suhom je vremenu sjajan, kremasto-smeđ, žuto-smećkast ili svijetlosmeđ, na sredini je intenzivne narančasto-smeđe do tamnosmeđe boje, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 3-6 cm visok i 0.3-1 cm debeo, valjkast, najprije je pun pa šupljikav do šupalj, mazav, ljepljiv, na dnu je vlaknast, a na vrhu smećkasto pahuljast i s nejasnom prstenastom zonom, bjelkast.
Listići: Prilično su razmaknuti, rijetki, debeli, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti, žućkasti ili žuto-smeđi.
Spore: Eliptične, glatke, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, mekano, kremasto, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama, ispod bukve, na travnatim površinama i na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: S karakterističnom je smeđom sredinom klobuka po čemu je i dobila ime, a rub je dosta svjetliji. Kada je mikrozni partner poznat, malo je vjerojatna zamjena s nekom drugom vrstom. Nekad raste i u bjelogoričnim šumama gdje se može zamijeniti s dvobojnom puževicom (Hygrophorus leucophaeus), koja je mnogo sluzavija, ima tanki i dugi stručak, a klobuk je tipično oštro ispupčen, ispupčenje je kontrastno narančasto-smeđe, što se osobito ističe na sredini bijelo-svilenastog klobuka.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 912. Smeđekoturna puževica (Hygrophorus discoideus (Pers. ex Fr.) Fries)
 |
|
|
Hygrophorus discoxanthus - created on October 2023 in Genolier, Switzerland by Juan Carlos Zamora |
|
|
|
ZLATNOŠTITNA PUŽEVICA
Hygrophorus discoxanthus (Fr.) Rea
Engleski naziv: Yellowing Woodwax
Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nepravilno raširi i ulegne na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu je sluzav i ljepljiv, ubrzo se osuši, najprije je bijel do kremast, kasnije postepeno žuti, od ruba postaje hrđastosmeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna i postane smeđ.
Stručak: 3-10 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, često je ekscentričan, mekan, vitak, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je tanji i gotovo šiljast, na vrhu je sužen, šupljikav, po vlažnom je vremenu je ljepljiv, ubrzo se osuši, pahuljast na vrhu, bijel do oker, u starosti žuti.
Listići: Prilično su rijetki, razmaknuti, uski, tanki, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu žuti, a na kraju su žućkasto-smeđi, osušeni su crvenkasto-smeđi.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 33-40 x 6-7.5 µm, s bazalnom kopčom, cistide su odsutne, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 µm, sa smeđim pigmentom i kopčama; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, mekano, bijelo, u starosti i na prerezu relativno brzo postane smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan, na smolu, podsjeća na anis, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso i listići s formolom postanu ljubičasto-smeđi, meso s gvajakovom tinkturom polako poplavi, s fenolanilinom postane vinskicrveno, a površina klobuka s KOH narančasto-smeđa.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na neutralnom do vapnenastom i muljevitom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete. Nije osobito cijenjena zbog smolastog mirisa i neugodnog okusa pa skoro se može reći i da je nejestiva.
Napomena: Karakrteristična je po dosta neugodnom mirisu i mesu koje teži da postane žuto-crveno ili crveno-smeđe. Slične su smrekova puževica (Hygrophorus piceae), koja raste ispod smreke, bijele je boje, mazava, a stručak je na vrhu pahuljast, bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus), koja s KOH polako požuti, te gusjenična puževica (Hygrophorus cossus), koja raste isključivo ispod hrasta i više podsjeća na bjelokosnu puževicu nego na opisanu vrstu.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 908. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus chrysaspis Métrod)
 |
BJELOKOSNA PUŽEVICA
Hygrophorus eburneus (Bull.) Fr.
Etimologija: eburneus (lat.) = snježnobijelo. Po boji.
Engleski naziv: Ivory Woodwax
Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori i ispupči na sredini, na sredini ostaje grbica, često je malo nepravilan, po vlažnom vremenu je površina cijele gljive prekrivena sa sluzi, površina je pahuljasta, bijel, kasnije je na sredini kremast, po suhom je vremenu žuto-smeđ, rub je tanak, a u starosti je valovit i izvrnut.
Stručak: 2-15 cm visok i 0.5-1 cm debeo, relativno je dug, nepravilan, visok, tanak, zakrivljen je ili vijugav, često je sužen na bazi, skoro je korjenast, najprije je pun, zatim postane šupalj, mazav, na vrhu je sa sitnim bijelim granulama ili pahuljama, bijel, u starosti je bjelkast ili sivkast.
Listići: Razmaknuti, nisu široki, zakrivljeni, različito su dugački, voštani, oštrica je u obliku luka, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli, poslije su žućkasti ili žuto-smeđi.
Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9.5 x 4-5 µm (cromushrooms: (6.1) 6.4 - 7.5 (8) × (3.7) 3.8 - 4.5 (4.7) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.9 (2), N = 70, Me = 7 × 4.1 µm, Qe = 1.7); otrusina je bijela.
Meso: Mekano, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je neobičan slatkasto-voćni, podsjeća na koru naranče ili mandarine, a okus je malo kiselkast.
Kemijske reakcije: Baza stručka s KOH postane narančasta.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u većim skupinama, u svijetlim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: U mladosti je slična zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus), kod koje meso na prerezu relativno brzo posmeđi, a listići su sa smeđim mrljama tijekom sušenja i u dodiru s KOH. Slična je gusjenična puževica (Hygrophorus cossus), koja je također čitava bijela, a poslije se listići, stručak i rub klobuka oboje u hrđastosmeđe, klobuk je 3-5 cm širok, ima veoma neugodan miris, koji podsjeća na miris stjenica ili kozjeg sira, te raste ispod hrasta. Također su slične hrastova puževica (Hygrophorus hedrychii) i smrekova puževica (Hygrophorus piceae). Opisana se vrsta od svih spomenutih sličnih vrsta razlikuje po rastu ispod bukve, mesu nepromjenjive bijele boje i bez žuto-smeđih mrlja. Baza stručka u dodiru s KOH postane narančasta, kao i listići kod gusjenične puževice.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 904. Bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus (Bull.: Fr.) Fries)
 |
|
|
Hygrophorus erubescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen |
 |
 |
|
CRVENKASTA PUŽEVICA
Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr.
Etimologija: erubere (lat.) = pocrvenjeti, posramiti se, zarumeniti se, rumeno. Po boji.
Engleski naziv: Blotched Woodwax
Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan i tupo ispupčen, kasnije se raširi i na kraju nekad ulegne na sredini, lijevkast, površina je vlažna i mazava, prekrivena je s uraštenim crvenkastim ljuskicama na sredini, osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav.
Stručak: 5-12 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen, baza je obično uža, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na dnu je bjelkast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni.
Listići: Nisu gusti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama.
Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 7-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo je ili svijetložuto, na ozlijeđenim mjestima i presjeku požuti; miris je ugodan na gljive, a okus je uglavnom gorak.
Kemijske reakcije: Meso s željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto, a s KOH žućkasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi sa smrekom ili borom, na mahovinom obraslom vapnenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer je meso obično gorko.
Napomena: Dio je iste sekcije kao medena puževica (Hygrophorus russula), koja ima blag okus mesa i raste ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, dok opisana vrsta raste samo ispod crnogoričnog drveća, te ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) i karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor), koje na prerezu ne požute. Ljubičasta puževica na stručku ima ostatke zastorka u obliku slabašnog bijelog vjenčića.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 914. Crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens Fries)
|
SITNA PUŽEVICA
Hygrophorus exiguus (Fr.) Fr.
Etimologija: exiguus (lat.) = malen, sitan, neznatan, oskudan, mršav. Po veličini.
Klobuk: 0.8-2.5 cm širok, zvonolik do konveksan i često je široko i tupo ispupčen, kasnije je raširen i s niskim ispupčenjem na sredini, ljepljiv, sitno je vlaknast do dlakav prema rubu, sivkast do siv s krem nijansom, rubom ostaje podvijen, kasnije je blago narebran.
Stručak: 2-5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, suh, vlaknast i sitno je ljuskav na gornjem dijelu, bez dlačica na donjem dijelu, bijel.
Listići: Razmaknuti, široki, prirasli ili se spuštaju po stručku, prvo su čisto bijeli, zatim postanu svijetlokrem do ružičasti.
Spore: Jajolike do široko eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 9.2-11.4 x 5.3-6.8 µm, Qav = 1.7, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 44-68 x 7.3-10.3 µm, sterigme su duge do 8 µm, trama listića sastoji se od isprepletenih, zadebljanih hifa širokih 8-20 μm, pileipelis je formiran od isprepletenih, želatiniziranih hifa, sa žutim pigmentom, uske, široke su 2-5 μm, stipipelis je formiran od uspravnih, paralelnih hifa širokih 3-6 μm, terminalni segmenti su prošireni do batinasti, ponekad su zakrivljeni, široki su 8-10 μm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo; miris je slab na gorke bademe, a okus nije izražen.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog lošeg mirisa i okusa mesa.
Napomena: Ova puževica slabije miriše na gorke bademe od lažne mirisne puževice (Hygrophorus agathosmoides). od blisko srodnih se vrsta najviše razlikuje po malim plodnim tijelima. Slične su mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus), zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthinus) i bademova puževica (Hygrophorus odoratus), od kojih se razlikuje po izrazito manjim plodnim tijelima i ružičastim listićima.
 |
|
|
Hygrophorus fagi - created on October 2020 in Italy by Marco Floriani |
|
|
|
BUKOVA PUŽEVICA
Hygrophorus fagi G.Becker & Bon
Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i malo ulegne u sredini, nepravilan, gladak, po vlažnom je vremenu sluzav i ljepljiv, bijel do kremast sa svijetlom žuto-ružičastom ili narančastom nijansom, na sredini je nešto tamniji, rub je oštar, valovit, u mladosti je podvijen, kasnije se izravna.
Stručak: 2-8 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, zakrivljen, od listića prema bazi je sve tanji, klinast, pun, gladak, uzdužno je vlaknast, bjelkast je do svijetlooker.
Listići: Rijetki, debeli, pomiješani su s lamelulama, prirasli, samo se ponekad kratko spuštaju po stručku, mekani, voštani, račvasti, bijeli do svijetložuti s ružičastim odsjajem.
Spore: Eliptične do valjkaste, 6-10 x 4.5-7 µm Q = 1.4-1.7, bazidije su batinaste do skoro valjkaste, 4-sporne, 40-50 x 6-9 µm, s bazalnim su kopčama, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnim višesegmentnim hifama širokim do 7 µm, terminalni segmenti su valjkasti, kopče su prisutne; otrusina je bijela.
Meso: Relativno je čvrsto, sočno, vlaknasto, bijelo, krem do žuto-ružičasto; miris nije izražen, a okus je blag, kasnije je pomalo gorkast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog lošeg okusa mesa.
Napomena: Postoji velika sličnost s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je mesnatija, ima tvrdo plodno tijelo, a listići su gušći i spuštaju se po stručku. Opisana je vrsta nježnija, djeluje krhko, ima vrlo rijetke i debele listiće koji su uglavnom prirasli, rijetko se spuštaju po stručku. Po nekim izvorima tijekom prženja izraženo mirišu na parfemski sapun.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 899. Bukova puževica (Hygrophorus fagi Becker & Bon)
 |
LJEPLJIVA PUŽEVICA
Hygrophorus glutinifer Fr.
Etimologija: glutinosus (lat.) = ljepljiv, sluzav + -fer (lat.) = koji nosi, koji ima. Po ljepljivoj i sluzavoj površini plodnog tijela.
Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi i često tupo ispupči na sredini, površina je mazava i sluzava, smeđ, sivo-maslinast do tamnosmeđ.
Stručak: 4-12 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, površina je mazava i ljepljiva, na vrhu je bijelo pahuljast, ispod je prošaran sluzavim oker do smeđim ljuskama poput zmijske kože na bijeloj osnovi.
Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su sa smećkastom nijansom.
Spore: Eliptične, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.
Meso: Mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.
Kemijske reakcije: Kožica klobuka s KOH postane zeleno-plava.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi sa hrastom crnikom ili plutnjakom, na glinenastom tlu. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, 2.11.2024., treću Ivana Mandić Mihaljević, 14.12.2019., a četvrtu i petu mirna Katičić, 19.10.2024.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Ova puževica raste ispod hrasta, male je veličine, a klobuk i stručak su oker boje. Slične su Korhonenova puževica (Hygrophorus korhonenii), koja raste ispod smreke, a reakcija kožice klobuka s KOH je negativna, maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), koja raste ispod smreke, stručak s natrijevim hidroksidom (NaOH)) postane narančasto-crven, te viskozna puževica (Hygrophorus latitabundus), koja raste ispod bora, a stručak s natrijevim hidroksidom (NaOH)) postane žuto-oker. Opisana vrsta se prema radu Hygrophorus sect. Olivaceoumbrini: new boundaries, extended biogeography and unexpected diversity unravelled by transatlantic studies svrstava u sekciju Olivaceoumbrini i prema kojem su vrste Hygrophorus dichrous i Hygrophorus persoonii zapravo sinonimi opisane vrste.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 926. Zmijolikonoga puževica (Hygrophorus dichrous Kühn. et Romagn.)
|
BREZOVA PUŽEVICA
Hygrophorus hedrychii (Velen.) K.Kult
Etimologija: U čast češkog botaničara i mikologa Václava Hedrycha (1885.-1964.) koji je dao značajan doprinos mikologiji, osobito u istraživanju roda Hygrophorus. Po imenu.
Engleski naziv: Sweet Woodwax
Klobuk: 3-8 cm širok, dugo je vremena konveksan, kasnije je malo raširen i sa sitnom grbicom na sredini, površina je prekrivena slojem prozirne ljepljive tvari, gol, najprije je bijel, zatim prema sredini sa svijetlom crvenkastom, narančastom ili sivkastom nijansom, kasnije je krem ili okerast na sredini, rub je lagano podvijen i valovito iskrivljen.
Stručak: 5-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, čvrst, valjkast, pun, kasnije je šupalj, prekriven je slojem prozirne ljepljive tvari, na vrhu je suh, od sredine do vrha je ljuskav s bijelim točkicama ili sa sitnim bijelim pahuljama, bjelkast, na bazi je s krem ili svijetloružičastom nijansom, trljanjem postane narančast.
Listići: Gusti, debeli, relativno su mekani, elastični, račvasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su s krem, žućkastim ili ružičastim odsjajem, uvijek su tamniji od klobuka.
Spore: Eliptične, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.5–2.3, Qav = 1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-40 x 6-9 µm, sterigme su duge 4-5 µm, s bazalnim kopčama, pileipelis se sastoji od višesegmentnih hifa širokih 4-5 µm, trama listića sastoji se od višesegmentnih, valjkastih hifa, 58-105 x 3-23 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.
Meso: Relativno je tanko, elastično, sluzavo, bijelo, kasnije je svijetlosmeđe; miriše jako i neugodno poput gusjenične puževice (Hygrophorus cossus), na ocat, trulo voće ili užeglo kokosovo ulje, a u literaturi se još navodi da miriše neugodno na gusjenice vrbotoča (Cossus cossus), odnosno krupnog leptira čije su gusjenice štetnici na vrbama i drugom bjelogoričnom drveću, kao i voćkama (kruški, jabuci, trešnji, dudu i dr.), a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, od kolovoza do listopada, u simbiozi samo s brezom, voli vapnenasto i pjeskovito tlo siromašno hranjivim tvarima.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Pripada skupini vlažnica bijele boje (Limacium) koje je dosta teško međusobno razlikovati. Slične su samo bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja raste ispod bukve, smrekova puževica (Hygrophorus piceae) koja tipično raste ispod crnogoričnog drveća i gusjenična puževica koja raste i ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, sve imaju tipični jaki miris i teže da požute. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus) izraženije promijeni boju, ali je slabijeg mirisa. Zlatnožuta puževica (Hygrophorus chrysodon) ima karakteristično zlatno-pustenasti stručak i rub klobuka. Livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis) ima listiće boje marelice.
 |
|
|
Hygrophorus hyacinthinus - created in Norway by Reidun Braathen |
 |
|
|
ZUMBULOVA PUŽEVICA
Hygrophorus hyacinthinus Quél.
Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, kasnije se izravna i iskrivi, često je grbav, površina je po vlažnom vremenu malo ljepljiva ili sluzava, sjajna, bijel, bjelkast, nekad je s laganom smećkastom, sivkastom do sivo-smeđom nijansom.
Stručak: 5-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nije ljepljiv, suh, gladak, vlaknast, boje je klobuka, bijel.
Listići: Blago su iskrivljeni, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom.
Spore: Eliptične, prozirne, 8-11 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo; miriše na zumbule, te malo na voće, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom ili borom, obično na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumama bukve i jele te u nasadu smreke, na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Gorskom kotaru.
Doba rasta: 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela i karakterističnom mirisu na zumbule.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 919. Zumbulnomirisna puževica (Hygrophorus hyacinthinus Quél.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthus Quél.)
 |
KASNA PUŽEVICA
Hygrophorus hypothejus (Fr.) Fr.
Etimologija: hypo (gr.) = ispod, skoro + theion (gr.) = sumpor. Po sumporastožutoj boji, osobito listića i stručka.
Engleski naziv: Herald of Winter
Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, kasnije je raširen, ulegnut i ispupčen na sredini, kožica se lako guli, površina je ljepljiva, lagano je radijalno vlaknasta, maslinasto-smeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, sredina je nešto tamnija, po suhom je vremenu žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u starosti jako izvrnut prema gore.
Stručak: 2-8 cm visok i 0.4-1 cm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema bazi, pun, kasnije je šupalj, površina je ljepljiva, iznad prstenaste zone je suh, sitno je crtast, fino je smećkasto ljuskav, žućkast do narančasto-crvenkast, pri vrhu je s vlaknastim ostacima zastorka u vidu prolaznog prstenka.
Listići: Rijetki, debeli, razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim su izraženo žuto-narančasti ili narančasto-okerasti.
Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, neamiloidne, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, čvrsto, žilavo, elastično, bjelkasto do svijetložuto, ispod kožice klobuka i stručka je je žuto ili narančasto-crvenkasto; miris je ugodan na gljive ili na voće, a okus je slatkast.
Stanište: Raste u kasnu jesen i zimu, od listopada do siječnja, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama borova, na pjeskovitom tlu, često počinje rasti tek kad temperatura padne ispod 5 stupnjeva. U Hrvatskoj je nalažena prvenstveno uz šumski bor, ponekad uz crni bor, na dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Lici, na sjevernom Velebitu te na otocima Krku i Korčuli. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prvu 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivaca, drugu, treću i četvrtu 30.11.2024., na lokalitetu kod Koprivnice, a petu 8.12.2024.
Doba rasta: 1, 10, 11, 12
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Karakteristična je po maslinastom klobuku, žutim listićima koji se spuštaju po stručku i rastu u dosta kasnom periodu godine. Tijekom sušnih dana vrhovi klobuka se kovrčasto uzdignu tako da se žućkasti listići dugo spuštaju po stručku. Ne postoji opasnost od zamjene s nejestivim gljivama. Varijetet Hygrophorus hypothejus var. aureus ima zlatnožuti, a ne maslinasti ton na klobuku i dosta podsjeća na ariševu puževicu (Hygrophorus lucorum), koja raste ispod ariša.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 923. Borova puževica (Hygrophorus hypotheius (Fr.) Fries), Sinonim: Hygrophorus vitellinus A. et S.; 924. Zlatna puževica (Hygrophorus aureus (Arrhr.) Fries); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Kasna puževica (Hygrophorus hypothejus (Fr.: Fr.) Fr.)
 |
|
|
Hygrophorus korhonenii - created on August 2020 in Oulanka, Finland by Petri Roponen |
 |
|
|
KORHONENOVA PUŽEVICA
Hygrophorus korhonenii Harmaja
Etimologija: U čast finskog mikologa Matti Korhonena, poznatom po svom radu na taksonomiji gljiva, osobito roda Hygrophorus. Po imenu.
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i obično široko ispupčen na sredini, nekad je blago ulegnut, sluzav, uočljivo je prošaran sivim do crnim vlakancima prema rubu, crn ili vrlo tamno sivo-smeđ na sredini, sušenjem postaje svjetliji, smeđ.
Stručak: 7.5-12.5 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, bijel, ispod prstenaste zone je čitav prošaran sivo-smeđim ljuskama poput zmijske kože, pri dnu su crnklaste, na vrhu je uvijek svilenkast i bijel.
Listići: Prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, ponekad su sivkasti.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 10-14 x 5-7.5 μm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.68, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 50-73 x 10-14 μm, sterigme su duge do 10 μ, cheilocistide su prozirne, batinaste, 26-50 x 4-10 μm, pleurocistide su kruškolike, zaobljene ili sužene na vrhu, 26-54 x 4-9 μm, prozirne, trama listića sastoji se od valjkastih hifa širokih 4-20 μm i napuhanih elemenata širokih do 30 μm, pileipelis je izraženo želatiniziran, sastoji se od uskih hifa širokih 4-7 μm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe borom.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: U smrekovim šumama raste slična maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), od koje se razlikuje po nešto mesnatijem plodnom tijelu, klobuku koji je obično široko ispupčen, sa sivkasto-smeđim, a ne maslinastim nijansama, stručku sa sivkasto-smeđim uzorkom i relativno manjim sporama 10-14 x 5-7.5 μm (kod slične vrste su 10-16 x 7-8.5 μm).
 |
|
|
Hygrophorus latitabundus - created in Estonia by Tõnu Ploompuu |
|
 |
|
VISKOZNA PUŽEVICA
Hygrophorus latitabundus Britzelm.
Engleski naziv: Ebony Woodwax
Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, dosta je sluzav i ljepljiv, sivo-smećkast do maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-4.5 cm debeo, valjkast ili vretenast, na bazi je zašiljen, pun, vrlo je ljepljiv, bijel, bjelkast ili svijetložut, na donjem je dijelu prošaran sivkastim ljuskicama poput zmijske kože, na gornjoj je trećini sa sluzavim prstenastim pojasom.
Listići: Rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, bijeli, poslije su slabo žućkasti.
Spore: Eliptične, glatke, 8-12 x 5-8 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, sočno, bijelo; miris je ugodan, aromatičan na voće, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, te po parkovima i rubovima šuma, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Viskozna se puževica ubraja se među najveće i najkvalitetnije jestive puževice. Slične su maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus), koja nije tako slinava i raste ispod smreke, te ljepljiva puževica (Hygrophorus glutinifer), koja ima zmijoliko prošaran stručak i raste isključivo u bjelogoričnim šumama. Iz svega navedenog proizlazi da je stanište ključ za pronalaženje i prepoznavanje navedenih puževica.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 925. Viskozna puževica (Hygrophorus latitabundus Britz.), Sinonim Hygrophorus limacinus (Scop.: Fr.) Fr. ss. Bon
 |
DVOBOJNA PUŽEVICA
Hygrophorus leucophaeus (Scop.) Fr., 1838
Etimologija: leukos (gr.) = bijelo + phaios (gr.) = smeđe. Po boji.
Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i lagano ulegnut s niskim, širokim ispupčenjem na sredini, gladak, gol, po vlažnom je vremenu jako sluzav i ljepljiv, bijel, u početku je jednobojan, kasnije je više narančasto-smećkast ili hrđastosmeđ na sredini, rub je dugo vremena podvijen, tanak i svjetliji.
Stručak: 3-7 cm visok i 4-7 mm debeo, lomljiv, duguljast, uglavnom je tanak, zakrivljen, valjkast je ili vretenast, uvijek je duži od širine klobuka, uglavnom je proširen na bazi, šupljikav je pa ubrzo šupalj, lagano je ljepljiv, bjelkasto vlaknasto ljuskav, na vrhu je ljepljiv i pahuljast, bjelkast do sivo-oker, ponekad je s mjestimičnim hrđastosmeđim mrljama.
Listići: Rijetki, nisu široki, prilično su tanki, mekani, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli ili bjelkasti s crvenkasto-smeđim ili narančasto-smeđim odsjajem.
Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, 6.5-9.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, vlaknasto, nježno, lomljivo, bijelo, u sredini klobuka je crvenkasto; miris je neobično aromatičan na gljive ili voće, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili grabom, voli vapnenasto tlo, češća je u mediteranskom području.
Doba rasta: 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj smeđoj sredini klobuka koji je na vanjskom dijelu mnogo svjetliji. Česta je u mediteranskom području gdje se pronađe krajem listopada, te u studenom i prosincu. Ako se pazi na stanište, dosta ljepljivo plodno tijelo i na narančasto-smeđe ili hrđastosmeđe ispupčenje klobuka, gotovo da se ne može pogriješiti i zamijeniti s nekom drugom vrstom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 909. Dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus (Scop. ex Fr.) Fries
 |
|
|
Hygrophorus gliocyclus - created in Finland by Tapio Kekki |
 |
 |
|
SLUZAVOBIJELA PUŽEVICA
Hygrophorus ligatus Fr.
Etimologija: ligatus (lat.) = zavezano, opasano. Po prisutnosti upadljivog vjenčića.
Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, često je upadljivo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, s vlaknastim je ostacima ovoja, bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, rub je jako podvijen.
Stručak: 4-10 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, lagano je zakrivljen, jako je sluzav, gladak, bijel je ili blijedokremast, na vrhu su uočljivi prstenasto raspoređeni, sitni, ljuskavi ostaci ovoja.
Listići: Dosta su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli su ili kremasti.
Spore: Eliptične, prozirne, 7-11 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, prilično je čvrsto, mekano, vodenasto, bjelkasto je ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Na stručku su prisutni prstenasti ostaci ovoja, a raste u crnogoričnim šumama.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 929. Sluzavobijela puževica (Hygrophorus gliocyclus Perd. ex Fries)
 |
GRABOVA PUŽEVICA
Hygrophorus lindtneri M.M.Moser
Klobuk: 2.5-6 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ispupčen na sredini, vlažan, dosta je sluzav, gladak, žućkasto-narančast, svijetlo narančasto-smeđ ili tamnoker na sredini, prema rubu je nešto svjetliji, bjelkast, rub je tanak, a kožica lagano prelazi preko ruba.
Stručak: 2-11 cm visok i 0.4-1 cm debeo, prilično je dug, malo je zakrivljen, valjkast, jasno se sužava prema bazi, slabo je mazav, na vrhu je bijelo ljuskav, bijel do svijetlo narančasto-smeđ.
Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli su ili kremasto-žućkasti.
Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9.5 x 5-6.5 µm (cromushrooms: (7.5) 7.54 - 8.7 (9.8) × (3.9) 4.1 - 5.1 (5.6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 70, Me = 8 × 4.6 µm, Qe = 1.8); otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u jesen po parkovima, grmlju i u bjelogoričnim šumama, tipično u simbiozi s lijeskom, na vapnenastom tlu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 11.11.2021.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Slična je jednobojna puževica (Hygrophorus unicolor), koja raste ispod bukve.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 900. Grabova puževica (Hygrophorus carpini Gröger), Sinonim: Hygrophorus lindtneri Moser
 |
ARIŠEVA PUŽEVICA
Hygrophorus lucorum Kalchbr.
Etimologija: lucos (gr.) = šuma. Po staništu po šumama.
Engleski naziv: Larch Woodwax
Klobuk: 1.5-6 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi ili malo ulegne, s malom je grbicom na sredini, blago je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, limunastožut, na sredini je nešto tamnije žuto-narančaste boje, rub je u mladosti podvrnut i malo pahuljičast, a kasnije ravan i valovit, u mladosti je sluzavim ovojem spojen sa stručkom.
Stručak: 4-7 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, visok, valjkast, malo je zakrivljen, na bazi je lagano zadebljan, u mladosti je pun pa zatim šupalj, ljepljiv, u mladosti je sluzav, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, na gornjem su dijelu ljepljivi ostaci koprenastog, prolaznog i sluzavog zastorka, bjelkast je ili žućkast.
Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, s limunastožutom su nijansom, osobito uz rub klobuka.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, vlaknasto, mekano, vlažno, bjelkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto; miriše na voće ili gljive, a okus je malo ljutkast.
Kemijske reakcije: Meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto.
Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, s bezbroj raštrkanih plodnih tijela, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, gotovo isključivo s arišem, rjeđe s borom. Često raste zajedno s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei). Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice, a drugu Neven Ferenčak.
Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Raste kasno u jesen isključivo uz ariše. Slična je crvenkasta bresadolova puževica (Hygrophorus speciosus), koja raste po livadama, ima narančasto dekorirani stručak koji se zadebljava prema donjem dijelu, a klobuk je mnogo tamnije boje na sredini. Zlatnožuti varijetet kasne puževice, Hygrophorus hypothejus var. aureus je intenzivnije narančaste boje i raste ispod bora. Raste u velikim količinama u vrijeme kad nema mnogo drugih gljiva.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 922. Ariševa puževica (Hygrophorus lucorum Kalchbr.)
 |
OŽUJKA
Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres.
Etimologija: marzuolus (lat.) = mjeseca ožujka. Po razdoblju kada se prvo pojavljuje.
Engleski naziv: March Woodwax
Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, gladak, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova, promjenljive je boje, u mladosti može biti potpuno bijel, zatim je svijetlosiv do tamnosiv, crno-smeđ ili sivo-crn, ponekad je s plavičastom nijansom, površina je prošarana brojnim crnkastim mrljama, rub je dugo vremena podvijen pa poslije valovit.
Stručak: 3-12 cm visok i 1.2-2 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, malo je proširen na dnu, ravan je ili zakrivljen, prvo je bijel, kasnije je bjelkast, a na vrhu je sivkast i malo ljuskav.
Listići: Osrednje su gusti, debeli, dosta su razmaknuti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, međusobno su povezani žiličastim naborima, najprije su bijeli pa sivkasti, oštrica je uvijek svjetlija.
Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 6-9.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, mekano, vlaknasto, bijelo, ispod klobuka je sivkasto; miris je ugodan, a okus je blag.
Stanište: Raste vrlo rano u proljeće kao prva interesantna vrsta, u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, voli bor, jelu, smreku, rijetko bukvu i drugo bjelogorično drveće, najviše voli kiselo tlo, na pronađenom staništu je dosta plodnih tijela u raštrkanim skupinama ili u gnijezdima. Dosta je rijetka vrsta, a kod nas je zabilježena na 20-ak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i Primorju.
Doba rasta: 3, 4, 5
Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i često se nalazi ispod otpalog lišća. Neke gljive iz ovog roda mogu biti slične, ali ih vrijeme rasta nedvojbeno odvaja. Početkom proljeća je jedna od prvih kvalitetnijih gljiva. Nešto kasnije se pojavljuje na višim planinskim predjelima. Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) koja se smatra jesenskom formom ove vrste. Čitava je smećkaste boje. Nekad je crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus) ista, ali je jasne i slične sivo-srebrnaste boje i vitkijeg rasta. Nekoliko vrsta iz roda Tricholoma imaju sivu boju klobuka, poput sivke (Tricholoma portentosum) koja je dosta mesnate konzistencije, ali se razlikuje po vremenu rasta (raste u jesen, a ne u proljeće), nema silazeće listiće kao i svi predstavnici roda Tricholoma, te po prisutnoj žutoj, a ne sivoj boji stručka ispod listića. inače su gotovo sve vrste iz roda Hygrophorus jestive osim vrste koja ima neugodan miris po klorovodičnoj kiselini, a to je dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata).
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 916. Ožujska puževica (ožujka) (Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bresadola); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ožujka (Hygrophorus marzuolus (Fr.: Fr.) Bres.)
 |
SMEĐE-BIJELA PUŽEVICA
Hygrophorus mesotephrus Berk. & Broome
Engleski naziv: Ashen Woodwax
Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, površina je mazava i ljepljiva, obično je dvobojan tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-siv na sredini, a svjetliji na rubu.
Stručak: 3-6 cm visok i 3.5-7 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, površina je ljepljiva i sluzava, bijel do sivkast, prema bazi je ponekad svijetlo maslinasto-siv.
Listići: Rijetki, kratko se spuštaju po stručku, elastični, voštani, bijeli.
Spore: Eliptične, 8.5-12 x 5.5-8.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumi bukve, na samo dva lokaliteta, na Žumberačkom gorju i Hrvatskom zagorju. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Ako se pronađe s odgovarajućim mikoriznim partnerom, malo je vjerojatno da će biti pogrešno determinirana.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 928. Poluslinava puževica (Hygrophorus mesotephrus Berk. & Br.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđe-bijela puževica (Hygrophorus mesotephrus Berk. et Broome)
 |
TUPOGLAVA PUŽEVICA
Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr.
Etimologija: nemus (lat.) = šuma. Jer raste u šumi.
Engleski naziv: Oak Woodwax
Klobuk: 4-7 cm širok, najprije je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, jako je valovit, površina je potpuno suha, s finom je srebrnastom glazurom, sitno je dlakava i radijalno vlaknasta, žuto-smeđ, narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut.
Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, prema bazi se sužava i završava šiljasto, pun, zatim je šupalj, uzdužno je vlaknast, na vrhu je pahuljast, kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi.
Listići: Razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki, bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom.
Spore: Eliptične, u obliku kapi, glatke, prozirne, 6-8 x 3.5-5.5 µm (cromushrooms: (5) 5.3 - 6.7 (7.6) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.9 µm, Qav = 1.6); otrusina je bijela.
Meso: Mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; miris je ugodan na brašno, sličan kao kod bijele đurđevače (Calocybe gambosa), a okus je blag.
Kemijske reakcije: Kožica klobuka s KOH izblijedi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Prvih devet slika snimio je Neven Ferenčak, 15.9.2019., 5.12.2020., 5.10.2023., 7.11.2023. i 28.11.2024, a posljednje dvije snimljene su 14.10.2024., na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po narančasto-smeđem stručku i klobuku, te svjetlijim ili kremastim listićima. Slična je livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis), koja ima uglavnom golu i mazavu površinu klobuka, ne miriše na brašno i ima drugačiju strukturu hifa u trami listića, vlaknastoj puževici (Hygrophorus arbustivus), koja je krhkija, s bijelim rubom klobuka, crvenkastom nijansom i raste ispod hrasta, jelovoj puževici (Hygrophorus pudorinus), koja uglavnom raste ispod jele i ima neugodan miris na smolu ili terpentin, smeđekoturnoj puževici (Hygrophorus discoideus), koja je nekad slična i po drugim karakteristikama, te pjesničkoj puževici (Hygrophorus poetarum), koja ima jako uvijen rub klobuka i svjetlije je boje.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 911. Tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus (Lasch) Fries)
|
BADEMOVA PUŽEVICA
Hygrophorus odoratus A.H.Sm. & Hesler
Etimologija: odoratus (lat.) = mirisan, začinjen, aromatičan. Po mirisu mesa.
Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je široko konveksan, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, površina je ljepljiva, vlaknasta do blago baršunasta, ispod ljepljivog sloja je vlaknasta, siv, tamnosiv na sredini, kasnije je oker, rub je podvijen.
Stručak: 4-8 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, suh, lagano je pahuljast na vrhu, gol, u početku je bijel, vremenom ili na ozlijeđenom mjestu požuti.
Listići: Razmaknuti, široki, spuštaju se po stručku, bjelkasti pa kremasti, nepromjenjivi.
Spore: Jajolike do široko eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 11-14 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, 40-62 x 8-10 µm, cistide su odsutne, trama listića je formirana od hifa širokih 5-8 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, radijalno raspoređenih, želatiniziranih hifa, širokih 2.5-4 µm, kopče su prisutne u trami listića; otrusina je bijela.
Meso: Mekano, bjelkasto do sivkasto, miris je jak na gorke bademe, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s borovima, na vlažnim mjestima.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog lošeg mirisa i okusa mesa.
Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, ljepljivom, sivom klobuku, listićima koji se dugo spuštaju po stručku, mirisu na gorke bademe i rastu ispod crnogoričnog drveća. Lažna mirisna puževica (Hygrophorus agathosmoides) razlikuje se po tipično narančasto-smeđem klobuku u svim fazama razvoja i tamnijoj sredini zbog prisutnosti uraštenih smeđih vlakanaca, manjim sporama i rastu ispod bora.
 |
|
|
Hygrophorus olivaceoalbus - created in Estonia by Urmas Kaja |
|
|
|
MASLINASTOBIJELA PUŽEVICA
Hygrophorus olivaceoalbus (Fr.) Fr.
Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje + albus (lat.) = bijelo. Po boji.
Engleski naziv: Olive Wax Cap
Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je zvonolik i oštro ispupčen, zatim se izravna i ponekad ulegne na sredini, mazav, vrlo je ljepljiv, maslinasto-smeđ je ili tamnosmeđ, rub je dogo vremena podvijen.
Stručak: 2-12 cm visok i 0.4-1 cm debeo, duguljast, valjkast, često je zakrivljen, na vrhu je nešto uži, na dnu završava šiljato, pun, po vlažnom vremenu je neobično mazav i ljepljiv, vlaknast, prošaran je smeđim, sivo-smeđim do maslinasto-smeđim ljuskicama na bijeloj osnovi poput zmijske kožice, na vrhu je bijel u dužini oko 1 cm, baza je s bijelim micelijem, često je sa sluzavim vjenčićem.
Listići: Razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-16 x 7-8.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo do žućkasto, tanko, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Meso sa sumpornom kiselinom postane crvena, a površina stručka s kalijevom lužinom ubrzo svijetložuta.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, isključivo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito sa smrekom ili borovicom, na kiselom tlu ili tlu bogatom hranjivim tvarima.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Možda je malo sluzava pa nije svima privlačna.
Napomena: Slične su Korhonenova puževica (Hygrophorus korhonenii), koja je nešto većih dimenzija, s tamnijim klobukom i nešto manjim sporama, 10-14 x 5-7.5 µm, ljepljiva puževica (Hygrophorus glutinifer), koja je obično većih dimenzija i raste ispod hrasta, puževa vlažnica (Hygrophorus limacinus), koja je mnogo manjih dimenzijama i sa slabije sluzavim klobukom i stručkom, te smeđe-bijela puževica (Hygrophorus mesotephrus), koja raste u bjelogoričnim šumama, a listići se kratko spuštaju po bjelkastom stručku, koji je s jedva uočljivom smećkastom nijansom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 927. Maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus (Fr.) Fries)
 |
VELIKA PUŽEVICA
Hygrophorus penarioides Jacobsson & E.Larss.
Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje + -oides (lat.) = sličan, nalik na. Po sličnosti sa suhom puževicom (Hygrophorus penarius).
Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo uzdignut na sredini, gladak, suh, nikada nije sluzav, lagano je pahuljast, bijel, bjelkast, s manje ili više izraženom ružičastom nijansom.
Stručak: 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, izdužen, zadebljan je na sredini, trbušast, na bazi je zašiljen, bjelkast.
Listići: Mekani, voštani, spuštaju se po stručku, račvasti, bijeli do žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 4-4.5 µm, Q = 1-1.7, Qav = 1.35, bazidije su 50-60 x 6-8 µm (cromushrooms: (6) 6.1 - 7.3 (7.9) × (4) 4.4 - 5.1 (6.2) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.6 × 4.7 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.
Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen ili je malo neugodan po užeglom ulju, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom, voli vapnenasto tlo i toplinu, na mediteranskom području. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, krajem studenoga na lokalitetu na otoku Krku, drugu i treću Danijel Balaško, a četvrtu Tihana Prcić.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.
Napomena: Vrlo se teško razlikuje od suhe puževice, kojoj je klobuk najviše 12 cm širok, stručak se sužava prema dnu, nikad nije trbušast, raste u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, a najčešće s bukvom, a širina bazidija je 4-6 µm.
 |
SUHA PUŽEVICA
Hygrophorus penarius Fr.
Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje. Po jestivosti.
Engleski naziv: Matt Woodwax
Klobuk: 4-12 cm širok, kompaktan i tvrd, mesnat, najprije je konveksan pa raširen i malo ispupčen na sredini, sjajan, gladak, samo je prema rubu sitno ljuskav, suh, nikada nije sluzav, bijel je ili žućkast, sredina je uvijek malo tamnija, mjestimično sa smeđim pjegicama, rub je dugo vremena podvijen i tanak.
Stručak: 5-10 cm visok i 0.8-2 cm debeo, zdepast, tvrd, valjkast, pun, često je zakrivljen, sužava se prema bazi, nije zadebljan na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav pa suh i pahuljast, osobito na donjem dijelu, bjelkast je i s crvenkastom nijansom.
Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, dosta su debeli, mekani, voštani, račvasti, pravilno se izmjenjuju, nisu lomljivi, spuštaju se po stručku, bijeli su do žućkasti, također su s ružičastom nijansom.
Spore: Eliptične do široko eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 4-5 µm, Q = 1-1.8, Qav = 1.4, bazidije su 40-50 x 4-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Relativno je čvrsto za puževice, debelo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je ružičasto; miriše na voće ili kuhano mlijeko, a okus je slatkast, orašast.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, ali i drugim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, 23.10.2024. i 1.11.2025., u šumi bukve.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.
Napomena: Dosta je velikih dimenzija, raste samo ispod bjelogoričnog drveća, na vapnenastom tlu. Najsličnija je velika puževica (Hygrophorus penarioides), koja raste ispod hrasta, još je većih dimenzija, širina bazidija je 6-8 µm, a stručak je trbušasto zadebljan na sredini, prstenasto raspoređene, sitne, ljuskave ostatke ovoja, što je karakteristično za sluzavobijelu puževicu (Hygrophorus ligatus). Nekad se može zamijeniti s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum), koja je dosta slična, ali ima ružičasti ton klobuka.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 898. Suha puževica (Hygrophorus penarius Fries), Sinonim: Limacium penarium (Fr.) Wünsche
 |
KARMINCRVENKASTA PUŽEVICA
Hygrophorus persicolor Ricek
Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.
Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen, površina je malo vijugava, nježne je ružičaste boje, nešto je tamniji prema sredini i s mjestimičnim žutim mrljama, rub je tanak i gotovo uvijek nepravilan i zakrivljen.
Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm, valjkast ili lagano vretenast, zakrivljen, na gornjem je dijelu sa sitnim, prvo bijelim, a kasnije ružičastim granulama i sitnim prozirnim gutacijskim kapljicama, na donjem je dijelu ružičasto do crvenkasto vlaknast, bjelkast, trljanjem pocrveni.
Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su na rubu, jasno su prirasli i skoro silazeći niz stručak, bijeli, kasnije su s ružičastim mrljama.
Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 7-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Prilično je debelo, bijelo, u starosti s ružičastom ili crvenkastom nijansom; miris je ugodan na voće, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom i smrekom, na vapnenastom tlu. Slike je snimila Helena Petrić, 3.10.2025., u Gorskom kotaru.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa.
Napomena: Ima dosta neslaganja oko ove vrste, dio je skupine puževica u kojoj se nalazi medena puževica (Hygrophorus russula). Od sličnih vrsta najviše se razlikuje po dimenzijama, stručak i klobuk su skoro uvijek maleni, a klobuk oblikom i ispupčenim rubom podsjeća na neke vrste iz roda Clitocybe. Najčešće raste po jelovim šumama u kojima je prisutna i crna mirta, često raste gotovo busenasto.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 921. Karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens var. persicolor (Ricek) Bon), Sinonim: Hygrophorus persicolor Ricek
 |
|
|
Hygrophorus piceae - created in Finland by Tapio Kekki |
 |
|
|
SMREKOVA PUŽEVICA
Hygrophorus piceae Kühner
Etimologija: picea = smreka. Jer raste ispod smreke (Picea excelsa).
Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je zvonolik do konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, vlažan je i mazav, sjajan, gol, bijel, s kremasto-ružičastom nijansom, rub je iskrivljen i rijetko izvrnut.
Stručak: 3-7 cm visok i 6-10 mm debeo, valjkast, malo je sužen na bazi, najprije je pun, u starosti je šupalj, mazav je samo na vrhu, vlaknast, na vrhu je pahuljast, bijel.
Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijelo-kremasti do sivkasto-kremasti, često su s laganom ružičastom nijansom.
Spore: Eliptične, sa zrnatim sadržajem, 8-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, nježno, mekano, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi samo sa smrekom, na zemlji i u mahovini.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Ova puževica bijele boje raste ispod smreke. Od brojnih drugih puževica bijele boje iz skupine Limacium razlikuje se prvenstveno po stručku koji nije mazav, osim malo na samom vrhu. Kada je mikorizni partner nejasan teško se sa sigurnošću identificira. U tom je slučaju važna značajka krem boja listića
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 905. Smrekova puževica (Hygrophorus piceae Kühner)
 |
|
|
Hygrophorus pinophilus - created on November 2008 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester |
|
|
|
BOROVA PUŽEVICA
Hygrophorus pinophilus E.Larss., Sesli & Loizides
Etimologija: pino (lat.) = bor + -philus (lat.) = ljubitelj. Po staništu.
Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je kuglast do zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan do izravnat, s ili bez slabo široke grbice, često je s ostacima bijelog vlaknastog ovoja na rubu ili ponekad s opsežnim bijelim mrljama, ponekad je malo hrapav do ljuskav na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav, ali nikada ljepljiv, sivkasto-smeđ, samo je malo tamniji na sredini, osušen je ujednačenije smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.
Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, blago se sužava prema bazi, suh, malo je ljepljiv po vlažnom vremenu, isprva je prljavo bijel sa sitnim ljuskicama na vrhu, kasnije je sa svijetlim sivkasto-smeđim tonom.
Listići: Razmaknuti, 36-50 ih dopire do stručka, prirasli, debeli, voštani, izmiješani su s lamelulama, bijeli, ponekad su sa svijetlom mesnatocrvenkastom nijansom.
Spore: Eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11.3 x 4.8-6.6 μm, Qav = 1.63-1.75, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 35-60 x 5-10 μm, sterigme su duge 6–8 μm, bazidiole su slične bazidijama ili manje, 32.8-48.5 x 6.2-7.2 μm, cistide nisu prisutne, trama listića je bilateralna do divergentna, sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 18-20 μm, pileipelis je iksotrihoderm debljine do 400 μm, sastoji se od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, u želatinoznom sloju su glatke, prozirne ili pigmentirane hife, gornji sloj je s inkrustiranim pigmentiranim hifama, trama klobuka se sastoji od gusto raspoređenih, gotovo paralelnih, isprepletenih hifa širokih do 15 μm, stipitipelis se sastoji od 4-5 μm širokih isprepletenih, razgranatih hifa, terminalni segmenti su glatki, prozirni ili pigmentirani; kopče su u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo; miris je ponekad nejasan, ali obično jak, podsjeća na gorke bademe, kao kod mirisne puževice (Hygrophorus agathosmus), a okus je blag.
Kemijske reakcije: Rekacija površine klobuka, stručka i listića s KOH je negativna.
Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, pojedinačno ili u skupinama, ponekad busenasto, u crnogoričnim šumama, u simbiozi prvenstveno s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra i Pinus pinaster), na neutralnom ili vapnenastom tlu.
Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Podsjeća na mirisnu puževicu, od koje se razlikuje po nešto ujednačenije i tamnije obojenom sivkasto-smeđom klobuku. Uglavnom je rasprostranjen u južnoj Europi i povezan s borovima, dok je mirisna puževica ograničenija na sjevernu Europu i povezana sa smrekama. Morfološki je slična mirisnoj puževici, koja je sa sivljim klobukom, obično tamnijom sivo-smeđom sredinom, bijelim listićima bez ružičastog odsjaja i raste ispod smreke, lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), koja je većih dimenzija, s bjelkastim listićima obično s ružičastim odsjajem kod mladih i svježih primjeraka, a vjerojatno je isključivo povezana sa smrekom ili jelom, zumbulovoj puževici (Hygrophorus hyacinthinus), koja izraženo miriše na zumbule, s nešto je duljim sporama, a povezana je sa smrekom, te pustenastoj puževici (Hygrophorus pustulatus), koja je bez mirisa i ima sivo-smeđi do crno-smeđi, vlaknasto-ljuskavi klobuk, suhi, svilenkasti i tipično točkasto ljuskavi stručak, nešto dulje spore, 9-11 μm i povezana je sa smrekom.
 |
PJESNIČKA PUŽEVICA
Hygrophorus poetarum R.Heim
Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.
Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, lako se guli, površina je sluzava i ljepljiva, ponekad je bijel, češće je krem, žućkast, žućkasto-ružičast do svijetlo marelično narančast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.
Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, proširen je na vrhu, a prema bazi se sužava, pun, malo je mazav pa zatim suh, u starosti je prekriven srebrnastim vlakancima, bijel do žućkast.
Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.
Spore: Eliptične, neamiloidne, 6-8 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlonarančasto; miriše na voće, balzam ili cvijeće, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Baza stručka s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 20.10.2019., na lokalitetu Trakošćan, a ostale Danijel Mulc, 19.10.2024., na lokalitetu Brod Moravice, u Gorskom kotaru.
Doba rasta: 9, 10
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Slične su jelova puževica (Hygrophorus pudorinus), koja raste u crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus, te suha puževica (Hygrophorus penarius), kod koje je klobuk manji i svjetliji, nije s ružičastom nijansom, već je bijel ili žut. Paziti da se ne zamijeni vitezovkama (Tricholoma), kod kojih su listići obično zaokruženi uz stručak.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 896. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum Heim); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R.Heim)
|
ZAMAŠNA PUŽEVICA
Hygrophorus ponderatus Britzelm.
Etimologija: ponderatus (lat.) = rešeto, prorešetano. Po velikim dimenzijama.
Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka i prilično ljepljiva, bijel, nekad je krem do okerast na sredini, rub je gladak, zakrivljen i lagano pahuljast, a u starosti je izvrnut.
Stručak: 3-10 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, relativno kratak, valjkast ili trbušasto zadebljan na sredini, rjeđe je malo izdužen, često je izraženo gomoljast na bazi, ljepljiv, bijel do bjelkast.
Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s kratkim lamelulama, dosta su široki, skoro su trokutastog oblika, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli do krem.
Spore: Eliptične, glatke, 8-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Čvrsto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Vrlo su slične bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja je mnogo veća rastom, kao i suha puževica (Hygrophorus penarius) koja je drugačije boje, odnosno nije snježnobijela.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 906. Zamašna puževica (Hygrophorus ponderatus Britz.)
|
LJUBIČASTA PUŽEVICA
Hygrophorus purpurascens (Alb. & Schwein.) Fr.
Etimologija: purpura (lat.) = ljubičasto (ova boja u antičko doba nije bila današnja ljubičasta, nego više crvenkasto-ljubičasta nijansa dobivena od morskih puževa) + -scens, -scensis (lat.) = postajati ili imati tendenciju prema. Po boji.
Engleski naziv: Veiled Purple Waxcap
Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, zatim se otvori i izravna na sredini, ostali dio je savijen prema dolje, površina je sluzava, ružičast, sredina je dekoriran crvenkasto-smeđim ljuskicama koje prelaze u mrlje na svijetloružičastoj osnovi, rub je gladak, podvijen i tanak, svijetli bijeli do svijetloljubičasti ovoj dugo prekriva listiće.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, relativno je dug, valjkast, skoro uvijek se sužava od vrha prema bazi, površina je prilično nepravilna, sluzava i mazava, crvenkasto vlaknasta, bijel je ili lagano ružičast, ostaci prolaznog ovoja zaostaju na vrhu stručka u obliku prstenaste zone, često se razloži na bjelkaste ljuskice.
Listići: Osrednje su gusti, tanki, suženi su na oba kraja, kratko se spuštaju po stručku, bijeli do svijetloružičasti, kasnije su s ružičastim mrljama, osobito na oštrici.
Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9.5 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.
Meso: Čvrsto, bijelo; miris je ugodan na lješnjake, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu obraslom mahovinom. Pojavljuje se vrlo rano, može se pronaći već nakon topljenja snijega.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a najprepoznatljivija je po mrljama na površini, kao i dosta drugih vrsta kao što su primjerice medena puževica (Hygrophorus russula), crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor) i vinskicrvena puževica (Hygrophorus capreolarius), ova vrsta je nešto tamnija od navedenih sličnih vrsta.
 |
PUSTENASTA PUŽEVICA
Hygrophorus pustulatus (Pers.) Fr.
Etimologija: pustulatus (lat.) = prišt, bubuljica. Po stručku osutom sitnim crnim bradavicama.
Engleski naziv: Blistered Woodwax
Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i često naglašeno ispupči na ulegnutoj sredini, slabo je sluzav, površina je sa sitnim crnkasto-smeđim ljuskicama koje su naglašenije prema sredini, siv do sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, ponekad malo narebran i nazubljen.
Stručak: 3-7 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, zakrivljen, površina je s izraženim smeđim ljuskavim točkicama, bjelkast.
Listići: Razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, voštani, bijeli ili sivkasti.
Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, mekano, vlažno, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od rujna do siječnja, skupno, u crnogoričnim šumama obično u simbiozi sa smrekom, na tlu bogatim hranjivim tvarima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Javorovac kod Koprivnice.
Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.
Napomena: Dio je skupine puževica sivkaste boje u kojoj se nalazi mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus) koja ima bijelo ljuskavi stručak, sluzaviju površinu klobuka i jak miris na gorke bademe.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 930. Pustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus (Pers.) Fries); 931. Bijelopustenasta puževica (Hygrophorus pustulatus var. albus)
 |
PLANINSKA PUŽEVICA
Hygrophorus queletii Bres.
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.
Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i lagano ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, sredina je sa crvenkasto-smeđim vlaknastim ljuskicama, kremast, osnova i rub su bjelkasti, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 2-11 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, tvrd, valjkast, na bazi je sužen i završava šiljato, pun, gladak, suh, ljepljiv, uzdužno je vlaknast, bijel ili žućkast.
Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, poslije su s crvenkastom ili narančastom nijansom.
Spore: Eliptične, prozirne, 8-14.4 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Prilično je debelo, tvrdo, bijelo, uz rub je lagano žućkasto; miriše slabo na gorke bademe, a okus nije izražen.
Kemijske reakcije: Meso s KOH požuti.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela u simbiozi samo s arišem, na travnatim površinama. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u nasadima ariša, prvi je u okolici Velike Gorice, dok je primjerke na slikama snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Veliki Poganac kod Koprivnice.
Doba rasta: 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA
Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Slična je djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus), koja je s karakterističnim ružičastim mrljama na sredini klobuka. Kada se natopi vodom, na bazi stručka pojavi se kao odrezan bijeli dio, što je odlika mnogih vrsta iz roda Hygrophorus. Kada se plodno tijelo osuši, oštro razgraničenje bijele i narančasto-oker boje nestane.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 902. Queletova puževica (Hygrophorus queletii Bresadola); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Planinska puževica (Hygrophorus queletii Bres.)
 |
MEDENA PUŽEVICA (MEDENKA)
Hygrophorus russula (Schaeff. ex Fr.) Kauffman
Etimologija: russus (lat.) = crveno. Po ružičastoj boji.
Engleski naziv: Pinkmottle Woodwax
Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, a kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, površina je slabo sluzava po vlažnom vremenu, uglavnom je potpuno suha, radijalno vlaknasta, ružičasto-crven ili vinskicrvenkast, mjestimično je s vinskicrvenkastim mrljama, prema rubu je svjetlije žućkaste ili zelenkaste boje, rub je dugo vremena podvijen.
Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2 cm debeo, pun, sužen je na vrhu i dnu, na vrhu je sitno pahuljast, bijel, svjetliji je od klobuka, mjestimično je s crvenkastim mrljama.
Listići: Gusti, prirasli, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kremasti, ubrzo su jako prošarani s crvenkastim mrljama.
Spore: Eliptične, prozirne, 7-9 x 4-6 µm (cromushrooms: (5.7) 6.4 - 8.3 (8.9) × (4) 4.6 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.3 × 5 µm, Qav = 1.5); otrusina je bijela.
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu polako pocrveni; miriše na voće ili kiseli kupus, a okus je blag.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, a rjeđe bukvom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Nije prikladna za sušenje.
Napomena: Slične su crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), koja je tamnije vinskicrvene boje, raste u crnogoričnim šumama i ima gorko meso, ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens), koja je tipične crvene boje i ima zastorak koji kasnije ostavlja ostatke vjenčića na bijelom stručku, te karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor), koja je vitkija, intenzivnije obojena i dosta ružičasta.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 915. Medena puževica (medenka) (Hygrophorus russula (Schff. ex Fr.) Quél.)
|
SECRETANOVA PUŽEVICA
Hygrophorus secretanii Henning
Etimologija: U čast Louisu Secretanu (1758.-1839.), švicarskom botaničaru i mikologu, koji je dao značajan doprinos opisu europskih gljiva u 19. stoljeću. Po imenu.
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je široko konveksan, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, ljepljiv, brzo se suši, gladak, kasnije vlaknasto crtast, ponekad je fino raspucan, krem, žućkast, smećkast do narančasto-smeđ, ponekad je s ružičastom nijansom, kasnije je ružičast do vinskicrven, osobito na sredini, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, nepravilan.
Stručak: 3-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, suh, sitno je ljuskav do uzdužno vlaknast, bjelkast, zatim je boje klobuka.
Listići: Razmaknuti, široki, debeli, prirasli, često su račvasti, isprva su bjelkasti, zatim su krem-ružičasti.
Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 10-14 x 5.5-7.5 µm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 70-97 x 10-12 μm, ciside su odsutne, trama listića je formirana od hifa širokih 4-14 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 3-5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Čvrsto, bjelkasto do žućkasto, nepromjenjivo; miriše izraženo na gorke bademe ili trešnje, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uglavnom u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, u mahovini.
Doba rasta: 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.
Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji se brzo suši, mijenja boju od žućkaste do smećkaste, a zatim postane ružičast do vinskicrvenom i kasnije uzdužno vlaknast, širokim, razmaknutim, bjelkastim listićima, kasnije su boje klobuka, suhom stručku koji je kasnije boje klobuka, jakom mirisu mesa na gorke bademe ili trešnje, velikim sporama i bazidijama, te rastu ispod crnogoričnog drveća.
 |
|
|
Hygrophorus speciosus - created on October 2017 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda |
|
|
|
BRESADOLOVA PUŽEVICA
Hygrophorus speciosus Peck
Etimologija: U čast talijanskog mikologa Giacomo Bresadole (1847.-1929.). Po odgovarajućem imenu.
Engleski naziv: Splendid Woodwax
Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori, kasnije je blago lijevkast, dosta je ljepljiv, žućkasto-narančast s tamnijom narančastom sredinom, rub je najprije podvijen pa kasnije izvrnut.
Stručak: 6-10 cm visok i 0.5-2 cm debeo, vitak, valjkast, sužen je na vrhu, u mladosti je mazav i ljepljiv, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, ispod klobuka je dekoriran žućkasto-narančastim ostacima koprene, bijel ili žut.
Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli pa žućkasti, u starosti su žuti.
Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 8-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili svijetložuto; miris je ugodan, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo po planinskim livadama u simbiozi s arišem ili borom. Često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei).
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Slične su vrste kasna puževica (Hygrophorus hypothejus) koja je ujednačeno obojena i tamnija, a češća je na području srednje i sjeverne Europe, te ariševa puževica (Hygrophorus lucorum) koja ima žuti klobuk i glatki i žućkasto-bijeli stručak. Raste u jesen samo ispod ariša u velikoj množini, izvrsne je kvalitete.
|
UGODNA PUŽEVICA
Hygrophorus suaveolens Kleine & E.Larss.
Etimologija: suavis (lat.) = sladak, ugodan + -olens (lat) = koji miriše. Po ugodnom mirisu.
Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik do stožast, kasnije je otvoren i s grbicom ili blago ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, sivo-smećkast do lagano maslinasto-smeđ na sredini, izraženo je svjetliji prema rubu, sušenjem postaje ujednačeno siv, rub je podvijen u mladosti, uskoro se izravna, ponekad je nazubljen.
Stručak: 5-12 cm visok i 1-1.8 cm debeo, lomljiv, valjkast, blago je batinast ili se sužava prema bazi, u mladosti je ljepljiv, ostaje izraženo ljepljiv i u starosti, prvo je bijel i bjelkasto ljuskav, osobito na vrhu, kasnije je svijetlo sivkasto-smeđ do smećkast i manje izraženo ljuskav.
Listići: Razmaknuti, 18-44 ih dopire do stručka, debeli, voštani, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bijeli, u mladosti su ponekad sa sivkastim odsjajem.
Spore: Eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11 x 4-5 μm, Qav = 1.6-1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 45-60 x 8-10 μm , sterigme su duge 6-8 μm, trama listića sastoji se od isprepletenih, valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s terminalnim segmentima do 20 μm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo; miris podsjeća na gorke bademe, a okus je blag.
Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra).
Doba rasta: 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Po mirisu na gorke bademe su slične mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus), zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthinus) i bademova puževica (Hygrophorus odoratus).
 |
|
|
Hygrophorus unicolor - created on October 2017 in Bad Gleichenberg, Austria by bernardwieser |
|
|
|
JEDNOBOJNA PUŽEVICA
Hygrophorus unicolor Gröger
Engleski naziv: Twotone Woodwax
Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo je izravnat i sa sitnim ispupčenjem na sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu jako sluzava, bjelkast, od polovice prema sredini sve više oker-smeđ do narančasto-smećkast, rub je dugo vremena podvijen, tanak, valovit.
Stručak: 3-8 cm visok i 4-9 mm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, cijelom je dužinom bijelo vlaknasto ljuskav, bjelkast, krem do sivkasto-okerast.
Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili su s narančasto-smeđim odsjajem, oštrica je glatka.
Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, u sredini je obično crvenkasto gotovo do stručka; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Reakcija mesa s KOH je negativna.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, na vapnenastom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.
Napomena: Slične su dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus), koja je sa širokim tupim ispupčenjem na sredini klobuka, a stručak završava šiljato, te grabova puževica (Hygrophorus lindtneri), koja raste ispod lijeske.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 910. Jednobojna puževica (Hygrophorus unicolor Gröger)
Pravilnici i zaštita gljiva
Crvena knjiga gljiva Hrvatske
Pravilnik o zaštiti
Pravilnik o ispitima
Popis gljiva za ispite
Gljivarski kodeks HMGS-a
Suradnici
Prirodoslovni muzej - Split
Dodatno
Pregled spora
Nazivi vrsta
Globalni popis jestivih gljiva
Trovanja i sindromi trovanja
Kazalo grafičkih simbola
Romagnesijevi kodovi boje otrusine
Kodovi reakcija krasnica na kemijske reagense
Upute za korištenje ključa vrsta
Kalkulator alkoholno-vodenog ekstrakta
Korisni linkovi
UNITE - DNA sekvence
BLAST - usporedba DNA sekvenci
Index Fungorum
GBIF - taksonomija
MushroomExpert.Com
Please consider supporting our efforts for better webpage.