Ukupno vrsta gljiva: 2560

Gljive iz ovog roda su tvrde i kožaste. Stručak je kratak, tvrd i postrance postavljen u odnosu na klobuk; listići se spuštaju po stručku, za razliku od roda Lentinellus u pravilu oštrica listića nije nazubljena. Rastu na raznom drveću (panjevima); otrusina je bijela ili boje pijeska. Zbog kožastog mesa nemaju osobitu kulinarsku vrijednost.

Rod: Panus Fr.

Više takse:

Carstvo: Fungi

Koljeno: Basidiomycota

Razred: Agaricomycetes

Red: Polyporales

Porodica: Panaceae

Izravno podređene niže takse: prikaži

Panus conchatus

Nejestiva gljiva     Na listi za determinatore

ŠKOLJKASTA BUSENJAČA

Panus conchatus (Bull.) Fr.

Engleski naziv: Lilac Oysterling

Klobuk: 3-15 (25) cm širok, školjkast, lijevkast ili je nepravilnog oblika, žilav, tvrd; najprije je ljubičast ili ružičasto-crven, kasnije blijedi do ružičasto-oker narančasto-smeđe ili žuto-smeđe boje, vlaknasto-čehast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, lateralno je postavljen u odnosu na klobuk, kratak, pun, zadebljan je na bazi, žilav; najprije je ljubičasto-crvenkast je ili žuto-oker, baza je čekinjasta i vunasto obrasla.

Listići: Vrlo su gusti, uski, žilavi, ponekad su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, ponekad su anostomozirajući; oštrica je glatka; mesnatoružičasti, zatim su okerasti, crvenkasto-smeđi ili svijetloljubičasto-smeđi.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, prozirne, s tankim stijenkama, (3.5) 5.1 - 7.1 (8.2) × (2.3) 2.6 - 3.8 (4.2) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.2 (2.5), N = 100, Me = 6.1 × 3.2 µm, Qav = 1.9; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, elastično, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, kiselkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze, topole ili jabuke, ali i kao parazit na živom drveću; izazivaju bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Taksonomijska pozicija ove vrste nije u potpunosti određena. Prepoznatljiva je prvenstveno po ružičasto-ljubičastom odsjaju, osobito na listićima, ima dosta sinonima. Na istom staništu raste i sličan trpki grudovac (Panellus stypticus), koji je dosta manji rastom, ima vrlo kratak stručak koji je do listića zadebljan, a listići se ne spuštaju niz stručak već su prirasli. Slična mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus) miriše po anisu, a oštrica listića joj je lagano nazubljena.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1038. Školjkasta busenjača (Panus conchatus (Bull. ex Fr.) Fries), Sinonimi: Panus flabeliformis Schff., Pleurotus conchatus (Bull. ex Fr.) Kummer

Thaxterogaster turmalis

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Panus neostrigosus

Nejestiva gljiva

ČEKINJASTA BUSENJAČA

Panus neostrigosus Drechsler-Santos & Wartchow

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, može biti lijevkasto udubljen ili školjkast; u mladosti žuto-oker, crvenkast do mesnatoružičast s blagom ljubičastom nijansom, poslije izblijedi, po cijeloj površini oštro čekinjast, rub je dugo vremena podvijen, uglavnom je intenzivno ružičast i dlakav.

Stručak: Vrlo je kratak, ponekad skoro ne postoji, najčešće je lateralno postavljen u odnosu na klobuk, pun, tvrd; žuto-oker, cijelom je dužinom oštro čekinjast, baza je žućkasto vunasta.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, žuto-smeđi, oker, svijetlosmeđi ili mesnatoružičasti, oštrica je uglavnom intenzivno ružičasta i sitno nazubljena.

Spore: Valjkaste, prozirne, 5-6 x 2-3 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Tanko, čvrsto, kožasto, bijelo; miriše na brašno, a okus je trpak, gorkast i također na brašno.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće u proljeće i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili kestena, a vrlo rijetko na crnogoričnom drveću. Primjerke na trećoj i četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ružičastom tonu i dlakavom rubu klobuka. Dok je posve mlada, čekinjasta se busenjača lako može zamijeniti sa školjkastom busenjačom (Panus conchatus), koja raste u isto vrijeme i na istome mjestu. Slični su trpki grudovac (Panellus stypticus) i uskolisna pilašica (Neolentinus cyathiformis) od kojih se razlikuje prvenstveno po baršunasto-dlakavom klobuku i jasno dlakavom rubu klobuka. Na krupnim drvnim ostacima (panjevi, trupci) vrba raste mirisna pilašica (Neofavolus suavissimus), koja ima pravilan i malo ulegnut klobuk, gladak ili malo radijalno hrapav, a listići su vrlo rijetki, zbog čega nije moguća zamjena. Vrlo je rijetka i nema nikakvu kulinarsku vrijednost.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1039. Čekinjasta busenjača (Panus rudis Fries), Sinonim: Lentinus strigosus (Schw.) Fr.

Thaxterogaster turmalis

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

IDI NA VRH

Izravno podređene niže takse: prikaži