CINOBER RAZNOCIJEVKA

Trametes cinnabarina (Jacq.) Fr.

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Northern Cinnabar Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (25) cm široko, u obliku je konzole, ploče ili lepeze, spljošteno, točkasto je učvršćeno za podlogu; blijede je narančasto-crvene boje, u starosti je sivo-smeđe, površina je glatka ili hrapava, sitno je dlakava i malo izbrazdana.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, često su rascijepljenog ruba, oko 2-3/mm², 0.25-0.5 mm, cinobercrvene, u starosti su žuto-smeđe do tamnosmeđe.

Spore: Valjkaste do kobasičasto zakrivljene, nisu amiloidne, 5-8 x 2.5-3 µm (cromushrooms: (4.5) 4.9 - 5.9 (7.1) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.7) µm, Q = (2.1) 2.4 - 2.9 (3.1), N = 120, Me = 5.4 × 2.1 µm, Qe = 2.6); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, spužvasto, nakon nekog vremena je erodirano, pojasasto, žilavo i tvrdo, žuto-narančasto je do narančasto-crveno, u starosti postane bjelkasto do žuto; miris nije izražen, a okus je neugodno gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, najviše dvije godine, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, bukve ili trešnje; izaziva bijelu trulež drva. Prve dvije slike snimljene su početkom veljače u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na trulom drvu bukve, treću Neven Ferenčak, a posljednje dvije Danijel Balaško.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karmincrvenoj boji klobuka, a najčešće se pronađe na oborenom trupcu trešnje. Inače je meso kod raznocijevki obično bijelo, ali ne i kod cinober raznocijevke.

ZELENKASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes gibbosa (Pers.) Fr.

Etimologija: gibboso = grbavo. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Lumpy Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 (30) cm široko, spljošteno je ili vijugavo, s tupom je grbom oko spoja sa supstratom; u mladosti je bjelkasto do oker, od zone rasta postaje sve zelenije, u starosti je nastanjeno zelenim algama, stoga je zeleno u sredini, baršunasto, maljavo, brazdasto-pojasasto.

Rupice/cjevčice: Uske, 0.3-0.5 mm široke, višekutne (izdužene), nepravilne, bjelkaste, sivkasto-okeraste ili oker; cjevčice su 0.9-2 mm duge, jednoslojne.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, prozirne, nisu amiloidne, 4-6 x 2-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Skoro je erodirano, plutasto, čvrsto, kompaktno, bijelo, krem ili krem-crvenkasto; miris je malo kiselkast, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine (glavno razdoblje rasta su ljeto i jesen) kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, obrađeno drvo) raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, bukve ili trešnje, pronađe se i na živom stablima; gotovo je vječna vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je pretvrde konzistencije mesa.

Napomena: Najvažnija karakteristika za determinaciju ove vrste su višekutne rupice koje su isprva bijele boje, himenij je labirintan, a klobuk je urezan kao kod vrsta iz roda Deadalea. Površina klobuka je vijugava, svijetle boje, kasnije je prisutna je zelena boja, jer su obrasli algama, što je karakteristično za određene vrste iz roda Polyporus. Može dostići ogromne dimenzije.

ČEKINJASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes hirsuta (Wulfen) Lloyd

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Hairy Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 4-15 (25) cm široko, lepezastog je oblika, često se naslažu poput crijepova na krovu kuće; bjelkasto, sivkasto, žućkasto, smeđe ili hrđastosmeđe, na kraju je sivo-crnkasto, na sredini je također zelenkasto zbog rasta alga na površini, brazdasto-pojasasto, baršunasto, površina je prekrivena kratkim dlačicama iste dužine ili su dlačice nekad krute i kosmate, rub je bjelkast, žuto-smeđ, smeđ ili crveno-smeđ, bez sjaja i relativno debeo.

Rupice/cjevčice: 0.2-0,4 mm široke, relativno su široke, 1-3/mm², okruglaste, kratko su bjelkaste ili sivkaste, kasnije su žućkaste, narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, u starosti postaju sive, osobito na rubnom dijelu.

Spore: Valjkaste, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 2-2.9 µm; otrusina je bjelkasto-siva.

Meso: Tanko, drvenasto, osušeno je kožasto i žilavo, u gornjem je dijelu tanko, u donjem je dijelu s bijelo-sivim slojem odvojenim tamnijom, često crnom crtom (duplex sloj), ovaj sloj ponekad nije uočljiv; miris nije izražen ili je na gljive, a okus je blag, u starosti je gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Karakterizira je sivo-plavkasta boja koja je u kontrastu sa žućkasto-riđom bojom rubnog pojasa. Raste u zajednicama na drvu kestena.

OKER RAZNOCIJEVKA

Trametes ochracea (Pers.) Gilb. & Ryvarden

Engleski naziv: Ochre Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-6 (8) (50) cm široko, karakteristično je jednim krajem pričvršćeno za supstrat, izravnato, rub je tanak, dosta mesnato, djelomično je trokutastog oblika, izdiže se poput polumjeseca, često je zajedno naslagano po nekoliko klobuka, poredani su skoro poput crijepova na krovu kuće; bijelo-krem, bijelo-sivkasto, žućkasto-smeđe, oker, narančasto-smećkasto i crvenkasto-smećkasto, može biti i tamnije, površina je prilično nepravilno vijugava, kvrgava, grbava, dlakava, sitno baršunasta, kosmata, s pojasevima koji nisu sjajni (pogledati rod Coriolus), rub je uglavnom nešto svjetliji, dekoriran je kratkim dlačicama, a ponekad je skoro gladak.

Rupice/cjevčice: Relativno su sitne, okruglaste, s debelim pregradama, 3-4/mm², najprije su bjelkaste, kasnije su žuto-okeraste do sivo-smeđe; cjevčice su do 4 mm duge.

Spore: Valjkaste, prozirne, 4.5-7.5 x 1.9-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Pri dnu je 0.2-2 cm debelo, žilavo, elastično, pamučasto, uvijek je bez crne crte između mesa i baršunaste kožice, bijelo do krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, hrasta, breze, topole i vrbe, na otvorenim mjestima, također često u blizini vode u aluvijalnim šumama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Po izgedu je nije uvijek lako razlikovati od sličnih vrsta. U mladosti je baršunasta, ali kasnije postane glatka. Nema sjajnu površinu i time se razlikuje od sličnih vrsta iz roda Coriolus ili Trametes koje imaju svilenasto-sjajnu površinu i nešto tanje meso.

KREMBJELKASTA RAZNOCIJEVKA

Trametes pubescens (Schumach.) Pilát

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlakavosti.

Plodno tijelo (klobuk): 2-5 (9) cm široko, busen može biti i do 40 cm širok, lepezastog je ili školjkastog oblika, djelomično je trokutasto; bijelo, u starosti je krem do žuto-narančasto, fino je baršunasto i smeđe čekinjasto, pojasasto, rub je žućkast, tanak i oštar.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.4 mm su široke, guste, 3-5/mm², okrugle, višekutne, kasnije su labirintne, bijele, kasnije su žućkaste; cjevčice su 4-6 mm duge.

Spore: Valjkaste do kobasičaste, glatke, nisu amiloidne, 5-7 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bjelkasto-siva.

Meso: 2-6 mm debelo, mekano, pamučasto, žilavo, kasnije je plutasto, skoro je erodirano i drvenasto, bjelkasto, nema tamnu crtu između mesa i gornje površine; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, često s klobucima naslaganim jedan iznad drugoga, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito johe, a samo ponekad bukve, vrbe ili breze; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, krajem rujna, na truloj grani graba ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Trametes s potpuno bijelim i pojasastim klobukom koji je poslije, kada se gljiva razvije, žutog tona, klobuci često obrastaju veliku površinu drva, najčešće se pronađe na drvu johe.

ANIS RAZNOCIJEVKA

Trametes suaveolens (L.) Fr.

Etimologija: suaveolens (lat.) = koji ima prijatan miris. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-25 (40) cm široko i 2-4 (5) cm debelo, jednim je krajem je učvršćeno za podlogu poput konzole, često su naslagana poput crijepa na krovu kuće; bijelo, krem, žućkasto, nekad je s ružičastom nijansom, baršunasto, nikad nije pojasasto, u starosti je golo, rub je uglavnom oštar.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.3 mm široke, 1-4/mm², okruglasto-višekutne, nejednake, s debelim stijenkama, tupe su ili zupčaste, bijele, bjelkate, blijedosmeđe, sivo-smeđe do sive, kasnije su žućkaste i također više ili manje ružičaste, što su starije to su tamnije; cjevčice su 0.5-2 cm duge.

Spore: Eliptične, valjkaste do kobasičaste, sužene i malo kukaste na jednom kraju, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 7-12 x 2.6-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, žilavo, zatim je gotovo plutasto i kožasto, pojasevi su slabo uočljivi, bijelo je do sivo; miriše ugodno na anis ili gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, osobito vrba i topola; izaziva bijelu trulež drva. Primjerke na slikama snimio je Safet Omerović - Basso, u prvoj polovici ožujka, na lokalitetu kod Pazina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave i kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Nešto je svjetlije boje i karakteristično miriše na anis, što je dovoljno za determinaciju ove vrste. Gotovo uvijek uzrokuje truljenje drva vrbe, obično na nekom vlažnijem mjestu.

TROGOVA RAZNOCIJEVKA

Trametes trogii Berk.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švicarskog mikologa Jacoba Gabriela Troga.

Plodno tijelo (klobuk): 5-12 (50) cm široko, u obliku je nepravilnog polumjeseca, često se po više klobuka naslaže jedan iznad drugoga; slabo je pojasasto; smeđe, sivo-smeđe, narančasto-smeđe do maslinasto-smeđe, prekriveno je vrlo gustim i kratkim žuto-smećkastim dlačicama prema oštrom rubu koji je često dosta svjetliji.

Rupice/cjevčice: Višekutne, nejednake, prilično su široke, kasnije su zupčaste, s debelim pregradama, sivkaste, na pritisak ili u starosti postanu žuto-ružičaste do žuto-hrđastosmeđe.

Spore: Skoro su valjkaste, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Drvenasto, kožasto, plutasto, bjelkasto, na dodir postane smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na živim panjevima ili drveću, najčešće topole. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom siječnja, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Ima jako dekoriran klobuk, rupice su višekutne, a pregrade debele, prilično je krupna vrsta. Po jamičastom je mesu smećkaste boje slična smeđočekinjasta rupičarka (Coriolopsis gallica).

ŠARENA TVRDOKOŠKA (PURANOV REP)

Trametes versicolor (L.) Lloyd

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po izgledu.

Engleski naziv: Turkey-Tail

Plodno tijelo: 2-5 (8) cm široko, 1-4 cm duboko i 1-2 mm debelo, raste busenasto s mnogobrojnim stepenasto nanizanim polukružnim, lepezastim i tankim klobucima koji neodoljivo podsjećaju na puranov rep; gornja je površina valovita, baršunasta i s izmjenjivim raznobojnim (crnkastim, sivim, plavkastim, smeđim, crvenkastim, žućkastim i bjelkastim) koncentričnim zonama, donja je himenijalna površina bijela, rub je oštar, neravan i valovit.

Rupice/cjevčice: Sitne, 3-6/mm², okruglaste, višekutne, najprije su bijele, kasnije postanu više ili manje žućkaste ili svijetlooker, u starosti su smeđe ili sivo-smeđe; cjevčice su do 1.5 mm duge, najprije bjelkaste, zatim su svijetlooker.

Spore: Valjkaste, nekad lagano kobasičasto zakrivljene, glatke, 4-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bjelkasto, vrlo tanko, najprije elastično, kožasto, zatim tvrdo i lomljivo, između površine klobuka i mesa se obično nalazi tamni crni sloj, u iznimnim slučajevima ovaj sloj također može izostati; miris je ugodan gljivlji, a okus neugodan, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, oboreni trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, breze ili topole; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da sadrži bioaktivne kemijske sastojke koji posjeduju protuupalne, imunomodulatorne, antioksidativne i antikancerogene učinke (National Library of Medicine. 2024. Trametes versicolor (Synn. Coriolus versicolor) Polysaccharides in Cancer Therapy: Targets and Efficacy; Polysaccharide-Peptide from Trametes versicolor: The Potential Medicine for Colorectal Cancer Treatment; Medicinal Mushroom Extracts from Hericium coralloides and Trametes versicolor Exert Differential Immunomodulatory Effects on Immune Cells from Older Adults In Vitro; In Vitro Anti-proliferative and Anti-invasive Effect of Polysaccharide-rich Extracts from Trametes Versicolor and Grifola Frondosa in Colon Cancer Cells; Deciphering the CNS anti-depressant, antioxidant and cytotoxic profiling of methanol and aqueous extracts of Trametes versicolor and molecular interactions of its phenolic compounds).

Napomena: Prepoznatljiva je po bijelom himeniju i sitnim rupicama. Klobuci su često zelenkasti od prisustva lišaja. Najsličinije su nagorjela kopitarka (Bjerkandera adusta), lažni puranov rep (Stereum insignitum) i baršunasta poličica (Stereum subtomentosum), koje nemaju bijeli već tamniji himenij.