PLEMENITI SLUZAVAC

Aureoboletus gentilis (Quél.) Pouzar

Engleski naziv: Gilded Bolete

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, prvo je okruglast pa raširen; krem-ružičast, žućkasto-ružičast do ružičasto-smeđ, ponekad crvenkasto smeđ, radijalno vlaknast, gladak, po vlažnom vremenu je mazav i sluzav, a po suhom suh i sjajan, kožica se djelomično guli.

Stručak: 5-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, ljepljiv, sluzav, pustenast, žut do oker-smeđ, sa smeđim mrljama.

Rupice/cjevčice: Velike, nepravilne, u mladosti s kapljicama, svijetložućkaste pa sjajne zlatnožute ili limunastožute boje, poslije žuto-smeđe; cjevčice su prirasle ili se lagano spuštaju po stručku, žute su boje rupica.

Mikroskopija: Eliptične do vretenaste, glatke, 15-17 x 4.1-7.1 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Bijelo i blago ružičasto-ljubičasto, više je ružičasto ispod kožice klobuka, na prerezu ne mijenja boju; miriše na voće, a okus je blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom i kestenom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Inače sluzavci mogu uzrokovati nelagodu. Sirov može uzrokovati alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Oni koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve sluzavce.

Napomena: Karakteristična je vrsta vrganja po ružičastoj boji klobuka i zlatnožutim rupicama, a dosta je sličan je krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus), koji je crvene boje i kojemu je meso žuto, a na prerezu lagano poplavi, osobito u gornjem dijelu stručka i uz cjevčice.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

VRETENASTI BARŠUNOVAC

Aureoboletus moravicus (Vaček) Klofac

Engleski naziv: Tawny Bolete

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, zaokružen, polukuglast, upadljivo je ispupčen na sredini, rub je podvijen pa se nešto otvori, mesnat, ali nije masivan; površina je žuto-smeđa, crvenkasto-smeđa do tamnosmeđa, sitno je vlaknasto-čehast, najnaglašenije na sredini.

Stručak: Tipično je vretenastog oblika, nije jako trbušast, stisnut je na vrhu, a na bazi sužen i skoro zašiljen ili zaokružen; svijetložućkast, oker do svijetlosmećkast, površina je sitno zrnasta i slabo izraženo naborana.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, djelomično su uglate, zlatnožute do zelenkasto-žute, u starosti su smeđo-maslinaste; cjevčice su žute pa smećkaste, dosta su duge, prirasle su ili se malo spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Vretenaste, 10-13 x 4.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Svijetložućkasto, oker do svijetlosmećkasto, smećkasto u osnovi stručka, nepromjenljive je boje, mekano, nježno; mris ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jeseni u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s hrastom; prilično je rijetka vrsta. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 13.9.2017., na lokalitetu kod Ivanca, drugu, treću i četvrtu Ivana Mandić Mihaljević, 29.9.2018., na lokalitetu u Istri, a posljednje tri Safet Omerović - Basso, 23.10.2023., na lokalitetu kod Pule.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po boji su slični pustenasti vrganj (Hemileccinum impolitum), kojemu je meso ispod kožice klobuka ružičasto i kojemu meso jako miriše na jod, te ponekad fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri), kojemu na prerezu lagano poplavi, a prema dnu stručka malo pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1113. Lavlji baršunovac (Xerocomus leonis (Reid) Bon), Sinonim: Boletus leonis Reid; 1114. Vretenasti baršunovac (Xerocomus moravicus (Vacek) Herink), Sinonim: Boletus tumidus Fr. ss. Peltereau

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.