Tephrocybe ambusta - created on October 2016 in Monastero di Vasco, Piemonte, Italy by Nicolò Oppicelli

SPALJENA UGLJENARKA

Tephrocybe ambusta (Fr.) Donk

Etimologija: ambustus (lat.) = spaljen, izgoren. Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ponekad s malom kvržicom na sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu lagano mazava i sjajna, smeđ do tamnosmeđ, rub je podvijen, malo je prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, uglavnom je bijelo zrnast, bjelkast.

Listići: Prilično su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, krem-bjelkasti, zatim su smeđi.

Spore: Kuglaste, prekrivene su s malim, zaobljenim bradavicama, prozirne, 5-7 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 29-31 x 7.4-8 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnih hifa, blago želatinoznog izgleda; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, uz površinu stručka je smećkasto; miris je na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na opožarenom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Determinacija vrsta iz roda Tephrocybe uglavnom se temelji na mikroskopskim karakteristikama, osobito spora. Na istom staništu rastu rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophila), koja se prepoznaje po glatkim ili gotovo glatkim eliptičnim sporama, crna ugljenarka (Tephrocybe atrata), koja je s glatkim kuglastim sporama, te grbavosporna sivolistićavka (Sagaranella gibberosa), koja se razlikuje po kuglastim sporama s jako izraženim izbočinama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe anthracophila - created in Finland by Tapio Kekki

REBRASTA UGLJENARKA

Tephrocybe anthracophila (Lasch) P.D.Orton

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit + filos (gr.) = prijatelj. Po rastu na takvom staništu.

Engleski naziv: Bonfire Greyling

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, površina je glatka, sivo-smeđ, tamnosmeđ, rub je često svjetliji i lagano narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-8 mm debeo, tanak, valjkast, dosta je pravilan ili je lagano zadebljan na bazi, ukorijenjen, pahuljast, malo je sjajan, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, oker-smeđ, prema dnu je tamniji, gotovo je gol.

Listići: Razmaknuti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do sivkasti.

Spore: Kuglaste, glatke, 4.5-6.2 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus su na brašno ili krastavce.

Stanište: Raste jesen i zimu, od rujna do ožujka, u crnogoričnim šumama ili po livadama kao saprofit tla na vlažnim zgarištima s ostacima pougljenisanog drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu na terenima s pougljenisanim ostacima drva po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Lyophyllum atratum - created in Norway by Rob van Kruining

CRNA UGLJENARKA

Tephrocybe atrata (Fr.) Donk

Etimologija: atratus (lat.) = odjeven u crno. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, skoro je uvijek pupčast, površina je glatka, gola, prvo je skoro crnkast, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, tanak i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, često je lagano zakrivljen, pun, gladak, gol, boje je klobuka, sivo-smeđ, prema dnu je bijelo dlakav.

Listići: Rijetki, dosta su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, bijeli, sivkasti do sivkasto-krem.

Spore: Eliptične, sitno su bradavičave, prozirne, 5-8 x 3-4 µm, Q = 1.3-1.5, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do sivo-smeđe; miris i okus su na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen i zimu u parkovima, bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, na starim požarištima kao saprofit na zemlji s pogljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Sve vrste iz roda Tephrocybe su tamne, smeđo-crnkaste ili sivkasto-smeđe. Na ovoj vrsti prevladava crna boja. Slične su neke vrste iz roda Rhodophyllus koje su crnog tona i prilično sitne rastom. Vrste kod navedenog roda imaju svjetlije, ružičaste i višekutne spore, a listići često imaju tendenciju da poprime boju klobuka.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe baeosperma - created on September 2025 in Sebberkloster Hede, Denmark by Thomas Læssøe

KESTENJASTOSPORNA UGLJENARKA

Tephrocybe baeosperma (Romagn.) M.M.Moser

Etimologija: baeo (gr.) = mrk, tamnosmeđ, kestenjast + spora (gr.) = sjeme, spora. Po boji spora.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, površina je glatka, uglavnom vodenasta, tamnije ili svjetlije sivkasto-smeđ, na sredini je tamniji, po suhom je vremenu žućkast do oker, rub je blago prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3.5 mm debeo, valjkast, boje je klobuka, površina je uglavnom bijelo zrnasta, sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2.5-3 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, bazidije su 4-sporne, batinaste, 20-30 x 5-6 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto; miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprofit u bjelogoričnim šumama u lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama na sloju iglica, na trajno vlažnim i mahovinom prekrivenim mjestima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i sitnim eliptičnim sporama. Slična je ravnonoga ugljenarka (Tephrocybe platypus), koja je manjih dimenzija, s ispupčenom sredinom klobuka i većim, eliptičnim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe cessans - created on October 2020 in Oppland: Lunner, S. Oppdalen, Mørkomdalen, Solbakken, Norway by Egil Bendiksen, University of Oslo (UiO)

NEUOČLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe cessans (P.Karst.) M.M.Moser

Etimologija: cessare (lat.) = prestajati, odustajati. Po teškoj uočljivosti među sličnim vrstama.

Klobuk: 0.8-3 cm širok, prvo je široko konveksan do zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili široko pupčast, površina je radijalno vlaknasta, nije ili je slabo vodenasta, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, nekad je s maslinastom nijansom, osušen je bijel do sivkasto-bijel, rub je gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, površina je suha, pahuljasta i često s gutacijskim kapljicama, sivkast, boje je klobuka osim na vrhu gdje je bijel.

Listići: Razmaknuti, široki su do 2 mm, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, oštrica je uočljivo resasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-6.5 x 4-5 µm, Q = 1.2-1.4, bazidije su obično 2-sporne, rijetko su 1-4-sporne, prozirne, cheilocistide su brojne, uglavnom su valjkaste, batinaste ili oblika boce, 40-65 x 8-16 µm, pileipelis je s cutisom koji se sastoji od valjkastih hifa, ponekad pomalo želatiniziranih, s kopčama, s inkrustirajućim pigmentom u subpelisu, vrh stručka je s vrlo brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 4 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, u stručku je sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprofit u crnogoričnim šumama, obično ispod jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim sivkastim plodnim tijelima i staništu ispod jele.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe confusa - created on October 2024 in Aars Skov, Denmark by Jens H. Petersen

PROMJENJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe confusa (P.D.Orton) P.D.Orton

Etimologija: confusa (lat.) = zbunjen, pomiješan, teško razlučiv. Po izgledu.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut sa šiljatom grbicom na sredini, suh, vodenast, tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, prljavo krem po suhom vremenu, pjegav, rub je gladak, nije narebran, vrlo rijetko je slabo narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, pun, zatim je šupalj, nekad je stisnut, na vrhu je bijelo ljuskav, ostali je dio srebrnasto vlaknast na sivoj osnovi, bjelkast, sivkasto-bijel, baza je s čekinjastim micelijem.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasto-sivkasti, krem-sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, bazidije su 2-3-sporne, 25-33 x 5-6 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih oko 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tvrdo, žilavo, bjelkasto-sivkasto; miris i okus su slabi na brašno ili užeglo ulje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit u crnogoričnim šumama na sloju iglica, obično smreke, rijetko izravno na tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti vrstama iz roda uleknjača (Clitocybe), kojima se listići uglavnom spuštaju po stručku. Makroskopski je gotovo ista trula ugljenarka (Tephrocybe putida), kojoj su spore eliptične, 5-6.5 x 3.5-4 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama u FeSO4), 25-32 x 6-6.5 µm, s bazalnim kopčama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe mephitica - created on September 2019 in Pisavaara, Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe mephitica (Fr.) M.M.Moser

Etimologija: mephitis (lat.) = smrdljiv, odvratnog mirisa. Po mirisu.

Klobuk: 1-2.4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i izraženo tupo ispupčen na sredini, površina je pahuljasta, nije vodenasta, sivkasto-bijel, siv do svijetlo sivkasto-smeđ, svjetliji prema rubu, izblijedi kada se osuši, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, praškasto-zrnast, pahuljast na vrhu, siv.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasti, sivkasti do svijetlo ružičasto-sivi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto do sivkasto; miris i okus su na brašno ili užeglo ulje.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u crnogoričnim šumama i na travnjacima, obično ispod smreke, na sloju iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kestenjastosporna ugljenarka (Tephrocybe baeosperma), koja ima više sivkasto-smeđi klobuk, s vodenastom površinom, slabo je narebran i ima nešto veći Q spora.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe osmophora - created on October 2024 in Biel/Bienne, Switzerland by nschwab

MIRISNA UGLJENARKA

Tephrocybe osmophora (E.-J.Gilbert) Bon

Etimologija: osme (gr.) = miris, aromatičan zadah + phoros (gr.) = koji nosi, koji ima. Po mirisu.

Engleski naziv: Sweet Greyling

Klobuk: 0.6-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i lijevkasto ulegnut na sredini, površina je izraženo vodenasta, tamno oker-smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, izblijedi u prljavo oker boju, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, uglavnom je narebran.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema dnu, blago je zakrivljen, površina je prekrivena srebrnim vlaknima, pahuljast na vrhu, boje je klobuka, smeđ do sivo-smeđ, po suhom je vremenu nešto svjetliji, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, smeđi do sivi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 2.5-3.5 µm, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama s FeSO4) visoke su 25-33 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe do sivo-smeđe; miris je aromatičan ili vrlo neugodan, a okus je na brašno ili nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bora, na sloju iglica ili u lišću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po lijevkastom klobuku, aromatičnom mirisu mesa i staništu u svim tipovima šumama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe platypus - created on September 2023 in Loue, Marmorilouhos, Finland by Tapio Kekki

RAVNONOGA UGLJENARKA

Tephrocybe platypus (Kühner) M.M.Moser

Etimologija: platys (gr.) = širok, ravan, plosnat + pous (gr.) = noga, stopalo. Po bazi stručka.

Klobuk: 0.5-3.2 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i s velikom grbicom na sredini, površina je gola, sjajna, vodenasta, sitno zrnasta, osobito na sredini, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, blijedi po suhom vremenu, rub je slabo prozirno narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, često je zakrivljen, gladak, uzdužno je crtast, na vrhu je pahuljast, u mladosti je svjetliji od klobuka, bjelkast, kasnije od baze postaje žuto-smeđ do svijetlosmeđ, na bazi je bijelo pamučast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.5-6.5 x 3-4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-29 x 6-7 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.7, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom izduženih i/ili isprepletenih, višesegmentnih i ponekad inkrustiranih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, malo je elastično, sivkasto-bijelo, uz površinu stručka je oker-smeđe; miris je na brašno, a okus je blag do malo užegli.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, skupno, kao saprofit u bjelogoričnim šumama na otpalom lišću bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, topole ili lijeske.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mala je gljiva koja raste na trulom lišću bjelogoričnog drveća. Odsutnost cheilocistida isključuje sve slične vrste iz rodova Collybia, Gymnopus i Clitocybe, a posebno zbog njihovog neispupčenog i/ili lijevkastog klobuka. Zbog prisutnosti cheilocistida su isključeni i rodovi Gerronema, Fayodia i Gamundia. Rod Baeospora je isključen je zbog svojih dekstrinoidnih spora i odsutnosti kopči. Rod Tephrocybe uključuje vrste s relativno homogenim makroskopskim karakteristikama pa se njihova determinacija često temelji na analizi mikroskopskih karakteristika, osobito spora. Slična je kestenjastosporna ugljenarka (Tephrocybe baeosperma), koja je nešto većih dimenzija, s neispupčenom sredinom klobuka i manjim sporama.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Tephrocybe putida - created on October 2006 in Høstemark Skov, Denmark by Jens H. Petersen

TRULA UGLJENARKA

Tephrocybe putida (P.Karst.) M.M.Moser

Etimologija: putida (lat.) = smrdljiv, zaostalog mirisa, pokvaren. Po mirisu.

Klobuk: 2.5-7 cm širok, u početku je konveksan, zatim je izravnat sa širokom, tupom grbicom na sredini, površina je glatka, vodenasta, smeđ do sivo-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, postane sivkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, ubrzo se izravna, prozirno je narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, na bazi je nešto širi, na vrhu je pahuljast, siv.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, u početku su sivkasti, u zrelosti postaju sivi do sivkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama u FeSO4), s bazalnim kopčama, do 35 x 10 µm, cheilocistidije su odsutne, pileipelis se sastoji od želatiniziranog cutisa od valjkastih, isprepletenih, uskih hifa širokih do 6 µm, s unutarnjim pigmentom, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, sivkasto do smeđe-sivo; miris i okus su malo neugodni na brašno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprofit u crnogoričnim šumama, na šumskim livadama, pašnjacima, obično ispod smreke ili borovice, na kiselom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti vrstama iz roda uleknjača (Clitocybe), kojima se listići uglavnom spuštaju po stručku. Makroskopski je gotovo ista promjenjiva ugljenarka (Tephrocybe confusa), kojoj su spore eliptične, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, bazidije 2-3-sporne, 25-33 x 5-6 µm, bez bazalnih kopči.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

UŽEGLA UGLJENARKA

Tephrocybe rancida (Fr.) Donk

Etimologija: rancidus (lat.) = zao, gorak, lošeg ukusa. Po lošem mirisu i okusu mesa.

Engleski naziv: Rancid Greyling

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, u starosti je neravan, površina je mazava po vlažnom vremenu, glatka, sjajna, vodenasta, siv, sivo-smeđ, sivo-plav, maslinasto-siv ili je tamnosiv, jako blijedi, rub je bijelo pahuljast.

Stručak: 4-6 cm visok i 4-6 mm debeo, debeo, sduboko je ukorijenjen, s korjenastim je produžetkom dugim do 8 cm, šupalj, gol, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljast, boje je klobuka, siv, sivo-smeđ, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivi do sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke ili sa sitnim bodljama, prozirne, 7-8.5 x 4-4.5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivkasto je do svijetlosmeđe, u šupljoj je sredini stručka bjelkasto; miriše na brašno ili užeglo ulje, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao saprofit tla u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Ova vrsta pripada rodu Tephrocybe koji je dosta prepoznatljiv po boji, ali i po korjenastom stručku i jakom mirisu.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.